Piše: Saud Grabčanović

Uvod

Bijeljina je kao naselje postojala prije osmanskih osvajanja Bosanskog kraljevstva,   a o tome danas postoje pisani dokumenti koji to dokazuju, ali koji su, na žalost, jako oskudni. U ta je vremena naš grad često bio na udaru raznih osvajačkih vojski iz našeg susjedstva i vrlo često je mijenjao svoje gospodare kao i države u kojima se nalazio. U predosmanskom periodu Bijeljina nije imala nekog većeg strateškog značaja, prije svega zato što je predstavljala naselje ravničarskog tipa, koje iz tog razloga nikada nije imalo tvrđave, pa se zato nije moglo uspješno ni braniti od napada. Vjerovatno je u ta vremena Bijeljina imala značaj samo kao centralni trg bogatog poljoprivrednog kraja, kao što to i danas ima. Dokaz za ovu moju tvrdnju je činjenica da su okolna, danas mnogo manja mjesta koja se nalaze na planini Majevici ili u podmajevičkom kraju, imala u ta vremena mnogo veći značaj od Bijeljine. Ta se mjesta mnogo više spominju u istorijskim dokumentima u odnosu na naš grad. Navešću samo dva primjera, radi se o dva današnja sela koja se nalaze relativno blizu Bijeljine: Teočak i Koraj.

Teočak je u vremena prije osmanskih osvajanja bio značajan i dobro utvrđeni grad koji je bio izgrađen na važnom putu koji iz Semberije vodi prema župi Soli (Tuzli). Taj je grad jedno vrijeme bio sjedište ugarskog velikaša, marionetskog kralja Bosne  Nikole Iločkog  (1410. – 1477), koji je poticao iz ugarske plemićke porodice Újlaki. Znači, mali Teočak je u to vrijeme bio prijestolnica Bosne! Nikola Iločki je bio bogati, moćni i vrlo uticajni  mađarski velikaš, ban “cijele Slavonije” (totius Sclavoniae) od 1457. do 1463. i kralj Bosne 1471 – 1477.godine. Ovaj feudalni ugarski velikaš je bio gospodar grada Iloka i pretendent na ugarsku kraljevsku krunu, a uz to je nosio i ove titule: ban Hrvatske, Slavonije i Mačve, prior vranski, vojvoda sedmogradski (Erdeljski), palatin ugarski, doživotni knez grada Teočaka, te marionetski ugarski kralj Bosne od 1471. godine. Ugarski kralj  je za “kralja Bosne” imenovao velikaša Nikolu Iločkog i poslao ga prvo  u “glavni grad” Jajce 1471. godine. Ubrzo potom, od 1472-1477. godine, “kralj Nikola Iločki” biva prebačen u grad Teočak koji postaje “glavni grad” Bosne, gdje je stolovao pet godina. Što se tiče Koraja, u tom mjestu su u doba srednjovjekovne Bosanske države i ugarske vlasti održavani godišnji sajmovi-vašari koji su preneseni u Bijeljinu tek u osmansko doba, kada je Bijeljina dobila status kasabe i kadiluka. Da napomenem, vašari su se u Srednjem vijeku mogli održavati samo u naseljima koja su kraljevskim ukazom bila proglašena za gradove! Da je Koraj u doba kad su ga Turci zauzeli bio značajno mjesto, dokaz je i činjenica da je postao kadilukom prije Bijeljine. Koraj u Srednjem vijeku u predosmansko doba je bio i crkveno središte, jer se u njegovoj blizini, u Bilom potoku na lokalitetu zvanom „Bilina“, nalazio poznati samostan  franjevačkog reda „Santa Marija in Campo“. (Svete Marije u polju). O tome i danas svjedoče ostaci temelja tog samostana kod Koraja. Mnogi su naši istoričari ovaj samostan ranije pogrešno locirali u blizinu grada Bijeljine.

                                                                            (Nastaviće se)