Presuda Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću konačno je, nakon skoro tri decenije čekanja, za trenutak ogrijala srca bijeljinskih Bošnjaka koji još žive u svom gradu, u gradu u kojem je početkom aprila 1992. odigrana krvava predstava, generalna proba rata protiv Bosne.
Piše: Jusuf Trbić, za Radiosarajevo.ba
Specijalna jedinica srbijanske Službe državne bezbjednosti, na čelu sa Željkom Ražnjatovićem Arkanom, za četiri dana je pobila desetine civila u njihovim kućama, na ulicama i u prostorijama Kriznog štaba SDS-a, o čemu postoje nebrojeni dokazi, od izjava svjedoka i fotografija Rona Haviva, do spiska ubijenih kojeg je objavio sam Krizni štab.
Te događaje svake godine slave pripadnici bijeljinske boračke organizacije kao “odbranu i oslobođenje grada”, a da niko ne zna da kaže od koga je Bijeljina oslobođena, ko su bili ti navodni napadači, šta je s njima bilo, i zbog čega su samozvani “oslobodioci” nastavili da oslobađaju Bijeljinu i Janju, svakoga dana i svake noći, sve do kraja 1995. godine, pri čemu su pobili stotine civila, žena i djece, hiljade su prošle kroz logore i prisilni rad, sve džamije su srušene, a 35 hiljada Bošnjaka protjerano.
Do današnjeg dana niko nije odgovarao ni za jedan od tih zločina, a rijetka suđenja, poput onog za logor smrti u Batkoviću, završena su oslobađajućim presudama.
Bošnjaci koji su se vratili mogli su, godinama, svakodnevno da sretnu na ulici svoje ubice i mučitelje, a nikome nikad nije palo na pamet, ni pravosuđu, ni političarima, ni medijima, ni crkvenim ljudima, ni običnim građanima, da se zapitaju šta se to dogodilo u te četiri mračne godine i ko je za to kriv.
Danas, nakon presude čelnim ljudima SDB-a Srbije stvari su, ipak, počele da se mijenjaju.
Stanišić i Simatović su osuđeni jer su bili pomagači u udruženom zločinačkom poduhvatu, planu etničkog čišćenja više od polovine teritorije BiH, koji se sprovodio masovnim zločinima. Najvažniji svjetski sud je definitivno potvrdio da je to bio plan režima Slobodana Miloševića, da to nije bio nikakav odbrambeni i oslobodilački rat, kako to tvrde zagovornici tzv. “velike Srbije”, već racionalna, proračunata zločinačka ideologija eliminisanja nesrpskog stanovništva sa prostora koji su bili silom pripojeni državi za sve Srbe.
U nizu presuda Haškog tribunala potvrđeno je da je riječ o agresiji Srbije i Hrvatske na BiH, a sad je, uz hrvatski “udruženi zločinački poduhvat” UZP, presuđen i srpski.
Ostaje da se ta presuda predoči UN-u i svjetskim centrima moći i da se postavi pitanje o posljedicama agresije, a domaće pravosuđe moralo bi ovu presudu konkretizovati procesima pred domaćim sudovima.
Bijeljinski Bošnjaci očekuju da Okružno tužilaštvo u Bijeljini, koje nikad nije ni pomenulo bar neki od brojnih zločina počinjenih u ovom gradu, najzad počne raditi svoj posao.