Godišnjica smrti “Zmaja od Bosne”

– Husein-kapetan Gradaščević je umro u Istanbulu 17. augusta 1834. godine. Za vrijeme svog kratkog života (rođen je 1802.) postigao je nešto što mnogi ne uspijevaju u znatno dužem razdoblju: postao je poštovan vojskovođa, pobjednik nad osmanskom vojskom na Kosovu, pravi lider čiji se politički utjecaj nije ograničavao samo na jednu, muslimansku zajednicu, beg koga su cijenili ostali begovi (osim dijela hercegovačkih begova) i koga su poštovali njegovi kmetovi, ali ga je zbog pobune protiv moćnog Osmanskog carstva sultan proglasio „nevaljalcem“ i naredio da ga se pogubi – rekao je za Agenciju Fena historičar Husnija Kamberović , povodom godišnjice smrti Husein-kapetana Gradašačevića.

Kamberović navodi da je Husein-kapetan kao mlad čovjek postao kapetan jedne od najmoćnijih kapetanija u Bosni – Gradačačke kapetanije.

– Nametnuo se kao lider Pokreta za autonomiju Bosne, koji je došao kao reakcija na poteze osmanskog sultana Mahmuda II, a posebno na sultanovu odluku da se neke nahije iz dotadašnjeg Bosanskog ejaleta priključe kneževini Srbiji. Bilo je to i inače vrijeme kada su se odvijali mnogi pokreti za autonomije unutar Osmanskog carstva (od Egipta do Srbije), pa se i ovaj Bosanski pokret samo uklopio u taj širi proces. No, unutarnja podijeljenost bosanske elite, koja je znatno doprinijela Gradaščevićevom porazu 1832. nije dovela da toga da Bosna uspješno pređe autonomni put, i poput drugih regija uđe u fazu izgradnje neovisne države – kaže Kamberović.

On ističe da je značaj Husein-kapetana u historiji BiH prije svega u ovom njegovom pokretu, koji je objedinio ne samo muslimane, i ne samo gornje slojeve društva, nego veliki dio stanovnika Bosne.

– U vojsci Husein-kapetana bilo je mnogo hrišćana i ljudi iz svih socijalnih slojeva, a ne samo begova, ali nejedinstvo bosanske elite nije dopustilo uspjeh pokreta. Povijesna poruka je više nego jasna: za uspjeh općebosanskog pokreta nužno je jedinstvo političkih elita. Na žalost, čini mi se da je današnja Bosna i Hercegovina puno više podijeljena nego što je bila početkom 19. stoljeća, a nejedinstvo političkih elita je dublje nego se to na prvi mah čini – kaže Kamberović.

Nedavno preminuli historičar Ahmed Aličić veliku pažnju posvećivao je upravo liku i djelu Husein-kapetana Gradaščevića.

Iz jednog od Aličićevih tekstova izdvajamo osnovne podatke o Gradaščeviću.

– Husein kapetan Gradaščević rođen je kao jedan od četiri sina Osman-kapetana Gradaščevića. Kapetanom najuglednije i najbogatije kapetanije u Bosni postao je u 18. godini svoga života, nakon smrti njegova brata Murat-kapetana kojega je u Travniku smaknuo zloglasni Džemaludin paša 1821. godine. Odgajan je i obrazovan kao aristokratsko plemićko dijete, a prema ondašnjim ustaljenim običajima privatnog obrazovanja. Njegov položaj kapetana svrstavao ga je među uglednike Bosne i njene ajane. Svojim odnosom prema okolini stekao je veliki ugled i poštovanje.

Zahvaljujući tome on je, od  ajanskog vijeća, u 28. godini života izabran za vođu Pokreta za autonomiju i za gospodara Bosne (valiju i vezira) sa širokim ovlaštenjima.

Pokret za autonomiju Bosne pojavio se u vrijeme kada su se na svim stranama Osmanlijskog carstva pojavljivali nacionalni ustanci i pobune, prema tome i on se uklapa u takva kretanja. Ustanak su organizirali prvaci bosanskog naroda na zasjedanju u Tuzli u drugoj polovini februara i početkom marta 1831. godine. Na tome sastanku Gradaščević je pleniminarno, ali jednoglasno, izabran za vođu pokreta, jer je njemu stavljeno u zadatak da o zaključcima skupa u Tuzli obavijesti bosanskog namjesnika Namik pašu i da ga pozove da se priključi Pokretu. Bošnjaci su uz prijetnju sile ušli u Travnik gdje je za 29. mart iste godine zakazan opći sabor, ali tada u prisustvu namjesnika.

Toga datuma je u stvari sultanov namjesnik razvlašten i bio prisiljen da radi ono što mu Bošnjaci narede. Kada je Namik-paši uspjelo pobjeći, Bošnjaci su bez oklijevanja izabrali Husein-kapetana za seraskera (vrhovnog komandanta) Bosne. Prvi dokument koji je u tom svojstvu potpisao i koji je pronađen datira od 31. maja 1831. godine.

U Sarajevu 12. septembra 1831. godine na sveopćem saboru Husein-kapetan izabran je “za vezira i valiju-upravnika ili gospodara Bosne“, navodi se između ostalog u Aličićevom tekstu. Zato se 12. septembar smatra  danom proglašenja autonomije Bosne.

Već je u legendu ušao dijalog Zmaja od Bosne i osmanskog beglerbega:

– Nema više Bosne, a neće biti ni Bošnjaka, Huseine, gineš za državu koja nikad nije ni postajala, niti će.

– Ima Bosne beglerbeže i Bošnjaka u njoj, bili su prije Vas i ako Bog da, biće i poslije Vas.

Husein-kapetan opjevan je i u pjesmama, a najpoznatije je svakako ‘Sa Gradačca, bijele kule…’.

Gradaščević je umro u Istanbulu, nakon sloma Pokreta za autonomiju. Neki izvori tvrde da je otrovan, ali to nikad nije dokazano.

Njegov mezar nalazi se na istanbulskom Ejjupu. Prije nekoliko godina bila je pokrenuta incijativa o prenošenju njegovog mezara u Gradačac, ali nikad nije realizirana.

(Bportal.ba)