Piše: Saud Grabčanović
Spisak najpoznatijih bijeljinskih Jevrejskih porodica i pojedinaca
Familija Alkalaj
Alkalaji su bili Jevreji Sefardi koji su se u Bijeljinu doselili iz Soluna oko 1850. godine. Ova se familija bavila trgovinom na malo i veliko, a među najpoznatijim predstavnicima ove familije su bili trgovci: Alkalaj Josip, Alkalaj Haim, Alkalaj Izrael, Alkalaj Isak i Alkalaj Mihael. U Drugom svjetskom ratu je kao partizan bio poznat Mošo Alkalaj, kojeg su zarobili Nijemci 1943. godine i objesili ga na platan pred bijeljinskom opštinom. Kasnije je jedna ulica u gradu nosila ime po njemu, nove vlasti u gradu su joj danas promijenile ime. Iz ove familije potekla je i Rifka Alkalaj, rođena Danon 1882. godine u Bijeljini. Bila je izdanak čuvene trgovačke porodice Danon koja je među prvim sefardskim porodicama stigla u Bijeljinu tridesetak godina ranije. Udata je bila u porodicu Alkalaj. Rifka je poznata po tome što je u Bijeljini izgradila hotel „Evropu“ i bila njegova vlasnica, ta se zgrada i dan danas nalazi na centralnom gradskom trgu našega grada. Izgradnja hotela je započela 1933. a završena je 1935. godine. Bio je to jedan od najreprezentativnijeg hotela tog vremena. Rifkin je hotel bio mjesto okupljanja i noćnog života u Bijeljini, slavlja i veselja. (Mustafa Grabčanović, Hanovi i hoteli u Bijeljini, Semberske novine odi.aprila 1982.)
U zgradi njenog hotela poslije II svjetskog rata je bio dom JNA u Bijeljini. Rifka Alkalaj je ubijena 1942. godine u logoru Jasenovac, stradala je u Holokaustu zajedno sa skoro svim članovima porodica Alkalaj i Danon .
FamilijaDanon
Danon je bila prva Sefardska porodica koja se doselila u Bijeljinu oko 1850. godine i nastanila se u Šabića mahali. Rodonačelnik ove porodice je bio Avram Danon. On je bio prvi Jevrej koji je kupio kuću u Bijeljini za 1000 turskih groša. Familija Danon se bavila trgovinom na malo i veliko, posebno trgovinom žitom, i vremenom se jako obogatila. Članovi ove porodice su kasnije gradili kuće i u drugim djelovima grada, pa i u samom strogom centru Bijeljine. Jedan od najvećih bijeljinskih trgovaca Gidalja Danon imao je kuću i radnju u Staroj čaršiji blizu hotela Rifke Alkalaj, pored kuće porodice Papo. U „Bosnischer bote“ iz 1914. godine spominju se bijeljinski trgovci Danon Avram i Danon Mošo. Iz ove porodice je potekla Rifka Danon, koja se udala za Menahema Alkalaja. Kompletna familija Danon je stradala u holokaustu.
Familija Weill
Rodonačelnik ove familije je bio poznati bijeljinski trgovac Arpad Weill (Veil). On je bio Aškenaz Jevrej koji se u naš grad doselio 1895. godine. Arpad je bio veoma bogat trgovac koji je 1897. godine registrovao svoju špecerajsku radnju u Bijeljini. Posao mu je cvjetao, a lijepo je bio prihvaćen u novoj sredini, pa je odlučio u Bijeljini izgraditi svoju kuću i tu ostati. Kuću je izgradio 1908. godine u glavnoj gradskoj ulici Wilmastrasse. U prizemlju kuće Arpad je držao svoju novu radnju delikatesnih proizvoda, a na spratu kuće je živio sa svojom porodicom. To mu je bila druga radnja, prvu je imao u staroj čaršiji, nedaleko od novog doma, ispred zgrade današnje biblioteke. Krajem ratne 1918. godine u Tuzli je osnovana Židovska trgovačka i obrtna banka, koja je otvorila filijalu u Bijeljini, pošto je jevrejska zajednica u našem gradu važila za jednu od najbogatijih u Bosni i Hercegovini. Arpad Weill je bio jedan od dioničara ove banke. Bosanski glasnik 1918. bilježi špecerajsku i delikatesnu radnju Arpada Weilla. Između dva rata njegova je trgovačka firma važila za najjaču u gradu. U II svjetskom ratu kompletna porodica Vajl je stradala u Holikaustu.
