Put uneizvjesnost

Ostaje da se vidi hoće li u nespremnosti i nemogućnosti da rješava socijalne probleme Milorad Dodik ovaj bh. entitet i cijelu BiH povesti ka provaliji . Može li ga iko na tom putu zaustaviti?

Piše. Erduan Katana

Prosječna neto plata u bh. entitetu Republika  Srpska isplaćena u  maju 2023. iznosila je 1.280 KM i pokrivala je 52 posto potrošačke korpe, podaci su Zavoda za statistiku RS. Istovremeno sindikalna potrošačka korpa za isti mjesec iznosila je 2.456,85 KM. Većina plata u realnom sektoru i uslužnim djelatnostima ne pokriva više od 40 posto potrošačke korpe.

Ekonomska kriza koja RS potresa od izbijanja pandemije COVID-a 2020. godine, a potom ruske agresije na Ukrajinu 2022. kontinuirano traje. Entitetska Vlada tekuću likvidnost budžeta održava mjesečnim zaduživanjima na domaćem tržištu kapitala, a dugovanja teška više stotina miliona maraka pokrivaju se novim zaduženjima.

Ulazi se u četvrtu godinu u kojoj vlast niti ima mjere ekonomske politike niti je usvojila bilo kakve strategije kojima bi se stvorili uslovi za podstrek privrede i privlačenje investicija kako bi se poboljšao ekonomski položaj stanovništva. Umjesto toga kao na pokretnoj traci vladajuća koalicija u RS-u predvođena liderom SNSD-a i entitetskim predsjednikom Miloradom Dodikom produkuje jednu za drugom političku krizu koja cijelu državu drži u svojevrsnoj talačkoj stupici.

Stoga je nemoguće ne zapitati se da li je cilj takve politike namjera da se građanima odvrati pažnja od životnih/egzistencijalnih pitanja i okupira ih se entnonacionalističkom retorikom o ugroženosti RS i srpskog naroda od brojnih “stranih i domaćih neprijatelja”.

Vrhunac takve politike obilježio je kraj mjeseca maja kada je u samo sedam dana Narodna skupština RS donijela prvo Zakon o neobjavljivanju odluka visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH u Službenom glasniku RS, a potom je ozakonila istu odluku i za Ustavni sud BiH.

Ukoliko bi ove odluke stupile na snagu do daljnjeg bi se suspendovalo provođenje svih odluka najviše državne pravne instance na teritoriji ovog entiteta, a time bi opet najviše bili pogođeni građani. Iz dosadašnjeg rada suda je jasno da tek 30-ak odluka Ustavnog suda ima politički karakter dok desetine hiljada odluka se odnose na apelacije građana.

Čak i laicima je jasno da je odluka o neobjavljivanju i neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH najveći udar na državno ustrojstvo BiH od okončanja rata. Općim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini, institucija Ustavnog suda je utemeljena članom VI Ustava, kojim se osim nadležnosti uređuju i organizaciono ustrojstvo i procedure.

Problem imenovanja sudija i jeste uzrok aktuelne političke krize, s obzirom na to da je jedan od dvojice sudija iz RS penzionisan (Miodrag Simović, novembar 2022.) dok je od drugog Zlatka Kneževića Narodna skupština RS zatražila da se povuče iz rada suda, nakon čega je i on odlučio da se penzioniše.

Povod za dezavuisanje Ustavnog suda BiH formalno su bili stavljanje van snage Zakona o državnoj imovini RS te izmjene Pravila o radu kojima su spriječene blokade u odlučivanju. Izmijenjenim pravilima utvrđen je  neophodni kvorum za rad i odlučivanje neovisan o entitetskoj i etničkoj pripadnosti sudija, što je u skladu sa Ustavom BiH.

Ustavom se nigdje ne navodi da sudije moraju biti Srbi, Hrvati ili Bošnjaci, kao što to godinama pokušavaju da predstave nacionalističke stranke. Isto tako Ustavni sud sam može da mijenja svoja pravila o radu.

