Piše : Saud Grabčanović

Konačni poraz ustanika

Pokret za autonomiju je bio praktično  razbijen. Na otpor se više nije mislilo, a svako je gledao  kako da spasi svoju glavu. Husein-kapetan, Ali-paša Fidahić i ostali koji su podržavali pokret za autonomiju Bosne u sklopu Osmanskog carstva već  3. i 4. juna 1832. godine pobjegli su preko Save kod Bosanskog Šamca i Županje u Austriju.

No photo description available.

Husein-beg, Ali-paša Fidahić i grupa vođa ustanka prebjeglih preko Save  zatražili su azil u Austriji. Kako navode austrougarski zapisi, Husein-kapetan  je prilikom bjekstva sa sobom poveo preko Save i svoj harem, te  ponio  mnogo oružja i skupocijenih stvari, vrijednosti oko 12. 000 forinti. Došavši u Austriju primljen je kako se ni sam nije nadao. Bio je uhapšen te stavljen pod stražu i sproveden u Osijek, dok mu je konfiskovano sve što je imao. Energično je zbog toga protestovao kod austrijskih vlasti, te zahtijevao da mu se dopusti da ode u Beč gdje bi se nastanio, ali mu je to odbijeno. Sultan je 15. avgusta1832. godine donio naredbu u kojoj stoji da je amnestija zagarantovana svim Bošnjacima pobunjenicima koji se žele vratiti u Osmansko carstvo, pa i samom Gradaščeviću, ali pod uslovom  da se ne mogu vratiti u Bosanski ejalet, već samo na neku drugu teritoriju Osmanskog carstva. Sultan je poslao i naređenje smederevskom beglerbegu u Beograd, Husein-paši, da i on preko austrijskih vlasti uradi sve što može kako bi vratio pobunjenike u Osmansko carstvo.

https://i1.wp.com/alchetron.com/cdn/husein-gradaevi-bf85887b-b6a0-401d-bbd0-d40f77b38d6-resize-750.jpg?resize=349%2C228&ssl=1Time je opozvana naredba o premještanju Gradaščevića iz Osijeka, a austrijske vlasti narediše generalu Fojtu u Zemunu da učini sve kako bi se ispunilo sultanovo naređenje. Gradaščević je 26. septembra 1832. godine stigao pod pratnjom iz Osijeka u Zemun, na arapskom konju koji je bio ukrašen zlatnom i srebrenom opremom. Uz njega su dovedeni još i Ali-paša Fidahić i dva pratioca : Mehmed-kapetan od Krupe i hadži Mujaga Zlatarević iz Viteza. General Fojt je primio Gradaščevića i njegovu pratnju te im pokazao sultanovu odredbu o općoj amnestiji. Istovremeno je stigao i izaslanik smederevskog beglerbega, koji je uvjeravao Gradaščevića u iskrene namjere sultana. Na sastanku sa austrijskim i osmanskim državnicima Gradaščević nije pokazivao zabrinutost za svoju sudbinu, ali je bio gnjevan zbog odnosa sultana i osmanske vlasti prema Bosni i njezinim stanovnicima, te nemogućnost da se vrati u svoju domovinu i među svoj narod. Odbijao je i da pređe u Beograd, što mu je bilo ponuđeno. Nakon dva sastanka, ipak je odlučio da se premjesti u Beograd i da tamo dobije kuću. Austrijske vlasti su ih prebacile u Beograd, gdje su svečano dočekani od naroda . Za njihovo junaštvo svi su znali. Tadašnje osmanske vlasti  su ih u Beogradu uhapsile i poslale u Istanbul u zarobljeništvo. Husein-kapetan, Ali-paša Fidahić, Mehmed-kapetan od Krupe i Mujaga Zlatarević iz Žepča  stigli su u Istanbul, gdje im je od strane sultana bila obećana amnestija.

https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/12/Mahmud2.jpg/440px-Mahmud2.jpgSultan ih je lično lijepo primio i obavio sa njima razgovor. Sultan im je potvrdio amnestiju i ukidanje smrtne kazne za pobunu koju su izveli protiv njegove vlasti. Obećao im je i potpunu slobodu, ali im je postavio uslov da prihvate njegove reforme i da pređu u redove nizama uz visoke  vojne činove. Husein-kapetan, Ali-paša, te Mehmed-kapetan i Mujaga  su to kategorički odbili, pa ih je sultan osudio na progonstvo. Husein-kapetan je zatočen u Trabzonu. Nedugo za tim je ponovo vraćen u Istanbul, gdje je ubrzo umro (vjerovatno je otrovan). Sahranjen je u haremu  džamije Ejub Ensarije u Istanbulu, gdje mu se i danas nalazi grob. Uz Mehmed-kapetana, i Mujaga Zlatarević je bio otrovan. Ali-paša Fidahić je jedini preživio istanbulsku golgotu i bio je  upućen  na Kipar u progonstvo, odakle se  nakon nagodbe sa sultanom vratio u Bijeljinu. On je od ranije imao velike zasluge za Osmansko carstvo, radi čega ga je sultan poštedio. Ali-paša, po običaju, opet nije mirovao.

