Bošnjak koji je imao vlastitu državu
U bogatoj istoriji bošnjačkog naroda bilo je mnogo velikih ljudi, slavnih banova i kraljeva, velikih junaka i gazija, velikih vojskovođa, mudrih državnika, čestite uleme, alima – naučnika, filozofa, pjesnika, silnih begova, ajana, kapetana, buntovnika i pustolova… U plejadi odličnika iz naše slavne prošlosti ima i onih koji predstavlju neobične i jako kontraverzne ličnosti sa posebno interesantnim životnim putem. Među tim neobičnim Bošnjacima posebno se izdvaja lik i djelo Osman-paše Pazvanoglua ( Pazvantoglu bugarski, Pasban-zade persijski, a u Srbiji su ga nazivali „Pasvandžija“ ), čovjeka koji je bio prvi Bošnjak koji je poslije propasti našeg slavnog Bosanskog kraljevstva stvorio nezavisnu državu kojom je vladao i koja je postojala sve do njegove smrti.
On je bio preteča, pionir u borbi Bošnjaka za njihova prava u Osmanskom carstvu. Pazvanoglu se pojavio tridesetak godina prije Husein-kapetana Gradaščevića i njegovog pokreta za autonomiju Bosne u okvirima Osmanskog Carstva. Međutim, ovaj se čovjek nije zadovoljavao samo malim i „kozmetičkim“ promjenama u Carstvu, nego je u svojim planovima bio puno radikalniji od bosanskih ajana. On se borio da se otcijepi od Osmanskog carstva i želio je potpunu nezavisnost za teritorije koje je osvojio i kontrolisao, a imao je ambicije da postane sultan ili car koji bi vladao cijelim evropskim dijelom Osmanskog carstva. Za razliku od pokreta bošnjačkih ajana koji je propao zbog nesloge, Osman Pazvanoglu je kao vladar „čvrste ruke“ svoje planove najvećim dijelom uspio da ostvari! Njegova država je postojala desetak godina, glavni grad joj je bio Vidin, a Osman-paša Pazvanoglu je kovao svoj vlastiti novac te održavao diplomatske odnose sa stranim zemljama u kojima je imao svoja poslanstva! Na žalost, on tu državu nije stvorio u svojoj Bosni niti za svoj bošnjački narod, nego je tu državu stvorio na tromeđi današnje Bugarske, Srbije i Rumunije! On se pojavio na političkoj sceni Osmanskog carstva u najtežim trenucima u njegovoj istoriji, u doba pokušaja reformi vojske i države sultana Selima III. Te su reforme naišle na veliki otpor, posebno kod janjičara, i izazvale su njihove pobune. U jednoj takvoj pobuni ovaj Bošnjak se uspio odmetnuti od centralne vlasti i sultana i stvoriti svoju vlastitu državu. Slučaj Osmana Pazvanoglua nam jasno potvrđuje činjenicu da najsposobniji vladari dokazuju svoj državnički talenat u trenucima velikih kriza.
Osman Pazvanoglu je imao naše korijene, a u svojoj je vojsci imao puno Bošnjaka u komandnom kadru, kao i u upravi svoje države. Armija mu je bila sastavljena od odbjeglih carskih janjičara, turskih razbojnika – daglija i krdžalija, te srpskih i bugarskih hajduka. Njegovi su ga borci, posebno janjičari, obožavali i jako voljeli. Zbog velike popularnosti koju je uživao kod svojih vojnika, a i u narodu, neki istoričari ga nazivaju: „ Balkanski Napoleon“. Neki drugi istoričari, a posebno oni rumunski, ocjenjuju ga negativnim ocjenama i prikazuju kao krvoločnog pašu koji je predvodio horde strašnih razbojnika – krdžalija koje su poharale Vlašku (današnju Rumuniju) krajem 18.vijeka i zavile je u crno. Ali bez dvojbe, radi se o veoma harizmatičnom liku koji je svojim nastupima, govorima i ratnim podvizima plijenio srca svih svojih saboraca. Pazvanoglu je kod Bugara ostao upamćen i po svom lijepom i veoma tolerantnom odnosu prema svojim kršćanskim podanicima. I ova činjenica nam dokazuje da je Osman-paša stvarno bio Bošnjak, da je odgojen u duhu prastare bošnjačke tradicije dobrog komšiluka, tolerancije i uvažavanja drugih i drugačijih, a poticao je iz grada Tuzle koji odvajkada, a i danas, predstavlja primjer multietničkog grada gdje se voli, cijeni i poštuje komšija kao najrođeniji, bez obzira na njegovu vjersku pripadnost. Osman-paša je bio sušta suprotnost u odnosu na odmetnute janjičare u Beogradskom pašaluku, tzv.dahije koje su nad kršćanima u to vrijeme provodile stravičan teror i nasilje.
