Piše: Saud Grabčanović
Protest bošnjačkih prvaka zbog pokrštavanja muslimana
Predstavnici bošnjačkog naroda u svojoj predstavci burno su regirali na slučaj pokrštavanja Fate Omanović iz sela Kuti, sjeverno od Mostara, koji se, kako se tvrdi, dogodio u noći sa 2. na 3. maj 1899. godine. “Tada su katolici ugrabili djevojčicu Fatu, kćerku težaka Osmana Omanovića, i odveli je u nepoznatom pravcu. Kako se kasnije ispostavilo, djevojčica je bila smještena kod lokalnih časnih sestara i pokrštena! Jasno se vidi da se pokatoličenje izvršava nad malodobnicima, na pravno i djelatno nesposobnim osobama, da se izvršava načinom nedopuštenim u pravnoj državi. Roditeljima otimaju djecu, muževima žene, nasilno se ruše temeljni osnovi porodičnog i bračnog života”, pisali su bošnjački prvaci. No, mada je najpoznatiji, slučaj Fate Omanović nije jedini slučaj pokrštavanja u BiH tog vremena, na što je, također, upozorena austrougarska uprava. Tako se u Memorandumu spominje i pokrštavanje malodobnog siročeta Šerifa Baručije u Franjevačkom samostanu Guča Gora, na padinama Vlašića.Upozorava se i da pojedini činovnici iz vlasti pomažu “pokatoličenje i savjetom i novcem”. Kao primjer se navodi i pokatoličenje izvjesnog Osmana Krupića.
Protest caru zbog rušenja,uništavanja i otimanja muslimanskih svetinja
Poseban značaj Memorandum ima zbog činjenice da sadrži obilje podataka o rušenju džamija, uzurpacijama, skrnavljenju harema i otimačini vakufske imovine. Tako je, kako se navodi u Bošnjačkom memorandumu, na Isa-bega džamiji u Sarajevu sagrađena zgrada, na sarajevskoj Ajaz-paša džamiji podignuto je svratište, u Ćemal-beg džamiji je napravljeno skladište piva, a na At mejdan džamiji skladište drva! U Travniku su, kako se navodi, jezuiti oborili novu Tophane džamiju, a na njenom mjestu podigli svoj samostan i crkvu. U Zvorniku su katolici u crkvu preobratili Fahtijci-džamiju, oborili joj munaru i podigli zvonik. U Konjicu, na Repovačkoj džamiji izgrađen je vojni magacin, dok je jedna džamija u Stocu srušena nakon što je duže vrijeme bila vojni magacin. Vlasti su u Bosanskom Novom nagovorile Bošnjake da sruše džamiju kako bi im, kao, izgradili ljepšu. Kada je džamija srušena, okupacijska vlast im je dala posve nedostatna sredstva pa džamija nije ni izgrađena! Posebna surovost, kako se tvrdi, pokazana je u postupanju s haremima.U Sarajevu je tako od velikog islamskog harema zvanog Čekrdžinica napravljen gradski park. Harem uz ćupriju u Višegradu austrougarske vlasti su uništile, a na njemu je napravljen kamenolom. Kameni nišani s harema su smrvljeni i njima je nasuta cesta! Pored Višegrada putevi su nasipani smrvljenim nišanima s harema u Sarajevu, Livnu i drugim mjestima u BiH. Na haremu Okolišta u Višegradu sazidana je kuća za cestara, a od ostatka harema napravljena bašča. Na haremu u Čajniču, također, nicale su kuće, dok je na Lakišića haremu u Mostaru, površine od 20-ak hiljada kvadrata, u centru grada, sagrađena željeznička stanica i magacin. U mostarskoj mahali Zahum poznati biskup fra Paškal Buconjić je harem uredio za svoju baštu, a preko jednog harema napravljen put za hrvatsko katoličko društvo. Nadalje, u Trebinju je na haremu porodice Ćatović napravljena zgrada općinskog ureda, osnovna škola, općinska mesnica, Babića spomenik, dvije gostionice i kuglana. Na trebinjskom haremu Stari mezari sagrađen je perivoj, a na Begovskim mezarima, kako navode potpisnici Memoranduma, “šetalište koje služi kao tajno bludilište”! U Počitelju je u medresi smještena politička kotarska ispostava, a na travničkom haremu Šupljika izniklo je šetalište, skladište špirita i željeznička stanica…U Gračanici je na haremu sagrađena zgrada kotarskog ureda. U Zvorniku su u gruntovnicu kao erarno dobro upisana dva harema. U Banjoj Luci je na haremu Hiseta napravljena nepotrebna cesta, mezarje Beglučko pretvoreno u šetalište, baš kao i harem kod Šehove džamije i harem kod Ićhisar džamije u Bihaću. Na banjalučkom mezarju Musline jaruge izgrađen je javni zahod! U Derventi je na haremu postavljen rezervoar za vodovod, u Doboju je izgrađena zgrada općine, a u Bihaću je na haremu načinjeno, ni manje ni više, do javno stočno sajmište, a od harema Ićhisar džamije šetalište. U Sanskom Mostu je na haremu nikao hotel. Veliko vakufsko zemljište Musala u Sarajevu oteto je i na njemu napravljen park, a u Mostaru je, također, na Musali napravljen hotel “Neretva” i, također, park. Nekadašnji načelnik Jajca Jozo Filipović, piše u Bošnjačkom memorandumu, na haremskoj zemlji je napravio kuće koje je izdavao u najam, a u istom gradu je za proširenje jedne tvornice uništen veliki prostor harema. U Livnu je na Turnića haremu napravljena zgrada općinskog ureda, a u Donjoj Tuzli oteto muslimansko groblje od 18 dunuma te izgrađena željeznička stanica, magazin i skladište suhih šljiva. “Eto, tako se naše najsvetije tradicije poništavaju. Eto, tako se naša groblja, koja su po šerijatu i postojećim bh. zemaljskim zakonima vlasništvo vakufa, sada postala pusto maslo i svako ih otima, hara i u svoje svrhe upotrebljava, a mi muslimani moramo trpiti i sa bolom u duši pregarati i gledati kako se uništavaju blage uspomene naših predaka”, zaključuje se u Memorandumu upućenom caru.