Bijeljinski muteselim Ali-paša Fidahić, stari protivnik sultanskih reformi i nekadašnji saborac Husein-kapetana Gradaščevića, digao je novu bunu protiv sultana 1836. godine. Ta je buna  poznata u istoriji pod imenom “Posavska buna“ ,nakon čijeg je sloma ponovo uhapšen u Bijeljini i prognan iz Bosne. Ovoga puta Ali-paša se nije vratio iz progonstva. Umro je u Trabzonu, na obali Crnog mora, u Anadoliji. Njegov sin Mehmedali-beg podigao je novu bunu protiv Turaka, a kasnije i protiv Austrije, njegov drugi sin Jusuf-beg vodio je odrede u bitkama protiv Austrijanaca. Ali-paša je imao šest sinova.  Izdajnici koji su izdali Husein- kapetana bili su bogato nagrađeni od sultana. Kao nagradu za lojalno držanje prema Porti i za ratne zasluge sultan je 1833. Ali-bega  Rizvanbegovića proizveo u čin paše. Istovremeno je izdovojio Hercegovački sandžak iz sastava Bosanskog ejaleta u upravnom pogledu i dao mu status mutesarifluka. Za izdaju svog naroda i države  Ali-aga Stočević Rizvanbegović je nagrađen izdvajanjem Hercegovine u poseban pašaluk, koji je njemu lično na arpaluk povjeren na upravu kao veziru sa titulom paše. Ali ne za dugo! Izdajniku se sve obilo o glavu.  Desetak godina kasnije je Omer-paša Latas krvnički slomio otpor bosanskohercegovačkog  begovata i zadao mu konačni smrtni udarac.  Latas se  bespoštedno obračunao sa svima koji su se u Bosni protivili sultanovim reformama. Na kraju je ponižen i ubijen i sam Ali-paša Rizvanbegović, od strane onih koje je spašavao. Izdajnika svog naroda je napokon stigla zaslužena kazna !

Biografija Husein-kapetana Gradaščevića

Husein-kapetan Gradaščević je rođen u Gradačcu 1802. godine u čuvenoj porodici gradačačkih kapetana. Odrastao je okružen političkom klimom velikih nemira i previranja  u evropskom zapadnom dijelu Osmanskoga carstva.  Poznat je po nadimku :”Zmaj od Bosne”, kojeg je dobio od naroda. Inače, on se  najradije  potpisivao kao “vitez od Bosne”. Kad je zloglasni vezir Ali Dželaludin-paša otrovao njegovog brata Murata 1821. godine, Gradaščević se našao na čelu Gradačačke kapetanije.  Mladi Husein je tijekom svog kapetanstva razvio reputaciju mudrog vladaraa, te je postao jedna od najpopularnijih osoba kod bosanskih muslimana. 1831. godine izabran je za vođu velikog bosanskog ustanka. Poznat je po tome što je na Kosovo došao sa 25.000 vojnika i tu porazio novu osmansku vojsku. Nakon pobjede je zatražio od Velikog vezira upravnu autonomiju i obustavu reformi u Bosni i obećanje da će vezir u Bosni ubuduće biti bosanski beg ili kapetan. Vezir je tobože na sve to pristao u prvi mah, da bi dobio na vremenu. Ubrzo je Veliki vezir  uspio da pridobije na svoju stranu hercegovačke kapetane i da sa njima udari na Husein-kapetana kod Sarajeva. Husein-kapetan je izgubio bitku za Sarajevo, pa je utočiste potražio u Austriji. Poslije ga je sultan pomilovao i poslao u progonstvo u Trabzon.

Nakon izvjesnog vremena prebačen je ponovno u Istanbul, gdje mu je ponuđen oprost, uz uslov da se ponovo pokori sultanu, ali je on to odbio tvrdeći da će vjerno ostati pri svojim načelima. Takvo držanje ga je na kraju koštalo života, pa je 17. avgusta 1834. godine umro u Istanbulu, vjerovatno je bio otrovan od strane sultanovih ljudi. Sahranjen je u haremu džamije Ejub Ensarije u Istanbulu gdje mu se nalazi grob. Ljekar Kunibert, koji ga je liječio u Beogradu, ovako opisuje Gradaščevićev kraj: “Za vrijeme dva ili tri mjeseca svoga bavljenja u Carigradu ponudiše Husein -kapetanu viši jedan čin u nizamu (redovnoj vojsci), nadajući se da će njegov primjer povući njegove sunarodnike da  podržavaju i da dragovoljno prime reforme; ali se Husein odupre svima prijedlozima i obećanjima o brzom napredovanju; htjede ostati dosljedan svojim načelima, bješe se istakao na čelo ustanka svoje zemlje da bi izbjegao reforme i novačenje, za koja po svojoj pameti držaše da su u suprotnosti sa dogmama islama, pa nije htio davati svojim sunarodnicima sramotnoga primjera, usvajajući ih iz bojazni ili iz sujete. Gnjevan zbog ovog upornog odbijanja, sultan ga progna u Trapezunt, gdje, žudeći za zavičajem, proživje samo nekoliko mjeseci, pa umre sa slavom jednog svetitelja… Tako završi Husein- kapetan koji bi, da je bio potpomognut od svojih sunarodnika, mogao steći svojoj otadžbini ako ne potpunu nezavisnost a ono bar slobodnu unutarnju upravu i politički položaj sličan onome koji je Srbija imala”.

(Slijedi : Kratka analiza Pokreta za autonomiju)