Piše: Jusuf Trbić
Mrak nad Bosnom sve je gušći. Želje za njenom podjelom i uništenjem ne jenjavaju ni kod susjeda, ni kod komšija. Naročito ovih drugih. Ali, to nije ništa novo, traje to već decenijama i vijekovima, naviklo se. Krvavi rat protiv Bosne i sudski dokazana agresija Srbije i Hrvatske nisu uspjeli podijeliti zemljicu Bosnu, ali, kako sada stvari stoje, mogli bi joj dohakati sami Bošnjaci. Već više od tri decenije u dijelu bošnjačkih političkih i vjerskih elita predano se radi na realizaciji ideje Alije Izetbegovića o etničkoj podjeli Bosne i stvaranju male islamske države u kojoj će muslimani biti u ubjedljivoj većini, a na vlasti će biti ulema i begovat. Ta arhaična srednjovjekovna ideja bila je pokretač takozvane „reislamizacije muslimana“ , koja je sve nas odvukla u tamu prošlosti kakva u Evropi nema nikakve šanse. Ko hoće da gleda, može da vidi taj mračni put od osnivanja SDA do danas. Na osnivačkom kongresu prve monoetničke stranke, koja je samim svojim postojanjem dijelila Bosnu na tri dijela, Alija je zatražio rušenje građanskog ustava BiH i „novi“ dogovor naroda, to jest etničkih grupa, mada takvog dogovora nikad nije bilo, niti su u Ustavu postojali narodi kao politički subjekti. Druge dvije strane su objeručke prihvatile šansu, osnovane su iste takve stranke Srba i Hrvata, i krvavi teatar je mogao da počne.
Zašto ponovo govorimo o tome? Zato što je nedavno čelni čovjek Islamske zajednice u BiH, reisul*ulema Husein ef. Kavazović, na otvaranju džamije u Sapni otvoreno pozvao na negiranje države BiH i time izazvao bujicu polemika. On je, između ostalog, rekao: „Ovih dana među našim Bošnjacima ima onih koji nas ponovo zbunjuju, koji misle da mi nismo narod koji je preko svojih pleća sve to prebacio i koji misle da, ako ispred svog imena stave doktor ili akademik, znaju nešto o našem narodu. Ništa oni ne znaju. Mi smo Bošnjaci, nikakvi Bosanci. Naš narod se zove Bošnjak.“
Da ponovimo reisove riječi: „Mi smo Bošnjaci, nikakvi Bosanci“. Kako je moguće da to kaže Bošnjak, i to takvog ranga? U svom komentaru novinar Mensur Osmović kaže: „Reis je zapravo dotukao bosanskohercegovački nacionalni identitet, bez kojeg nema Bosne i Hercegovine kojoj su, ispada, Bosanci najveći problem, pa se njih mora otarasiti.“
Bosanci su, kao što smo mnogo puta vidjeli i čuli, najveći problem za sve neprijatelje BiH, jer termin Bosanac znači samo jedno: državljanin BiH. Ako nema državljana, nema ni države. Država je nacija, a nacionalnost je državljanstvo. Svaki građanin Amerike je Amerikanac, Švajcarske Švajcarac, Belgije Belgijanac i o tome niko ne raspravlja. Bošnjak je oznaka za etničku pripadnost, a etnos, etnička grupa, je zajednica porijekla, jezika, kulture, religije itd. Radi lakšeg razumijevanja svedimo to na jednu dimenziju: porijeklo. U svijetu ima oko 2.500 različitih etničkih grupa, a samo nešto više od 200 nacija, to jest država. Članice UN su nacije, to jest države. Porijeklo je privatna stvar svakog građanina i to nigdje u svijetu nije politička činjenica. U svakoj normalnoj državi možete biti bilo šta po porijeklu, ali ako ste državljanin te države, to je vaša nacionalnost. Dakle, Bošnjak, Srbin, Hrvat ili nešto drugo u BiH – to je porijeklo, a svi koji imaju dokumente naše države po nacionalnosti su Bosanci i Hercegovci, sviđalo se to njima ili ne. I te dvije stvari ne mogu da se porede.
I, šta onda znači izjava reisa Kavazovića? Znači samo jedno: ako Bošnjaci nisu Bosanci, onda nema Bosanaca uopšte, pa nema ni Bosne. Ako nema Bosne, šta ostaje? Pa, ostaje mali Bošnjakistan, mala islamska džamahirija, po ideji Alije Izetbegovića. A da bi sve bilo potpuno jasno, reis je pozvao Bošnjake da slijede Alijin put, ustvrdivši da je njega, Aliju, sam Alah poslao Bošnjacima da ih izvede na pravi put. Ne znam kako reis zna da je baš Alah poslao Aliju, ali ako je to istina, možda ga je poslao kao kaznu. Jer, sjetićemo se, Alija je sve učinio da BiH bude etnički podijeljena, od potpisivanja Kutiljerovog plana o tri etničke republike, do ignorisanja dvije rezolucije Savjeta bezbjednosti UN o agresiji Srbije na BiH. Od pregovora s Karadžićem i Bobanom, kojima je agresija pretvorena u građanski rat, do islamizacije Armije BiH, kojom je udaren pečat vjerskog rata. Od potpisivanja plana o podjeli u omjeru 51:49 posto, mimo saglasnosti Predsjedništva BiH, čime je zaustavljen pohod na Banju Luku, do legalizovanja Republike Srpske… Da ne nabrajamo dalje. Ako je Alah zbog toga poslao Aliju Bošnjacima, nije trebalo da ga šalje, imamo mi već hiljadu godina dovoljno belaja i bez Alije.
A oni kojima je BiH jedina domovina moraju se konačno zapitati: dokle ćemo slijediti slijepe i gluhe politike koje ovoj zemlji nanose više štete nego svi njeni neprijatelji zajedno? Hoćemo li ići u budućnost u kojoj će Bosna biti evropska zemlja, slobodna, demokratska, uređena i sekularna, zemlja u kojoj se neće gledati kako se ko zove i kakvog je porijekla, religije ili opredjeljenja, zemlja u koju će se dolaziti, a neće se odlaziti iz nje – ili ćemo ići u mrak dalekih despotskih sistema kakvima nema mjesta u civilizovanom svijetu?
Odluka je na nama.