Piše: Jusuf Trbić
Iznenadila me je vijest da nas je zauvijek napustio naš Mehmed Gutić, dobri čovjek iz Janje. Bio je sjajan pjevač, jedan od onih kakve samo Janja može dati, i čovjek kakvog nije bilo nadaleko. Nije bilo ni jedne muzičke večeri našeg “Preporoda”, a da on nije bio s nama. Dovoljno je bilo pozvati ga, i on stiže, s onim svojim velikim osmijehom, i sa svoja dva sina koja sviraju za njega i za nas. Pjevao je sevdalinke, na način starih majstora, čisto i s osjećajem koji krasi naše bosanske umjetnike pjesme. Njegova pjesma ostaće zauvijek u našim srcima.
Mehmed je rođen 1953. godine u Janji. Otac mu je bio nekad poznati fudbaler “Podrinja” Ibrahim Gutić, pa se i Mehmed, kao i mnogi drugi Janjarci, u mladim danima posvetio fudbalu. Dugo vremena je bio standardni prvotimac “Podrinja”, a kad je dobio dva sina blizanca, dao im je imena po braći Sušić, koji su tada važili za fudbalske uzore – Sead i Safet.
Završio je krojački zanat i imao je svoju radnju u centru Janje.
Sjećam se jednog njegovog nastupa na završnom predizbornom skupu SDA u bijeljinskom bioskopu. Pjevao je čuvenu pjesmu “ Čudna jada, od Mostara grada”, pa me, usred pjesme, pozvao da mu se pridružim. Otpjevao sam i ja jednu strofu, ali, nekako, oprezno, sve gledajući kako će reagovati majstor sevdalinke. Ali, njegov široki, prijateljski osmijeh sve mi je rekao.
Neka je vječiti rahmet njegovoj dobroj duši.