Pazvanoglu je toliko uvažavao svoju raju, da je vlastitim novcem podigao crkvu u Negotinu u kojoj je kasnije sahranjen čuveni Bugarin Hajduk Veljko (bug. Vejko), koji je ranije bio Osman-pašin čobanin. Ostalo je upamćeno da je naredio pogubljenje dvojice muslimana koji su ukrali ovcu od nekog starog Bugara-kršćanina! Pazvanoglu je u bojevima uvijek predvodio svoju vojsku, stajao na njenom čelu i borio se sa svojim vojnicima rame uz rame, poput legendarnog Aleksandra (Iskendera) Makedonskog! Često je ratovao i sa svojom vojskom išao u pljačkaške i osvajačke pohode u Sbiji i Vlaškoj. U više navrata je opsjedao Beograd, ali ga nije uspio osvojiti. Uspio je zauzeti i opljačkati gradove Bukurešt, Krajovu i Galac u Vlaškoj. Pazvanoglu je u redovima svoje vojske imao jako puno Albanaca i Kurda, kao i kršćanskih boraca koje je mobilisao u Bugarskoj, Srbiji i Rumuniji. On ih je vojnički dobro obučavao i naoružavao u cilju ostvarenja svojih planova i interesa. Ni u snu nije sanjao da će se njegovi kršćanski borci kasnije odmetnuti od njega i činiti osnovu ustaničke vojske u Srbiji u tzv. Prvom srpskom ustanku. Poznate vođe Prvog srpskog ustanka bile su ranije njegovi ljudi koji su kod njega služili: Karađorđe, Hajduk Veljko, Vaso Ćarapić, Miloš Obrenović…. Na ovaj način je Pazvanoglu, nesvjesno i bez prave želje, postao odgovornim i veoma zaslužnim za uspjeh Prvog srpskog ustanka i kasnije stvaranje srpske države. Osmanski sultan Selim III se jako bojao ovog harizmatičnog čovjeka koji je mogao oko sebe okupiti moćnu armiju od 80.000 boraca, janjičara i bandita.
Sultan ga je u nekoliko mahova pokušavao smaknuti napadima na Vidin kao i u atentatima i to na više načina, ali svaki put bi ga od smrti spasila njegova harizma i vjerni ratnici. Međutim, sudbina je uplela svoje prste i Osman-paša Pazvanoglu je iznenada umro početkom 1807. godine, pa je sultan mogao odahnuti. Sa smrću ovog velikog vođe koji je imao ambicije da postane vladarem evropskog dijela Osmanskog Carstva, nestalo je i njegove paradržave. Veliki Bošnjak Osman-paša Pazvanoglu nije umro na bojnom polju, već od teške zarazne bolesti. Osman je bio veoma kulturan i za ono vrijeme dobro obrazovan čovjek koji je izgradio veliku biblioteku u Vidinu sa nekoliko hiljada knjiga koja i danas postoji i kojom se Bugarska ponosi. Gradio je džamije, prve fabrike, moderne kasarne i druge objekte u gradu Vidinu, koji i danas postoje. Osman-pašina džamija i biblioteka koja se nalazi uz nju izgrađene su u klasičnom osmanskom stilu, s tim što niti na džamiji a ni na biblioteci danas nema osnovnog islamskog obilježja koje krasi aleme džamija –mjeseca i zvijezde. Na alemu džamije, kao i na biblioteci umjesto mlađaka stoji znak srcastog koplja! Navodno, kako to tvrde Bugari, Osman-paša nije htio na svoje objekte postaviti mlađak zato što je po njemu to bio simbol Osmanlija a on je u vrijeme gradnje svoje džamije i biblioteke sa njima bio završio. Još jedna činjenica vezana za ove Osmanove islamske objekte u Vidinu je jako interesantna. Bugari su tradicionalno veliki neprijatelji Turaka i još veći islamomrsci. Kada se Bugarska potkraj 19.vijeka uspjela uz pomoć Rusa osloboditi od viševjekovne Turske vlasti, u Bugarskoj je došlo do velikog etničkog čišćenja i pogroma Bugara muslimana, kao i urbicida, masovnog uništavanja džamija, tekija, turbeta, harema i ostalih objekata islamske sakralne arhitekture. Tek je trećina islamskih vjerskih objekata u Bugarskoj preživjela ovo divljaštvo.
Tako su džamija i biblioteka Osman-paše Pazvanoglua, kao i njegov mezar sa nišanima ostali su potpuno netaknuti. Nove bugarske vlasti su te objekte zaštitile od vandala, iako u to vrijeme nisu bili previše stari i nisu predstavljali neku veliku istorijsku vrijednost. Tadašnji vladar Bugarske knez Aleksander Batenberg, Bavarac porijeklom, prepoznao je veličinu Osman-paše Pazvanoglua-Bošnjaka koji je udario neizbrisiv kilturno-istorijski pečat u istoriji Vidina i cijele Bugarske. On je lično naredio da se ovi objekti zaštite, kao i niz drugih islamskih vjerskih objekata od velike istorijske vrijednosti širom Bugarske. Kakva razlika u odnosu na postupke naše istočne (ne) braće koji tako divljački u ratu 1992-1995.godine na „svojim“ teritorijama u Bosni uništiše sve što je muslimansko! Likom i djelom Osman-paše Pazvanoglua –Bošnjaka, velike istorijske ličnosti i čovjeka, danas se ponosi cijela Bugarska i njen narod.
Piše : Saud Grabčanović
(Nastaviće se)