Piše: Mehmed Pargan
Mrtva bitka za Sarajevo, koju vode bošnjački politički klo(v)novi sve je žešća.
Važan je svaki upravni odbor, svaka direktorska i ministarska fotelja, svaki ‘kamen sarajevske kaldrme'…
Bošnjačka politička nedorast, želi nam kroz medije poručiti da su upravo oni naše vođe i predstavnici, naša prošlosti i naša budućnost…
Brojni mediji, izjednačavajući svoj interes sa interesima ovih osoba, koje imaju artikulaciju političke i diplomatske misli, otprilike na nivou političkih primata, svode svoje ciljeve na nekoliko sokaka oko Miljacke. Takva praksa je nepogrješivo na tragu ideje Slobodana Miloševića iz 1991. godine o plasiranju Bošnjacima onih istina, koje će ih ubijediti da ih Beograd i JNA spašavaju. Sada nas ubjeđuju da nam je spas u ovima, a…
Zvono za uzbunu zvoni!
Sasvim je jasno da bošnjačke političke nedorasti ne umiju, ne žele i neće spašavati našu domovinu. Brisel je već, pod uticajem dvojice, koja su se dogovorila o raspadu Bosne, na dobrom putu da podrži mirni razlaz. (O tome se otvoreno već razgovara).
Termin ‘mirni razlaz’ je dobro osmišljen izraz u SANU, u Beogradu, a u prijevodu na bosanski jezik znači: nastavak agresije započete 1992. godine, sa ciljem zauzimanja teritorije, protjerivanja stanovništva i otcjepljenjem dijela nezavisne i suverene Republike Bosne i Herecegovine Srbiji.
Našim političkim klo(v)novima dovoljna je samo koska, da (se) glođu. Jedne hefte baciš im temu Ivane Marić; druge hefte imena sarajevskih ulica; treće hefte da nismo multietični; četvrte Bogića; pete Skakinu diplomu; šeste Daru i Aidu; sedme alima Đozu ili Busuladžića, osme i svih ostalih Sebiju, respiratore, Poljine, munafikluk, hurme, vakcine, oslobađanje grada, genetske predispozicije….
A za to vrijeme, dok se Bakir, Dino, Forto, Fahro i Nermin, ojačani patriotama Željkom i Peđom, bave glupostima, Bosna nestaje…
Svi smo se pretvorili u njihove platnene lutke, koje igraju na štapovima i navijaju za onoga na čiji smo štap nataknuti… A nataknuti smo!
Mrtvi fazani lete…
Bosna je na aparatima i pitanje je dana kada će oni biti isključeni!
Diplomatska ofanziva sa našeg Istoka i našeg Zapada, polako se dovršava.
Ostajemo bez zemlje koja je krvlju izborena.
Neka se zna da su naše političke nedorasti, svih boja i smradova, odgovorni za uništenje zemlje, za njen nestanak. Odgovorni taman onoliko koliko smo i mi. Jer, vođe jednog naroda, onakve su kakav je narod! Nema nevinih. Ako ne vjeruješ, pogledaj šta misliš, pišeš po FB, za koga navijaš i na koga si ljut/a!!!
A ko je više kriv, kada nas više nema… Zar je to važno???
Možemo li se probuditi: Sarajevo je pod opsadom bošnjačke političke nedorasti?!
Protiv one 92-95. uspjeli smo se izboriti.
Protiv ove nećemo!
Ona se odrekla 2.000 zvorničkih žrtava i 20.000 zvorničkih povratnika; odrekla se tuzlanskih puteva i razvoja, 71 djeteta ubijenog na Kapiji; odrekla se bijeljinske ravnice i desetina hiljada logoraša koji su prošli kroz Batković; odrekla se Srebrenice i njenih 9.000 žrtava, najveće rane u modernoj povijesti svijeta; odrekla se: Olova, Bihaća, Trebinja, Livna i Duvna, oba Vakufa, Izačića, Orašja, Neuma, kraljevskog Srebrenika, Gračanice, Doboja, Drvara, Višegrada, Goražda… Odrekla se bolan priče o Opsadi Sarajeva i 1.600 ubijene djece; odrekla se Tarčina i Hrasnice, a kamoli ostatka zemlje!!!
Oni ne znaju izaći iz Sarajeva, osim ako trebaju ići vrbovati svoje aktiviste i članove svoje političke stranke.
Bagro sarajevska-politička, ubudž(et)ali članovi i simpatizeri raznih boja i smradova, izađite na granice i branite Domovinu!!! Sram neka vas bude nas živih i naših mrtvih, koji smo krvarili (i opet ćemo haman krvariti) za ovu zemlju!
Ne postoji mirni razlaz: niko, pa ni sarajevski politički šibicari, svih boja i smradova, nemaju pravo prihvatiti i potpisati kapitulaciju zemlje, nezavisne i suverene države, Republike Bosne i Hercegovine! Niko!
Put ka mirnom razlazu je kraj Dejtona! To je put ka povratku Republike Bosne i Hercegovine. Ali, to nije povratak u ‘blagostanje’ zemana Ante Markovića. Ne zaboravite, ako nema Mirovnog sporazuma, nema ni mira! Nas u ovom trenutku vode u rat, a mi toga nismo ni svjesni!!! Naučili su nas da za rat nije potrebno dvoje, tako da, čak i ako mi nećemo ratovati, ‘mirni razlaz’ podrazumijeva oružje na granicama Republike Srpske i Herceg Bosne! (a to znači, da je svaka naša kuća u dometu) Prošli put, kada je bilo tamo… Neću na to podsjećati!!!
Susjedi su se naoružali, a mi smo i dalje pod nekim embargom i nemamo pravo ni mogućnost naoružati Oružane snage Bosne i Hercegovine i imati ih kao balans u Regionu.
Možda nam to nije sada jasno, ali u ovoj situaciji mi imamo izbor: da ostanemo nezavisna država Bosna i Hercegovina ili da postanemo balkanska palestina.
Bujrum, bošnjački političari, funkcioneri, vlasnici kapitala, mediji, akademici…
Izađite na granice ili da vas tjeramo (znate vi kakvim) motkama iz fotelja i kabineta!!!