Piše: Saud Grabčanović
Brodac Donji
Ovo selo se nalazi sjeverno od Bijeljine u blizini rijeke Save, od centra grada je udaljeno 21 km. Po popisu iz 2013. godine ovo selo je imalo 686 stanovnika,od kojih se 97,38 % izjasnilo prema etničkoj pripadnosti da su Srbi. U odnosu na popis stanovništva iz 1991. godine broj stanovnika ovog sela se znatno smanjio. U selu postoji srpska pravoslavna crkva „Svetog Arhangela Mihaela“, kao i zajedničko seosko groblje. Seoska slava ili „molitva“ je „Mali vaskrs “. Donji Brodac je podijeljen na dijelove – zaseoke ili „mahale“: Božići, Jakovljevići, Makarići, Šarići, Tajići i Vasilići.
Nastanak sela i njegovog imena
Ovo selo je postojalo puno prije „Beogradskog mira“ i 1739. godine. Poznato je da su na lokalitetu ovog sela otkriveni arheološki nalazi iz doba Rimskog carstva, među kojima su i ostaci jedne rimske vile. U selu Brodac, na lokalitetu Tomove bare, uočeni su ostaci brojnih rimskih kuća, a na lokalitetu Prekaje su otkopani temelji rimske zgrade zidane od opeka (po svoj prilici villa rustica). Nađeno je obilje keramike, metalnih predmeta, stakla, kao i dosta nalaza novca iz razdoblja kasne antike (od Klaudija II Gotskog do Konstantina II), itd. (Patsch, 1897: 517-518; Čremošnik, 1957: 129-150; Bojanovski, 1981: 159; ALBiH, II, 96). Brodac se prvi put pod tim imenom spominje u osmanskom popisu iz 1548. godine. Selo je najvjerovatnije svoje ime dobilo po „brodu“ na rijeci Savi. Brodom se se nekada nazivali plićaci na rijekama gdje se rijeka mogla pregaziti ili lako preći na konjima. U Bečkom ratu i ratovima koji su slijedili Brodac je bio uništen i opustio. U doba austrijske okupacije 1718-1739. godine Brodac se spominje kao značajno mjesto sa 72 kuće i crkvom izgrađenom od hrastovih trupaca i daska. Brodac je u to vrijeme bio veći i od same Bijeljine. Selo je u to vrijeme Austrija obnovila i naselila srpskim šajkašima i uskocima. Nakon povlačenja Austrije iz Semberije, Brodac je bio uništen, a njegovi naseljenici su pobjegli preko Save. Selo je ponovo obnovljeno poslije 1739. godine kada ga naselili doseljenici iz istočne Hercegovine i Crne Gore.
Predanja o naseljavanju sela i stanovništvo:
Po jednom predanju, prije 150 godina je u Donjem Brocu bilo samo devet kuća. U to vrijeme vlasnici sve zemlje na području u i oko ovog sela su bili Fidahići iz Zvornika, od kojih su nastali bijeljinski begovi Pašići. Kasnije su vlasnici zemljišnih parcela u okolini sela bili i bijeljinski begovi Rifatbegovići i Zaimovići. Prema predanjima, najveći dio mještana ovog sela se doselio iz Hercegovine, a drugi, manji dio, porijeklom je iz Crne Gore, dok je nešto mještana porijeklom iz Srbije i Srema. Prvi koji su se doselili u „pusto“ selo na posjede begova Fidahića bila su tri brata iz Nevesinja Ljubinko, Nestor i Laketa. Od njih potiču porodice Ljubinković, Nestorović i Laketić koje žive u selu i slave Jovanjdan. Od ovih porodica su nastali Vasilići i Tanasići, koji takođe slave Jovanjdan. Nešto kasnije su se u selo doselila dva brata sa prezimenom Božić, koji slave Jovanjdan i koji su takođe došli iz Nevesinja. Jedan od braće je kasnije promijenio ime u Cvjetinović zbog porodične svađe sa drugim bratom. Šarići, koji slave Jovanjdan, došli su iz Crne Gore, Rakići i Marinkovići su se doselili iz Srbije početkom 20. vijeka, Stanimirovići, koji slave Mratindan, su došli iz Šida početkom 20. vijeka, Lokanjčevići ,koji slave Đurđevdan, došli su iz Lokanja. Više porodica se naselilo u Donji Brodac iz ostalih semberskih sela, a njihovo izvorno porijeklo je takođe iz Crne Gore i istočne Hercegovine. To su: Marijanovići (Stjepanjdan), došli su iz Meteriza, Ćurćići (Aranđelovdan) došli su iz Velinog Sela, Trifkovići došli su iz Balatuna, Ošapovići (Đurđevdan) došli su iz Tnjaka, Perići (Đurđevdan) došli su iz Gornjeg Broca, Šubarići (Jovanjdan) došli su iz Velike Obarske, Rikanovići (Đurđevdan) došli su iz Donjeg Crnjelova. U Donjem Brocu živi više porodica koje tačno ne znaju svoje porijeklo, ali pretpostavljaju da su se njihovi preci doselili iz Crne Gore a to su: Jelisići (Alimpijevdan), Pravdići (Šćepandan), Panići, Ljubojevići (Jovanjdan), Adamovići (Alimpijevdan), Jakovljevići (Vrači), Tojići (Đurđevdan), Antonići (Mitrovdan), Makarići (Đurđevdan), Ribići (Alimpijevdan), Prodanovići (Stjepanjdan) i Marićići.