Podsjetit ćemo da je Ustavni sud BiH posegnuo za izmjenama Pravila o radu nakon što je Narodna skupština RS odbila da imenuju drugog sudiju iz ovog entiteta, a potom je i sudija Zlatko Knežević zbog zdravstvenih razloga ali vjerovatno i velikih političkih pritisaka saopštio da odlazi u penziju. Sve ovo podsjeća na sportske događaje na kojima jedan tim ne dođe na utakmicu, pa se drugi po pravilima proglasi pobjednikom.

Za RS problem su i strane sudije koje se mora ”izbaciti”, a sve tobože zbog napretka BiH ka EU integracijama.

Što se državne imovine tiče  političari iz RS-a tvrdo stoje na stanovištu da je ona riješena Dejtonskim sporazumom, da BiH nema nikakvu imovinu osim one koju joj entiteti ustupe na raspolaganje, da je Ustavni sud pokušao da protuustavno RS-u otme šume, njive, vode…

U oba slučaja argumenti koje vlasti RS iznose su i više nego licemjerni, pogotovo što iza brige za imovinu RS stoji samo potreba da se ista raskrmči i njome osigura još novca za ostanak na vlasti i zadovoljenje ličnih potreba uskih krugova te iste vlasti. Više od 20 godina su imali na raspolaganju da usvoje zakon o ovoj imovini u državnom paralmentu, i to pitanje riješe.

Sve što se dešavalo u danima nakon sjednice Narodne skupštine RS je već viđeno. Probosanske partije zazivale su intervenciju međunarodnih zvaničnika, zvaničnici međunarodme zajednice su izražavali zabrinutost i osuđivali odluke Narodne skupštine, i jedni i drugi lamentirali su nad ugroženosti Dejtonskog sporazuma.

Vrhunac bh. političke hipokrizije desio se u Konjicu na sastanku stranaka vladajuće koalicije u BiH. Dragan Čović, ostao je vjeran simbiozi s Dodikom i podržao “izbacivanje stranih sudija” iz Ustavnog suda BiH. Stranke tzv. trojke pokazale su pak svoju političku nemoć i progutale, po ko zna koji put, živu žabu koju im je Dodik servirao.

Da je uloga Ureda visokog predstavnika u BiH neupitna kakva je bila prije deceniju, da visoki predstavnik ima za svoj mandat podršku svih članica Vijeća sigurnosti UN-a njegove odluke kojima je van snage stavio zakone Narodne skupštine RS i nametnuo izmjene Krivičnog zakona BiH kojima se sankcionira neprovođenje odluka Ustavnog suda BiH značile bi da je presječen Gordijev čvor.

Iz Banjaluke je ponovo stigla poruka koja, do kraja banalizovana, glasi da sve što je odlučio Christian Schmidt Republika Srpska ne ferma koliko ni crvljivu šljivu. Milorad Dodik 2. juna poručio je da će “proglasiti važećim zakone koji su dobili podršku dvotrećinske većine u Narodnoj skupštini, a onda, vjerovatno, krenuti u procedure pred sudom, donijeti odluke o neprihvatanju nadležnosti Suda BiH, Tužilaštva i SIPA-e na prostoru RS”.

“U tom trenutku ojačat ćemo našu entitetsku liniju, šta god to značilo”, zaprijetio  je Dodik.

Visoki predstavnik državnom Tužilaštvu i Sudu posljednjim odlukama koje  je donio 1. jula dao je u ruke zakonske mehanizme kojima mogu sankcionisati svako antiustavno djelovanje. No, ključna su pitanja hoće li se zakonske norme i provoditi, i ko će ih provoditi?

Odgovor baziran na dosadašnjem iskustvu rada državnog pravosuđa uglavnom je poznat. Zakon će, vjerovatno, ostati mrtvo slovo na papiru. Duboko politizovano pravosuđe, pozivajući se na svoju “nezavisnost”,  teško da će promijeniti dosadašnji način rada.

