Piše: Saud Grabčanović
Uvod
U ovom radu ja ću pokušati da dam odgovor na jedno vrlo složeno istorijsko pitanje: šta su po svom „nacionalnom“ opredjeljenju bili naši srednjovjekovni bosanski vladari i koje su vjere tačno bili? O istoriji srednjovjekovne bosanske države do danas je u našoj zemlji, kao i u okruženju. objavljeno jako mnogo istoriografskih radova kako sa provjerenim i tačnim, tako i sa paušalnim, iskonstruisanim i potpuno iskrivljenim istorijskim podatcima i činjenicama vezanim za ovu temu. Ovakvi iskrivljeni istorijski radovi su najviše objavljivani u zemljama u našem susjedstvu. Taj tendenciozni način pristupa istoriji Bosne kod naših susjeda je prvenstveno povezan sa njihovim otrovnim nacionalizmima i velikodržavnim projektima, kao i sa njihovim neskrivenim teritorijalnim pretenzijama prema zemlji Bosni. Tako „istoričari“ iz našeg istočnog susjedstva tvrde u svojim radovima da je naša srednjovjekovna Bosna bila nekakva „srpska“ zemlja, a da su njeni tadašnji vladari bili pripadnici pravoslavne crkve, čime su oni automatski po nacionalnosti bili Srbi! Na drugoj strani istoričari iz našeg zapadnog susjedstva ubiše se dokazujući da je srednjovjekovna Bosna bila hrvatska država, a da su svi njeni vladari bili katolici i da su oni tako po nacionalnosti bili Hrvati! Istina je samo da su u Srednjem vijeku hrvatski velikaši iz roda Šubića-Zrinjskih nakratko uspjeli da okupiraju banovinu Bosnu i da je pripoje banovini Hrvatskoj, koja tada nije bila samostalna država, nego pokrajina u sklopu Ugarske kraljevine. Bosanski ban Stjepan II Kotromanić je uspio osloboditi svoju državu i narod od te okupacije.
Ovakva „tumačenja“ i tvrdnje iz našeg okruženja, povezani sa crkvenom i medijskom propagandom, uspjeli su ubijediti obične ljude u njihovu „istinitost“. Ove teze imaju jako uporište u iskrivljenim standardima po kojima se na ovim našim prostorima nacionalna pripadnost izjednačava sa vjerskom. Međutim, tvorci svih ovih nebuloza „preskaču“ dvije bitne činjenice. Prva činjenica je da do danas nije pronađen ni jedan pisani dokumenat iz tog vremena u kojem se neki od bosanskih vladra izjasnio kao Srbin ili Hrvat. Druga bitna činjenica govori da je naše današnje poimanje nacije i nacionaliteta proizvod skorašnjeg vremena. Moderne evropske nacije su produkt skorašnjeg vremena i buržoaskog društvenog sistema. Njihovo stvaranje, kao i oblikovnje tzv.„nacionalne svijesti“, povezano je sa nastankom, ujedinjavanjem i jačanjem velikih evropskih kapitalističkih država u 19. vijeku. Minimalni i najvažniji preduslov za stvaranje modernih evropskih nacija bila je zajednička teritorijalna pripadnost stanovništva istoj nezavisnoj državi, dok je njihova etnička i religiozna pripadnost bila marginalna. Zato su danas, na primjer, Nijemci jedna nacija koju čine pripadnici više sličnih etničkih skupina, koji su pripadnici dvaju nekadašnjih krvavo zavađenih vjerskih grupa: katolici i evangelisti (protestanti). U ta vremena kod naših naroda na ovim prostorima preduslovi za „normalnu“ diferencijaciju nacija nisu još postojali! Na našim prostorima kapitalizam je bio slabo razvijen, a narodi u ta vremena nisu imali svojih vlastitih nezvisnih država (osim Srba i Crnogoraca). Zbog ovih činjenica se na nekadašnjim YU prostorima pri tzv. „difererenciranju nacija“ i stvaranju „nacionalne svijesti“ u nerazvijenom kapitalizmu, praktično polu-feudalizmu, u zaostalim ali nezavisnim državama Srbiji Crnoj Gori pojavila anahrona anomalija i izjednačavanje nacionalne pripadnosti sa vjerskom. Ista anomalija se dogodila i ostalim našim zemljama koje su bile pod tuđinskom vlašću: Hrvatskoj, Bosni i Sloveniji….gdje je kapitalizam bio nešto razvijeniji, ali nije bio ispunjen osnovni preduslov za stvaranje nacija, a to je postojanje slobodne nacionalne države! Zato je danas kod nas na ovim prostorima nacionalna pripadnost izjednačena sa relogioznom pripadnošću, što je u potpunoj suprotnosti sa evropskim poimanjem nacije i nacionalne pripadnosti! Kratko i jasno, kod nas je danas na sceni zamjena teza koja je zbog velike i jake religiozne indoktrinacije i otrovne ksenofobne vjerske propagande stvorila zbrku i konfuziju u glavama kod običnih ljudi i usmjerila njihovo „etničko opredjeljenje“. Kod nas su ovim izjednačene „babe i žabe“. Tako je obični čovjek na ovim prostorima, uz pomoć vjerske propagande, ubijeđen u svoju pripadnost „ nacionalnom korpusu“, koja u stvari ima arhaičnu vjersku osnovu. Pogrešna politika crkvenih i političkih vođa naših naroda dovele su nas do toga da smo danas svjedoci žalosne iracionalne podjele, mržnje i sukoba naroda koji imaju potpuno isto etničko porijeklo, isti jezik i kulturu!
(Nastaviće se)