KAD SE VELIKI SRBI POVAMPIRE: Pravo na veličanje zločina i sijanje mržnje našim političarima niko neće oduzeti
Piše: Milovan Matić
Digla se kuka i motika! Kvazi analtičari i još gori političari, režimski funkcioneri i podobni direktori stali u odbranu svetog srpskog prava na istinu i pravdu. Ustali su mislioci i narodni zastupnici da sačuvaju demokratsko pravo velikih srpskih nacionalista na otvoreno propagiranje i očuvanje izrežiranog sjećanja na najveće zločine koje su počinili zagovornici i sljedbenici zločinačke politike istrebljenja i etničkog čišćenja devedesetih.
Razlog za ovakvu buru reakcija jeste Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine kojim se definiše pojam javnog podsticanja na nasilje i mržnju, a koji bi se uskoro trebao naći u parlamentarnoj proceduri. Ipak, glavni okidač za “ustanak” branioca srpstva je odredba po kojoj će se kažnjavati i onaj ko na način kojim se podstrekava na nasilje ili mržnju protiv grupe ljudi ili nekog člana takve grupe zbog njihove rase, boje kože, vjeroispovijesti, porijekla ili nacionalne ili etničke pripadnosti, pola, spolnog opredjeljenja, rodnog identiteta, invaliditeta ili bilo koje druge osobine javno odobrava, poriče ili grubo umanjuje, pravosnažnom odlukom međunarodnog ili domaćeg suda utvrđen zločin genocida, zločin protiv čovječnosti i ratni zločin iz člana 6., 7. i 8. Statuta stalnog Međunarodnog krivičnog suda ili zločin iz člana 6. Povelje Međunarodnog vojnog suda, pridružene Londonskom sporazumu od 8. augusta 1945. godine i drugog međunarodnog suda koji prihvata Bosna i Hercegovina”.
Zamislite, neko se drznuo da zabrani poricanje najtežih zločina koje su počinili srpski sinovi devedesetih i tako zadužili sve nas da danas mučenički stojimo u odbrani njihovih dijela, odnosno nedjela.
Pa naravno da će ovakav potez Savjeta ministara naići na oštru osudu iz Republike Srpske, jer ko to smije da zabrani jednom Srbinu da u demokratskoj zemlji koristi svoje demokratsko pravo ds pozivajući na nasilje i mržnju negira genocid, zločine protiv čovječnosti i sve one druge gnusne zločine koje su pojedinci činili u njegovo ime.
“To je još jedan pokušaj da se ukine Republika Srpska, što je tendencija bošnjačkih političkih krugova. Srpski predstavnici u parlamentu BiH ne smiju da glasaju za ovaj prijedlog. Ovo je pokušaj prekrajanja istorije, ukidanja RS i njenog prikazivanja kao genocidne tvorevine”, zakukao je juče direktor Centra za istraživanje rata, ratnih zločina i nestalih civila Republike Srpske Milorad Kojić, tvrdeći da je ovo “pokušaj da se kroz pravosnažne presude napiše istorija”.
Užas! Ko je lud da piše istoriju na osnovu pravosnažnih presuda pored istorije koje su po diktatu nacionalističke vrhuške Republike Srpske ispisali veliki srpski istoričari.
“To je nečuvena izdaja Republike Srpske i to je okrenuto protiv borbe onih koji su optuženi. Nema nijedne sugestije koja bi tu poziciju popravila. Biće veoma zanimljivo vidjeti o čemu je riječ i šta su to predstavnici Saveza za promjene prihvatili”, eksprenso je reagovala i Dušanka Majkić, poslanica SNSD-a u Parlamentu BiH, a da nije ni pročitala o čemu se radi.
Tako da, sudeći prama riječima Majkićeve, svi oni koji se odluče suprostaviti velikim Srbima koji opravdavajući masovna ubistva iz perioda rata stvaraju podlogu za raspirivanje novih sukoba i mržnje su po difoltu izdajnici Republike Srpske. Izgleda je ju jedino ona brani uzimajući za to mizernih 7.000 KM.