Familija Schwitzer
Rodonačelnik ove familije je bio poznati trgovac Wilhelm Schwitzer (Švicer). On je bio Jevrej Aškenaz, a u Bijeljinu se doselio 1895. godine. Njegova se trgovina spominje u „Bosnischer bote“ iz 1908. godine. Smatra se da je zajedno sa Arpadom Weillom bio najjači trgovac u gradu. Bio je jedan od prvih Bijeljinaca koji je imao telefon. Bio je predstavnik Jevreja u Gradskom vijeću do 1918. godine. On je bio zajedno sa Arpadom Weillom jedan je od dioničara Židovske banke.Wilhelm Schwitzer je bio jedan od potpisnika molbe za osnivanje Gimnazije u Bijeljini od 5.9.1919. godine. Stradao je u Holokaustu zajedno sa svojom porodicom. Na spisku ubijenih spominju se Artur i Olga Švicer, kojima je otac bio Vilhlem. Artur je rođen 1904. a Olga 1912. Oboje su ubijeni 1941. godine u nepoznatom logoru.
Familija Perera
To je jedna od prvih jevrejskih sefardskih porodica koja je došla u Bijeljinu iz Soluna oko 1850. godine. Prvi koji se spominje prije Prvog svjetskog rata je Jakob Perera, trgovac papirom i vlasnik parfimerija. Takođe se spominje da su braća Perera držala knjižaru u prvoj polovini XX vijeka u samom centru našeg grada, u blizini Rifkinog hotela Evropa. Knjižara se nalazila ispod njihove kuće. Pred sami početak Drugog svjetskog rata Josip Perera imao je šest kuća i radnji u Bijeljini. Pred Drugi svjetski rat ova porodica je imala 42 člana. Teško je stradala u Holokaustu. Od njih 42. jedino je David Perera preživio Holokaust. Davidov sin Josip Braco Perera, ugledni beogradski arhitekta, jednom prilikom je rekao: „Porodica moga oca imala je 42 člana. Svi ostali, njih 41. ubijeni su u Jasenovcu”, i dodaje: „Za moju porodicu Bijeljina je bila crna rupa. Mi nikada nismo bili za života mog oca u Bijeljini. Ja sam tamo otišao tek kada je moj otac umro. Za njega je to bila, jednostavno, jedna vasionska crna rupa.”
Familija Papo
Papo je jedna od sefardskih porodica koje su se doselile u Bijeljinu još 1850. godine i podigle svoje kuće u mahali Bukreš. Pape su se bavile trgovinom i važile su za najbogatiju sefardsku porodicu u gradu. Porodica Papo je bila posebno cijenjena u gradu, pa su njeni članovi birani u gradsku upravu. Poznate trgovačke firme držali su: Lezo Papo, Haim Papo i Mosko Papo. Braća Haim i Lezo Papo su bili veletrgovci žitom i najimućniji Bijeljinci, a imali su registrirane firme i nakon Prvog svjetskog rata. U Bosanskom glasniku (Bosnischer Bote) iz 1918. godine je upisan trgovac žitom Lezo Papo. Lezo Papo je bio i jedan od telefonskih pretplatnika 1918. godine. Haim, Isak i Lezo Papo uložili su 1918. dio svoga kapitala i u Židovsku banku. Haim Papo stariji je do 1918. godine bio među predstavnicima u Gradskom vijeću. Mlađi Haim Papo je jedan od potpisnika molbe za osnivanje gimnazije od 5.9.1919.godine, a kasnije je bio među onima koji su u ime Savjeta Gradskog poglavarstva u Bijeljini 1925. godine donijeli odluku o gradnji nove zgrade za gimnaziju. Haim Papo je 1941. godine bio posljednji predsjednik Jevrejske opštine Bijeljini. Mosko Papo je imao kuću u današnjoj Karađorđevoj ulici. U Bosanskom glasniku (Bosnischer Bote) iz 1918. godine upisan je kao trgovac žitom. Mosko Papo darovao je knjige za knjižnicu i čitaonicu kulturno-prosvjetnog društva Filip Višnjić. Prije rata svoju kuću je prodao advokatu Mariću i preselio se u Beograd. U Holokaustu mu je stradala cijela porodica: žena i troje djece. Jedino je on preživio.
