Piše: Saud Grabčanović
UGLEDNI SRBI U DRŽAVNOM SABORU NDH od 1941. do 1945. godine
Hrvatski državni sabor je naziv koji je nastao krajem 1918. godine, kada je Hrvatska raskinula državnopravne veze s Austro-Ugarskom. Taj prvi hrvatski parlament je bio formalno ukinut nakon formiranja zajedničke države Kraljevine SHS (Jugoslavije). Sa početkom Drugog svjetskog rata i nakon formiranja marionetske tvorevine NDH, tačnije u drugoj godini rata, u ovoj kvazi-državi je bilo ponovo uspostavljeno parlamentarno tijelo vlasti pod ovim imenom. Međutim, Hrvatski državni sabor je u NDH od svog nastanka 1942. godine pa do kraja rata bio samo simbolična institucija reprezentativnog karaktera. Hrvatski državni sabor je bio osnovan zakonskom odredbom poglavnika Ante Pavelića 24. januara 1942 godine, a poglavnik je u njega imenovao zastupnike jer izbori za njegov saziv nikad nisu održani, što je bila posljedica totalitarnog karaktera države. (Zakonska odredba o Hrvatskom državnom saboru, broj XXXV-232-Z-1942. ) Tzv. Hrvatski državni sabor je imao samo savjetodavnu funkciju, bez ikakve stvarne političke moći, a sazivan je na po nekoliko dana u februaru, aprilu i decembru 1942. godine. Među članovima ovog sabora, pored Hrvata, bilo je i pripadnika drugih nacionalnosti i vjerske pripadnosti koji su živjeli na teritoriji NDH: Srba, Jevreja, Bošnjaka, Mađara, Njemaca…Svakako najzanimljiviji članovi ovog sabora su bili Srbi. U Sabor je ukupno pozvano 217 osoba, od kojih su mnogi opravdali svoj nedolazak bolešću ili starošću, a neki se pozivu nisu odazvali. Na kraju je svoje vjerodajnice predalo ukupno 164 zastupnika, ali na sjednicama je obično sudjelovalo oko 150 zastupnika.
Hrvatskim državnim saborom je upravljalo Predsjedništvo Sabora, koje se sastojalo od pet članova, a jedan od njih bio je Srbin dr Savo Besarović iz Sarajeva, predratni advokat, kolega sa studija i Pavelićev lični prijatelj. Sredinom rata Besarović je postao ministar u vladi NDH. (Matković, Hrvoje: Povijest Nezavisne države Hrvatske, Zagreb:Naklada P.I.P. Pavičić,1994. str. 77. – 81.)
Spisak Srba koji su bili članovi Hrvatskog Državnog Sabora u NDH
Ustaška, marionetska, tzv. “NDH”, niti nezavisna, niti država, niti hrvatska, osnovana je 11. 4. 1941. godine, a u januaru 1942. godine poglavnik Ante Pavelić je izdao naređenje da se ustanovi parlament nove države – Hrvatski državni sabor. Njegovi članovi nisu bili birani jer su sve stranke bile ukinute, već ih je postavljao Pavelić lično. Među zastupnike u Saboru Pavelić je odredio i izvjestan broj viđenijih Srba koje je lično poznavao. Tako je u toku rata u tzv. Državnom Saboru NDH bilo i dosta uglednih Srba koji su navodno obnašali neke „visoke dužnosti“, a u stvari su predstavljali obične marionete režima, bez nekog ozbiljnog uticaja na aktuelnu politiku tog vremena. Oni su Paveliću najviše služili u propagandne svrhe!
1.Dr Savo Besarović (1889-1945.)
Savo Besarović je rođen 26. februara 1889.godine u Sarajevu u staroj srpskoj sarajevskoj porodici, a streljan je u Beogradu 10. septembra 1945. godine. Po profesiji je bio pravnik. Svojim porijeklom i zvanjem Savo Besarović je bio predodređen za visoke položaje u društvu. Diplomu pravnika i doktorat stekao je na Univerzitetu u Zagrebu. Za vrijeme studija u Zagrebu on se upoznao i postao veoma blizak prijatelj sa Antom Pavelićem, sa kojim je zajedno studirao. Nakon uspješnog završetka studija mlađani dr. Savo Besarović se vratio u svoje rodno Sarajevo, gdje je otvorio advokatsku kancelariju. Odmah nakon otvaranja advokatske kancelarije Besarović se počeo baviti politikom, te je ubrzo bio izabran za poslanika vladajuće Jugoslovenske radikalne zajednice Milana Stojadinovića. Aprilski rat 1941. godine zatekao ga je u Beogradu. Sticajem okolnosti, upravo je dr Besaroviću u aprilu 1941. godine osoblje Vojnog muzeja iz Beograda predalo na čuvanje dragocjene predmete kojima se kasnije izgubio svaki trag. Nakon poraza Jugoslovenske vojske u aprilskom ratu i kapitulacije, Kraljevina Jugoslavija je bila rasparčana, a od njenog centralnog dijela je bila storena marionetska država NDH. Na čelo te države je, kao poglavnik, došao Besarovićev stari prijatelj sa fakulteta dr. Ante Pavelić. Pavelić je odmah stupio u kontakt sa Besarevićem i pozvao ga u Zagreb i ponudio mu kao „svom pouzdanom Srbinu“ političke funkcije u novoj državi. Besarević je to bez pogovora prihvatio, te je za vrijeme Drugog svjetskog rata bio vrlo ugledni član Predsjedništva Hrvatskog državnog sabora i ministar u vladi NDH. Već na drugom zasjedanju Hrvatskog državnog sabora položio je zakletvu Paveliću. Po završetku Drugog svjetskog rata rata Besarović nije uspio pobjeći iz zemlje, nego se krio. U jesen 1945. godine OZNA ga je locirala i uhapsila. Ubrzo nakon hapšenja bilo mu je održano suđenje pred Visokim državnim vojnim sudom u Beogradu. Na kraju tog procesa Savo Besarović je bio osuđen na smrtnu kaznu. Smrtna kazna je bila ubrzo izvršena i on je bio streljan. Svjedoci tvrde da je Savo klicao Paveliću i NDH pred partizanskim streljačkim vodom prije izvršenja smrtne kazne. On je navodno uzviknuo: „Imao sam čast da sam bio ministar u Vladi NDH. Umirem kao Hrvat za svoju domovinu Hrvatsku. Živio dr. Ante Pavelić! Živio hrvatski narod!”( Atlagic, Marko; Elezovic, Dalibor (2014). „Serbs in political and military elites of the Ustase's Independent State of Croatia”. Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Pristini. Str.355—369.)
(nastaviće se)