Piše: Jusuf Trbić
Kad nije mogao niko drugi, voda je, bar za kratko, ujedinila nekadašnju Jugoslaviju. Poplava je izbrisala državne granice, narod je na svim stranama okusio istu muku, iznenada se probudila ona stara solidarnost, po kojoj se naša nekadašnja domovina prepoznavala, blato nacionalizma se izgubilo ko zna gdje, a ljudskost je isplivala na površinu, kao uinat političarima koji žive godinama na mržnji i podjelama. U Bijeljinu je prva pomoć stigla iz Tuzle, Hrvatska je poslala pomoć Srbiji, a Srbija Bosni, krenuli su kamioni iz Slovenije i Makedonije, iz Crne Gore i sa Kosova, Šamcu je pomogao Gradačac, a Prijedoru Bihać, navijači beogradske Crvene Zvezde, poznati kao “Delije”, zahvalili su javno hrvatskoj vladi i uputili apel za pomoć Hrvatskoj i BiH, a crnci iz azilantskog centra u blizni Termoelektrane “Nikola Tesla B”, zbog kojih su građani Obrenovca još nedavno javno protestovali, iznosili su iz potopljenih kuća na ramenima te iste Obrenovčane. Kinez je besplatno dijelio čizme, dok su ih domaći trgovci u Srbiji prodavali, a bijeljinska Islamska zajednica prva je dijelila pomoć po najugroženijim srpkim selima u Semberiji. Novak Đoković je podigao na noge svjetsku javnost, pozdravio braću Hrvate, Bosance i Srbijance, i dao pola miliona eura pomoći za poplavljena područja. U bezbrojnim glasovima građana u nevolji i onih koji žele da pomognu, nije se čuo ni jedan koji ljude dijeli po vjeri, naciji, državljanstvu, bilo čemu. Nevolja je ista za sve.
Potonuli su samo političari, u Bosni najviše. Poplave su, više od svega, otkrile njihovu nesposobnost, njihovu gramzivost, njihovu lažnu veličinu. Otkrilo se da oni godinama nisu ni prstom mrdnuli da prošire i učvrste mrežu kanala, da podignu nasipe, koje su obećali nakon poplave iz decembra 2010. godine, da organizuju i opreme Civilnu zaštitu. Štaviše, ne zna se šta je s parama koje građani izdvajaju godinama za te namjene. U budžetu FBiH nema ni marke za vanredne situacije, jer je Vlada, malo prije poplava, uzela odatle 36 miliona maraka da podmiri sebi plate. U RS nema ni tih para, ali ni onih milijardu i šest stotina miliona, dobijenih prodajom Telekoma, pa čak ni para od kredita za podizanje nasipa. I, nikom ništa.
Miljenici vlasti su godinama nekontrolisano i neplanski vadili šljunak i pijesak sa obala rijeka, kako se kome svidjelo, a ceh su platili građani. Danima se vlast nije ni vidjela ni čula, teret su ponijele lokalne zajednice i volonteri, brojni dobrovoljci su nadomjestili propuste sistema, pa su golim rukama zaustavili vodu, ali, čim je bujica stala, naši vodeći čobani su nastavili po starom. Pa su dva entiteta, u istoj državi, proglasili svaki svoj dan žalosti. Dodik ne dozvoljava otvaranje bankovnog računa BiH za uplate donacija i pomoći iz inostranstva, što imaju sve ostala članice UN-a, njih 193. Sve, sem Bosne. Pa oni koji žele pomoći Bosni, moraju birati između dva entitetska bankovna računa i dvije nevladine organizacije : Crvenog Krsta, sa sjedištem na Palama, i Crvenog križa, sa sjedištem u Sarajevu. A tu je i Crveni polumjesec, tek toliko da se zna ko je ko.
U RS-u je vlast smislila još jedan “genijalan” potez. Sva pomoć, uključujući i novčanu, mora prvo ići u Banju Luku, pa će glavni baja to dijeliti kako hoće. Svojima kapom i šakom, a ostalima šta preostane. Reagovali su mnogi načelnici opština, pa čak i Dodikov koalicioni drug Marko Pavić iz Prijedora, šef DNS-a. Na tvrdnju ministra Tegeltije da će se tako obezbijediti pravilno trošenje para, Pavić je izjavio da upravo od Tegeltije treba sakriti pare, da bi se pravilno trošile. Ljudi znaju kome žele pomoći, a ako neko želi dati pare Vladi, neka to naglasi, pa će pare biti upućene Vladi, rekao je Pavić.
Iz Koalicije “1.mart” upozoravaju da Dodik polako organizuje incidente, da bi nastavio politiku međuetničkih sukoba, na kojoj i počiva njegova vladavina, ali i da bi oslabio opoziciju. Za Šamac i Doboj je Vlada postavila svoje povjerenike, i tako suspendovala lokalnu vlast, a gradonačelnik Doboja Obren Petrović upozorava da je na meti SDS i on sam, zbog svoje probosanske politike. Zanimljivo je da je povjerenik za Doboj, general Momir Zec, pod istragom zbog ratnih zločina, pa nije teško pretpostaviti šta čeka povratnike-Bošnjake.
Treba reći još nešto : bivša Jugoslavija je, u svoje vrijeme, izgradila sistem navodnjavanja i odvodnje, koji je bio jedan od najboljih u svijetu. Ova nova “demokratska” vlast ne samo što nije nastavila da taj sistem dograđuje, već je sve prepustila stihiji, pa čak i sistematskom uništavanju. Grabio je kako je ko stigao, razgrađivao kako je ko htio, a stručnjaci i rukovodioci u toj oblasti postavljani su isključivo po vrsti krvnih zrnaca i po poslušnosti partijskim vođama.
Rezultati su očigledni.
Ostaje da se vidi da li je u pravu Miljenko Jergović koji kaže : “ Ljude dobrima može učiniti još samo velika nesreća, za koju nikoga ne mogu okriviti. To dobro kratko traje.” Da li će ova nanovo probuđena solidarnost trajati, da li će ljudi konačno vidjeti da su ovdje mržnja i razlike proizvedeni, da bitange mogu vladati, ili će, s vodom koja se povlači, i istina nestati negdje u dubini, u mulju?