(odlomak iz knjige “Majstori mraka”, autora Jusufa Trbića)

Mnogi Bijeljinci su prošli kroz muke logorskog i robovskog života. Na ulici bi stao kombi, uniformisani ljudi bi legitimisali prolaznike, pa one sa nepodobnim imenima trpali u vozilo. Neki put bi ti ljudi, jednostavno, nestali, i niko nije znao za njih, sve dok im kosti ne budu nađene  u Sremskoj Mitrovici ili na nekom drugom mjestu. Veliki broj tako «pokupljenih» ljudi upućivan je na liniju, da kopaju rovove, ili da sakupljaju ogrjev za vojsku, da rade na njivama i imanjima bogatih seoskih domaćina. Svi su oni prolazili kroz nezamislive torture, mučenja i poniženja, i sretnima se smatraju oni koji su uspjeli sve to preživjeti.

Osman Begović ( 1938, sin Mustafin), predratni limar, mirni i vrijedni otac porodice i čaršijski čovjek, pokupljen je na ulici 21. jula 1994. godine. Pokazao je uredne papire koji potvrđuju da ima radnu obavezu. Ali, to mu nije pomoglo. Odveden je na liniju. Poslije nekoliko dana kapetan srpske vojske došao je njegovoj ženi Dževidi i saopštio joj vijest : Osman je poginuo. Nije bilo objašnjenja o tome kako i zašto se to desilo. Poginuo, i gotovo. Njegovi sinovi Zijad i Fuad, koji su u to doba imali 23 i 19 godina, bili su, na sreću, već van Bijeljine. Život je za trenutak i za njih stao, a onda se nastavio. Bez oca i njegove potpore i ljubavi.

Osman Begović je sahranjen na mezarju Pilakuša.

Koliko se zna, tako je završio i Nevzet Čiplaković, godinu dana ranije. Faruk Alibegović  je, po svemu sudeći, završio na sličan način. Jusuf Osmanović ( sin Atifa) poginuo je 1. septembra 1993. na radnoj obavezi u Brčkom.

Ginuli su bijeljinski Bošnjaci i u uniformi srpske vojske. Mobilisani, išli su kao topovsko meso, uglavnom da čuvaju rovove. Fadil Hujdurović ( sin Hamida), rođen 1951. godine, poginuo je pogođen iz snajpera u Brčkom 30. aprila 1994. Prije rata bio je mehaničar u Štampariji, sa suprugom Belmom i dva sina živio je u Ulici braće Zelenović. Mustafa Hamzić ( sin Huse) prisilno je mobilisan, poginuo je 24. jula.1995. na Majevici. Njegov otac umro je ubrzo nakon toga, od tuge za sinom. Nedugo zatim, 11. septembra 1995. godine, pobijeni su, za ručkom, Husine dvije sestre, brat i snaha – Ajša ( 1939), Razija (1933), Hamdija ( 1928) i Ćamka ( 1927) Hamzić, a s njima i Isak Mešić ( 1971).

Hasan Demirović ( 1953, sin Avde) prisilno je mobilisan i upućen u Pelagićevo. Poginuo je od granate 24. jula 1992. Ostali su mu supruga Mica i djeca Mehmed i Hasija, koji su tada imali 12 i 9 godina. Ostali su u nevjerici, bez onoga koji im je bio toliko potreban. U okolini Brčkog su 20. oktobra 1992. poginuli Sead Tikveša i Miroslav Puljak.

Na sličan način završili su i Kadraga Beganović (1951, sin Bajre) koji je poginuo na Majevici, i Ismet Bilalić, sin Hruste (1968), koji je poginuo na Ilidži 1992.godine. Suad Čanić (1971, sin Mustafin) nastradao je u Brčkom 12. maja 1994. godine, Esad Dervišević ( 1945, sin Huseinov) kod Ugljevika 5. jula 1995.godine, Pašo Dudić ( 1974, sin Memijin) 6. septembra 1994. Koliko je poznato, tako su završili i : Rifet Džanić ( sin Alijin), pa Džemal Hadžihajdić ( sin Begin, rođen 1952), Mehmed Ibranović-Relja ( sin Behaderov, rođen 1954), pa Muhamed Nukić ( sin Mehin), Osman Ramić  (sin Džaferov), Omer Redžić ( sin Ahmetov), Muhamed Rustemović ( rođen 1952, otac Halim), kao i Mujo Suljić ( 1966, otac Kemal).

U Bijeljini i njenoj okolini stradali su i :

– Ramiz Ahmetović, rođen u Bratuncu 1940. godine, ubijen 8. 11. 1993. u Batkoviću.

– Mujo Batanović, rođen 1956. u Zvorniku, stradao je 14. 05. 1992. na putu od Priboja prema Bijeljini.

– Ismet Duraković, rođen 1944. u selu Luka kod Srebrenice, nestao je aprila 1995. u Batkoviću.

– Enes Jašarević, rođen 1959. u Goraždu ( otac Ibrahim) stradao je 21. 09. 1992. u Batkoviću.

– Mehmedalija Memišević, rođen 1960. u mjestu Brezovice kod Srebrenice (otac Nezir), nestao je u julu 1995. u Bijeljini.

– Bego Ramić, rođen 1954. kod Tešnja ( otac Huso) nestao je u aprilu 1992.

– Hajrudin Salkanović, rođen 1956. u Tuzli ( otac Nezir) nestao je u aprilu 1992. u Bijeljini.

– Nedžad Selmanović iz Kalesije, rođen 1968. (otac Rasim), nestao je u Ugljeviku 15. 04. 1992.

– Suad Džihić, rođen 1965. u Diviču kod Zvornika (otac Sulejman) ubijen je 3. 10. 1992. u Bijeljini.

– Hamdo Hadžihasanović, rođen 1925. u Brezju kod Rogatice, ubijen u Batkoviću 3. 08. 1992.

– Mujo Sakanović, rođen 1936. u Tesliću, ubijen je u januaru 1993. u

– Džemila Osmanović, rođena 1929. u Bratuncu (otac Huso) nestala u Bijeljini 1992.

– Zlatan Žepčanin, rođen 1955. u Han Pijesku (otac Safet) nestao 1.06. 1992.

– Ramo Karić, rođen 1955. u Bratuncu (otac Emin) ubijen je u Janji u maju 1992.

– Galib Mornjaković, predratni fudbalski sudija, zatekao se u Janji, i tu ostao. Prijatelji su se brinuli za njega. Iz vikendice Muhameda Đezića odvela ga je policija, i od tada se ne zna za njega.