Familija Malz
Malz su bili Aškenazi Jevreji koji su se u naš grad doselili nakon 1878. godine. Najpoznatiji od njih bio je Abraham Malz, veletrgovac. Bavio se trgovinom i prvi je iz svoje porodice koji je prijavio vlastitu radnju u Bijeljini 1901. godine. Jedna kuća u centru grada koja i danas postoji pripadala je Abrahamu Malzu. Iz ove porodice potiče i Irena Malz, najprije maturantkinja, a kasnije profesorica u bijeljinskoj gimnaziji. Kompletna ova porodica je nestala u Holokaustu!
Familija Grinfeld
Rodonačelnik ove porodice je bio Gabor Grinfeld, Aškenaz Jevrej koji se doselio u Bijeljinu 1887. godine. U gradu je najprije otvorio trgovinu obućom, a od 1909. godine i trgovinu modnom robom. U Bosanskom glasniku (Bosnischer Bote) iz 1918. godine spominje se njegova manufakturna i pomodna radnja. Gabor Grünfeld je imao i trgovinu blizu starog pozorišta, na današnjem glavnom gradskom trgu, u kojem je prodavao bicikle i motor-kotače.Gabor je imao sinove Maksa i Armana. Braća su nakon očeve smrti nastavili njegov posao trgovinom šivaćim mišinama, motorkotačima i biciklima. U doba pojave radiodifuzije braća Grünfeld su bili zastupnici firme Philips Radio. Stariji brat Maks je bio i predsjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva od 1936. do 1941. Godine, a kao dobar violinista i dirigent radio je u Jevrejskom pjevačkom društvu Hazimre. Svi pripadnici ove porodice, osim jednog, stradali su u Holokaustu. Jedini preživjeli potomak ove porodice bio je Geza Grinfeld. U Drugom svjetskom ratu kao vojnik je bio u njemačkom ropstvu. Preživio je sakrivši svoj jevrejski identitet. Nakon rata je bio oslobođen i živio je u Beogradu, gdje je kratko pjevao u horu opere Narodnog pozorišta. Jugoslaviju je napustio po formiranju države Izrael, gdje se preselio.
Familija Nusbaum
Rodonačelnik ove familije je bio Leon Nussbaum. On je bio Aškenaz Jevrej, a u Bijeljinu se doselio nakon 1878. godine. Leon je bio je jedan od najuspješnijih zanatlija u gradu,držao je poznatu gradsku pekaru nadaleko poznatu po kvalitetu svojih proizvoda. On je i nakon Prvog svjetskog rata držao pekaru u Bijeljini. Bio je veoma cijenjen i poznat, te je biran za predstavnika Jevreja u Gradskom vijeću do 1918. godine. Te je godine uložio dio svog novca i postao dioničar Židovske banke. Leon Nussbaum je među prvima u gradu imao telefon 1918. godine. Poznato je da je Leonova kćerka Herta imala kuću kod Vanekovog mlina na Novoselskoj cesti. Kompletna familija Nusbaum je stradala u Holokaustu.
Porodica Semo
To je jedna od prvih jevrejskih sefardskih porodica koja je došla u Bijeljinu oko 1850. godine.Ova je porodica bila jedna od najbogatijih u gradu. Zapisano je da je Moric Semo bio trgovac i vlasnik prvog bioskopa Edison u gradu, a brat mu Semo Jakov je bio vlasnik sajdžijske radnje. Oženio se 1921. godine Ninom Hajon, sestrom Arona Hajona, i iz tog braka rođena je djevojčica Regina Semo. Svi članovi ove familije su stradali u Holokaustu.
(nastaviće se)
