Kako nas vidi BBC

105

Zemlja u kojoj pravda nije što bi trebala biti

Pobune i protesti u februaru 2014. su pokazali stepen njihovog nezadovoljstva – a pozvani su i međunarodni igrači da intervenišu. Valentin Inzko je pristalica politike nemiješanja, ali kaže da bi se to moglo promijeniti.

Zatražite sastanak sa predsjednikom Bosne i Hercegovine i neizbježno ćete dobiti zajedljivi odgovor: “Sa kojim?”
Da li sa predsjednikom Federacije Bosne i Hercegovine u kojoj većinsko stanovništvo čine Bošnjaci i Hrvati? Ili možda sa predsjednikom Republike Srpske u kojoj većinu čine Srbi?

Ruku na srce, na čelu države zvanično je jedan predsjednik. Ali postoje tri člana predsjedništva, po jedan za svaki od većinskih naroda, koji se smjenjuju na mjestu predsjednika, sa mandatom od osam mjeseci.

Pratiti smjene bosanskih predsjednika je lako u poređenju sa pokušajem da se upamte premijeri. Njih ima 14.

Ovakvo je uređenje nametnuo Dejtonski mirovni sporazum koji je okončao bosanski konflikt 1995. godine, pažljivo balansirajući ambicije i strahove svake etničke grupe. Ali, ono što je uspjelo zaustaviti rat prije dvije decenije, sada, čini se, sputava zemlju.

Prosječne plate su niže od 400 eura mjesečno, a oni koji rade možda su sretnici. Bosna ima najvišu stopu nezaposlenosti mladih u svijetu – šest od deset mladih ljudi ne može naći posao.

RATNI CILJEVI

Bosanci svih nacionalnosti znaju koga kriviti: političare. Optuženi su za nepotizam, korupciju i lošu privatizaciju – dok uzimaju plate oko četiri puta više od lokalnog prosjeka.

U međuvremenu, važne odluke koje se moraju donijeti – o ekonomiji, zdravstvenoj zaštiti, čak i rodnim listovima – čame u limbu jer se nacionalne vođe teško mogu dogovoriti oko bilo čega.

Opet, čovjek koji se danas nalazi na čelu bosanske države kaže da mnogo toga ide u korist sadašnjem uređenju.

– Svaka strana bi mogla pokušati iskoristiti promjenu Dejtona kako bi ostvarila svoje ratne ciljeve – i ja sam protiv toga, kaže Mladen Ivanić, osnivač Partije demokratskog progresa koji je na posljednjim izborima u oktobru izglasan za srpskog člana Predsjedništva.

– Srbi bi pokušali dobiti nezavisnu Republiku Srpsku. Bošnjaci bi željeli jedinstvenu vladu, predsjednika i parlament. Hrvati bi pokušali dobiti treći entitet. Tada bismo bili izgubljeni.

Iako veteran u bosanskoj politici, Ivanić je novajlija u Predsjedništvu i umjereniji političar od prethodnog srpskog predstavnika. Kaže da je spreman raditi sa svojim bošnjačkim i hrvatskim kolegama kako bi se život stanovnika BiH popravio.

– Naglasak moje predizborne kampanje je bio da ideološka pitanja oko kojih se ne slažemo ostavimo po strani i da na sto stavimo reforme oko kojih se možemo složiti.

Ali, Bosanci rijetko kad vide da su se političari nakon rata složili oko bilo čega  – osim, možda, oko svojih privilegija.
Pobune i protesti u februaru 2014. su pokazali stepen njihovog nezadovoljstva – a pozvani su i međunarodni igrači da intervenišu.

Visoki predstavnik međunarodne zajednice ima ovlaštenja da upravo to uradi. Kada je na ovoj poziciji bio Paddy Ashdown, otpustio je desetine zvaničnika ,a u tom procesu je postao poznat kao “potkralj” Bosne i Hercegovine.

Nasljednik Valentin Inzko je pristalica politike nemiješanja, ali kaže da bi se to moglo promijeniti.

– Političari znaju da nakon protesta ne mogu nastaviti po starom, kaže Inzko.

– Moramo biti preskriptivniji. Bosanci očekuju mnogo više od međunarodne zajednice.

INTERNA IGRA

Svakoga dana prosvjednici se okupljaju ispred zgrade Predsjedništva BiH u Sarajevu i postavljaju transparente kojima pozivaju Evropsku uniju da se uključi – upozoravajući na nove nemire ukoliko se ne poduzmu konkretni koraci.

Nakon oktobarskih izbora, Brisel je usvojio anglo-njemački plan koji predviđa da se mrkva EU pomoći koristi za ohrabrivanje bh. političara da donesu ekonomske i socijalne reforme.

Ranije je EU insistirala da BiH prvo promijeni Ustav kako bi i druge etničke grupe, osim Bošnjaka, Hrvata i Srba mogle obavljati javne funkcije.

– Tražili smo od njih da počnu sa tim problemom u Ustavu, ali sada tražimo da se fokusiraju na hitne probleme gdje postoji koncenzus, prije nego što se pređe na pitanje Ustava, kaže britanski ambasador Edward Ferguson.

– Ovo je zemlja sa niskim primanjima u kojoj se ljudi bore da prežive. Pravda ponekad nije ono što bi trebala biti. Neke stvari ljude pogađaju vrlo lično.

Nagrada koja se nudi je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju – korak ka članstvu u EU koji bi BiH mogao dati pristup fondovima i ekspertizu iz Brisela i bescarinski pristup nekim EU tržištima.

Kritičari kažu da ovaj pristup ne ide dovoljno daleko – i da je saradnja sa istom grupom političkih lidera koji iznevjeravaju Bosnu već 20 godina nagrada za nekompetentnost.
Ali, barem je jedan od predsjednika uzbuđen zbog mogućeg članstva u EU.

– Moramo biti tamo, kaže Ivanić.

– To nije idealno – ali moramo biti dio nečega većeg kako se ova unutrašnja igra ne bi nastavila.

A onda su mu zaiskrile oči.

Ako Srbi budu ujedinjeni sa ostalim Srbima kao dio EU, onda će, tvrdi Ivanić, nestati svi razlozi za rat.

 

(zurnal.ba)