Piše: Mirna Sadiković
Saglasnosti za izmjene Izbornog zakona BiH nema, a vladajuće političke stranke kažu da u izbornoj godini teško da će biti postignut dogovor. Stoga su sve dosadašnje inicijative oborene. Neke zato što tretiraju samo jedan narod, druge zato što ih predlaže opozicija, a ne vladajući. Sve to pokazuje da u BiH ima previše onih kojima nije stalo da se kaos mijenja jer im ide u prilog, ocjenjuju analitičari. Sve više ima i onih koji ocjenjuju da nacionalne stranke svojim prijedlozima nastoje politikom završiti ono što nisu uspjeli puškama.
Parlamentarci Bosne i Hercegovine nedavno su se izjašnjavali o Inicijativi Denisa Bećirovića iz Socijaldemokratske partije (SDP) da se Srbima obezbijedi ustavom zagarantovanu konstitutivnost u četiri kantona sa većinskim hrvatskim stanovništvom. U inicijativi su pozvani nadležni organi Hercegovačko-neretvanskog, Zapadnohercegovačkog i Posavskog kantona kao i Kantona 10 da u roku od 30 dana izmijene ustave s ciljem obezbjeđenja ravnopravnosti Srba, kao i da se precizira i osigura ustavna ravnopravnost bosanskog i srpskog jezika, latinice i ćirilice.
Predstavnici Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) glasali su protiv.
Poslanik SNSD-a Staša Košarac izjavio je kako ”SNSD nikada neće pristati na stavljanje državnog parlamenta u bilo kakvu nadređenu poziciju organima vlasti u entitetima, te da je ovom inicijativom Bećirović htio da provuče tezu o ustavnoj ravnopravnosti srpskog i bosanskog jezika, što je za SNSD neprihvatljivo.”
Odbijanje inicijative i ovakvo obrazloženje naišlo je na kritike Srba koji žive u Federaciji, kojima je, kako kaže Miladin Vidaković iz Srpskog građanskog vijeća (SGV), dosta dušebrižništva političara SNSD-a koji gledaju samo vlastite interese, a ne interese naroda kojeg, kako kažu, predstavljaju.
“Najnoviji i rekao bih najdrastičniji primjer laži koje iz ove stranke i njoj sličnih dolaze kad je u pitanju borba za narod, za građane, za nacionalne interese, jer ako bi ikom trebalo da bude stalo o položaju i stanju Srba u onda bi trebalo toj stranci koja pledira da bude vodeća stranka u Republici Srpskoj i u kojoj njen stalno govori da se brine za nacionalne interese. Valjda su nacionalni interesi i Srbi koji žive u Sarajevu i drugim dijelovima, a pogotovu u dijelovima Federacije gdje su Hrvati većina”, komentariše Vidaković.
“Glasajući protiv ove inicijative”, dodaje, “javno su poručili da se ne brinu o Srbima koji žive u Federaciji”.
“Ortakluk SNSD-a sa HDZ-om koji sada vlada očigledno je važniji Dodiku nego borba za svakog Srbina u Federaciji i u BiH. To je strašna uvreda i potvrđuje laž koju te stranke i lideri poturaju kada govore o brizi za sve svoje građane. Oni se samo brinu za svoje lične interese”, ocjenjuje Vidaković.
Vidaković obrazloženja poput onog da SDP ima lošu namjeru da “naređuje kantonima da implementiraju odluke državnog parlamenta” ocjenjuje neozbiljnim.
“Priča o nadležnostima je priča za malu djecu i ja ne vjerujem da pred izbore narod na to može više nasjesti, pogotovo srpski narod u Federaciji. Nije ni dosad nasjedao i ima zdravih snaga! Ja vjerujem da će na slijedećim izborima pokazati otpor prema takvoj vrsti organizovanja i kampanje koja se vodi ponovo”, kaže Vidaković.