Kada bi se i desilo suprotno, kada bi tužioci i sudije odlučili da konačno rade posao za koji su imenovani i plaćeni, pitanje je ko bi to one koji krše Ustav BiH priveo licu pravde?

Ostane li Dodik istrajan u nakani da zabrani rad SIPA-e na teritoriji RS postavlja se i pitanje šta će se desiti krenu li njeni pripadnici u bilo koju akciju? Hoće li se morati sukobiti s pripadnicima policije RS? Hoće li doći u pokušaju lišavanja slobode građana RS, dizanja cijevi jednih na druge i da li bi to označilo novi, oružani sukob u BiH?

Dok se Milorad Dodik zajedno s klikom okupljenom oko sebe busa u patriotska prsa građani u RS-u podijeljeni su kao uvijek. Na one koji navijaju za vlast pod devizom “srbuj ne robuj”, preko nezainteresovanih koji poput kibicera sa strane sve promatraju ne želeći prihvatiti činjenicu da se dešavanja na političkoj sceni tiču sviju podjednako. Ipak, jedno je sigurno: vrlo je malo onih koji su spremni ići u neke nove ratove.

Nepobitna je činjenica da čak ni desetine hiljada uhljebljenih partijskih vojnika više ne mogu računati da će živjeti lagodno. Finansijsku dubiozu i tvrdnje vlasti  o ekonomskoj stabilnosti ovog bh. entitata više ne može da prikrije ni nacionalistička retorika.

Plate u javnom sektoru u junu su kasnile, u konačnici oni kojima su isplaćene primili su ih bez uplaćenih poreza i doprinosa. Vlada je osigurala besplatno liječenje radnicima u javnom sektoru do 31. jula ove godine i tako samo agoniju privremeno  zaustavila.

Sporazum sklopljen sa sindikatima policije, uprave i zdravstva o povećanju plata od 1. juna nije ispoštovan. Tako da je sigurno da 55 hiljada radnika neće bolje živjeti od priče o Ustavnom sudu BiH, Viokom predstavniku i novom referendum kojeg je 2. jula najavio Milorad Dodik na Mrakovici. Sindikalci su zaprijetili “vrućom jeseni” ukoliko dogovoreno ne bude ispoštovano.

Zbog posljednjih  poteza Dodika i Narodne skupštine o Ustavnom sudu BiH i Njemačka se pridružila finansijskim sankcijama koje su već uvele neke evropske zemlje Republici Srpskoj. Njemačka je najavila obustavu finansiranja svih projekata u ovom entitetu osim humanitarnih. S obzirom da je Njemačka  najznačajniji partner BiH u robnoj razmjeni nikoga ne treba da iznenadi ako i neke firme iz RS dođu pod udar ovih sankcija.

Sve ovo značiće još gori položaj za građane jer novca jednostavno neće biti, a krediti koje je ova vlast podigla i već odavno potrošila stižu na naplatu. Ovo će biti i motiv za još većim brojem odlazaka iz RS na rad u Evropsku uniju, pa će se nastaviti sa izgradnjom najvećeg gerijatrijskog centra u Evropi.

Dodik će sasvim sigurno nastaviti sa svojim igrama, a poznato je i kako većina njih  završava. Treba se prisjetiti samo kako su završeni pokušaji obaranja Krivičnog zakona tadašnjeg šefa OHR-a Valentina Incka o negiranju genocida iz jula 2021. Zakon je još na snazi, a od prijetnji da će se predstavnici RS povući iz rada državnih institucija nije bilo ništa. Isto tako završile su i prijetnje o prenosu nadležnosti iz oblasti indirektnih poreza, odbrane, bezbjednosti i pravosuđa na Republiku Srpsku.

Ostaje da se vidi hoće li u nespremnosti i nemogućnosti da rješava socijalne probleme Milorad Dodik ovaj bh. entitet i cijelu BiH povesti ka provaliji. Može li ga iko na tom putu zaustaviti?

(inforadar.ba)