Čak su se u sve uključili i prekodrinski dežurni anal-itičari režimskih medija. Jedan od njih je i Aleksandar Pavić, koji je samo potvrdio da izmjene Krivičnog zakona BiH u vezi sa kažnjavanjem negiranja genocida, koje je utvrdio Savjet ministara, predstavljaju temelje za ukidanje Republike Srpske i uvođenje verbalnog delikta.
“To će podrazumevati da je gotova priča da je Republika Srpska izgrađena na ‘genocidu’, da je u Srebrenici počinjen genocid”. Tim zakonom će biti zacementirana jedna očigledno medijska manipulacija, jedna ‘lažna vijest’. To će se ozakoniti i koristiti kao toljaga protiv Republike Srpske”, poentirao je Pavić za kojim su se zardali svi ostali plaćenici režima zaduženi da svakodnevno trabunjanje o svemu i svačemu.
Inače, ovakvo divljanje zagađenim medijskim prostorom Republike Srpske je bilo i očekivano.
Ko iole prati politička dešavanja u BiH mogao je predvidjeti da će na ovakav Prijedlog zakona doći salva napada prekrivena plaštom odbrane srpstva i srpskog nacionalnog bića koji će tobože biti ugrožen jer ne može da vrijeđanjem i podstrekavanjem na nasilje ili mržnju protiv drugih i drugačijih negira najgnusnije zločine počinjene u BiH, poput onog u Srebrenici.
Jer, ukoliko Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona ugleda svijetlost dana, svi oni koji naokolo siju mržnju i pozivaju na nasilje stajući u odbranu genocida, negirajući isti, opravdavajući najteže zločine i minimizirajući njihov obim mogli bi da se nađu iza rešetaka ili bar u kućnom pritvoru.
Ipak, da se razumijemo, ni ovaj prijedlog zakona nije savršen, jer kako bi i bio kad u sebi sadrži odredbe kojima se zabranjuje i ograničavanje sloboda izražavanja, što nikad ne donosi toliko dobrog. Pored toga ovaj Prijedlog može da u nekim slučajevima dovede do pogrešnih konotacija, ali samo ako se ne primjenjuje pravilno, i čak se može podvesti kao udar na slobodu govora, ali valjda je vrijeme da jednom za svagda raskrstitimo šta je to sloboda govora, a šta mržnja.
Jedno je raspravljati o genocidu i najtežim oblicima zločina, istraživati zločine, tražiti dokaze, a nešto sasvim drugo podstrekavati na nasilje negirajući najveće masakre koje je neko počinio tokom devedesetih.
To je objasnio i državni ministar Mirko Šarović naglašavajući da resorno ministarstvo konstatuje da predloženi tekst zakona član 145 može imati različite konotacije u svojoj primjeni, ali i da se ovim zakonom ne vrši orkestrirani napad na RS.
“Resorni ministar kaže da je BiH dužna da u potpunosti implementira okvirnu odluku Savjeta Evrope, koja kaže da je negiranje genocida, ratnog zločina i zločina protiv čovječnosti krivično djelo samo u slučaju da je način negiranja izvršen na takav način da se podstiče i poziva na nasilje ili mržnju prema određenoj grupi. To je stav Ministarstva pravde Republike Srpske i mi smo ga poslušali”, rekao je Šarović.
Znači, negiranje genocida bi bilo krivično djelo samo i samo kad se na taj način poziva na nasilje i sije mržnja.
Tako da, bjesomučni pokušaji velikih srpskih branioca prava na negiranje zločina i veličanje zločinaca su i ovaj put bez potrebe podigli galamu pokušavajući nam još jednom pod izgovorom zaštite nacionalnih i interesa Republike Srpske, podvaliti svoju ispraznu priču u želji da genocid i zločine najteže vrste svako koristi kako mu je volja, pa čak i za razbuktavanje mržnje i nasilja.
(buka.com)