Dva dana nakon ove inicijative, u javnosti se pojavio dokument Centralne izborne komisije BiH koji sadrži izmjene ustavnog uređenja u korist HDZ-a BiH. Naime, u dokumentu su sadržani svi oni zahtjevi HDZ-a u prijedlogu izmjena Izbornog zakona koji predviđaju da se za pozicije u zakonodavnoj I izvršnoj vlasti biraju i pitaju samo Hrvati iz kantona sa hrvatskom većinom, a Hrvati koji žive u Sarajevu, Zenici, Tuzli, Krajini ostaju bez prava i da biraju i da budu birani.
Na to su oštro reagovale četiri političke stranke u Federaciji BiH – SDP, Naša stranka, Savez za bolju budućnost (SBB) i Demokratska fronta (DF). Ocijenili su da se time na mala vrata uvode promjene ustavnog uređenja BiH, po šablonu HDZ-a.
“Radi se o dokumentu koji je Centralna izborna komisija BiH namjeravala i koji bi u ovoj zemlji kreirao građane drugog i trećeg reda, koji bi od naših komšija i susjeda napravio zaista ljude bez ikakvih političkih prava. Moram reći, iskreno, nije meni žao što je HDZ izašao sa ovim svojim prijedlogom jer je ovaj dokument preciznije od svih dosadašnjih izjava opisao ono o čemu mi već govorimo mjesecima, a to je ovi ljudi hoće da politikom završe ono što nisu uspjeli puškama i tenkovima od 1992. do 1995. godine”, konstatuje Peđa Kojović iz Naše stranke.
Profesor sa mostarskog Sveučilišta Mile Lasić podsjeća da je BiH davno trebala provesti presudu Međunarodnog suda za ljudska prava u Strazburu u predmetu Sejdić Finci i da je to urađeno BiH bi danas bila bliže i EU i imala bi daleko bolju situaciju nego što je ova, naročito u izbornim godinama.
“Pitanje Sejdić Finci tiče se zaista reforme cjelokupnog političkog sustava koji je sad, kako je postavljen, segregacijski za ljude koji nisu pripadnici određenih konstitutivnih identiteta ako se nalaze u pogrešnom entitetu ili u pogrešnom kantonu. Dakle, radi se o tomu da se u ovoj zemlji uopće ne razumije tako važan fenomen kao što je nužnost jednakopravnosti identiteta, identiteta konstitutivnih naroda, koje ja zovem konstitutivne nacije, i identiteta sviju koji nisu u ovoj skupini i to na cijeloj teritoriji. Temeljem toga se vode razne političke igre koje onda u zapećak guraju jednu nužnu ukotvljenost svih kolektivnih prava u individualna prava, među kojima je najvažnije jednakopravnost ljudi na cijelome prostoru određene zajednice ukoliko ona želi biti zajednica”, ocjenjuje Lasić.
No, mnogo je onih koji ne žele da BiH bude zajednica, a ni bliže EU. Posljedica takve politike je masovno iseljavanje i Srba i Hrvata i Bošnjaka i nacionalnih manjina koji sele mahom u zemlje koje osiguravaju građanska prava.
Profesor Mile Lasić podsjeća da Bosna i Hercegovina, kao uređene demokratske zemlje, mora osigurati i građanska i kolektivna prava, jednakopravnost svakog građanina na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.
“Iskreno rečeno, ja ne vidim dovoljno obrazovanih ljudi u ovoj zemlji nego vidim veliki broj ratnika i u ime primata građanskog i individualnog nad nacionalnim i onih koji govore samo o nacionalnom, a ne razumiju da je nužno, ako ste većina na bilo kojem području, da osigurate jednakopravnost sviju identiteta. U tom smislu je ovo, koliko na prvi pogled izgledalo jednostavno pitanje, zapravo alfa i omega svih budućih političkih kretanja naprijed ako ova zemlja uopće ima više budućnost u što se ne smije biti posve sigurno. Posebice se ne smije biti sigurno da je ta budućnost europska mada se sada svi nešto zaklinju u EU i njihovo europejstvo. Meni je preostalo da sumnjam u toliku slatkorječivost”, zaključuje Lasić.
(slobodnaevropa.org)