Brodac Gornji
Ovo selo se nalazi sjeverno od Bijeljine u blizini rijeke Save, od grada je udaljeno 28 km. Po popisu iz 2013. godine selo je imalo 789 stanovnika, od kojih se 98,73 % izjasnilo prema etničkoj pripadnosti da su Srbi. U odnosu na popis stanovništva iz 1991. godine broj stanovnika sela se znatno smanjio. Ovo selo koristi zajedničku srpska pravoslavnu crkvu sa Brocem Donjim „Svetog Arhangela Mihaela“, kao i zajedničko seosko groblje. Seoska slava ili „molitva“ je „Drugi dan Vaskrsa“. Donji Brodac je podijeljen na dijelove – zaseoke ili „mahale“: Gornju ili Brđansku, Donju ili Panića i Srednju ili Gradačane. Takođe postoji i druga podjela sela na mahale: Danguba, Dimitrića, Kićanovića, Matića, Panića, Perića i Jelaz mahala.
Nastanak sela i njegovog imena:
Ovo selo je nastalo kao zaselak Donjeg Broca nakon „Beogradskog mira“ i 1739.g odine, kada su ga naselili doseljenici iz istočne Hercegovine i Crne Gore. Ime je dobilo, kao i Donji Brodac, po „brodu“, mjestu gdje je moguće pregaziti rijeku Savu. Poznato je da su na lokalitetu ovog sela otkriveni arheološki nalazi iz doba Rimskog carstva. Zemljišni posjedi u i oko ovog sela su u doba naseljavanja ovog sela bili vlasništvo begova : Pašića iz Bijeljine,Tosunbegovića iz Tuzle i Osmanbegovića iz Bijeljine.
Predanja o naseljavanju sela i stanovništvo:
Prema narodnom predanju, najprije su se u ovo selo na posjede begova Pašića doselili iz Crne Gore Kićanovići koji slave Jovanjdan, poslije njih su iz Brda u Crnoj Gori stigli Sofrenići, Markovići i Perići koji slave Nikoljdan, Božići koji slave Jovanjdan, došli su iz Nevesinja. Doselila su se tri brata Božića, jedan u Gornji Brodac, drugi u Hase, a treći u Svinjarevac. Od tri brata doseljena iz Brda u Crnoj Gori: Matije, Maksima i Ive, potiču Matići, Maksimovići i Ivići koji slave Nikoljdan. Stokanovići, Vukovići i Đukići, koji svi slave Aranđelovdan, doselili su se iz Brda u Crnoj Gori. Milanovići, Dimitrići i Vujići, koji slave Jovanjdan, doselili su se iz Brda u Crnoj Gori. Pejići, koji slave Ignjatijevdan, doselili su se iz Brda u Crnoj Gori. Ercegovci, koji slave Nikoljdan, doselili su se iz istočne Hercegovine, Panići, koji slave Nikoljdan, došli su iz Kopanice kod Orašaja, Žunjići, koji slave Đurđevdan, došli su iz Srema, Stojanovići zvani Pocerići, koji slave Jovanjdan, došli su iz Srbije, Krstići, koji slave Nikoljdan, došli su iz Srbije, Pantelići, koji slave Nikoljdan, došli su iz sela Grka u Sremu, Spasojevići i Pejići, koji slave Nikoljdan, došli su iz Gradačca. Više porodica se naselilo u Gornji Brodac iz ostalih semberskih sela, a njihovo izvorno porijeklo je takođe iz Crne Gore i istočne Hercegovine. To su: Jeftići (Jovanjdan) došli su iz Crnjelova, Radići-Lajakovići (Đurđevdan) došli su iz Hasa, i Katići – došli su iz Donjeg Broca. U Gornjem Brocu živi više porodica koje tačno ne znaju svoje porijeklo, ali pretpostavljaju da su se njihovi preci doselili iz Crne Gore. To su: Antići (Simunjdan), Uroševići, Marinkovići, Milenkovići (Nikoljdan), Srebrići (Stjepanjdan), Đurđevići (Đurđevdan), Trifkovići i Vasilići (Jovanjdan), kao i Krsmanovići (Mratindan).
(Nastaviće se)