Piše: Saud Grabčanović

USTOLIČENJE PATRIJARHA HPC GERMOGENA

Na čelo Hrvatske pravoslavne Crkve postavljen je bivši mitropolit Novomoskovski Germogen (1861-1945), emigrant iz SSSR-a. Po Ustavu HPC, na njenom čelu trebao je biti patrijarh postavljen i posvećen u saglasnosti sa vaseljenskim patrijarhom u Carigradu. Kako to zbog ratnih okolnosti  u tom trenutku nije bilo moguće izvesti, Germogen je došao na čelo HPC najprije u dostojanstvu mitropolita. Nakon mjesec dana od ustoličenja  stiglo je priznanje autokefalnosti za HPC iz Carigrada, od Vaseljenskog patrijarha Venijamina, te je Gergmogen od tada postao patrijarhom te crkve! O raskolu HPC sa SPC, ustavu HPC i imenovanju mitropolita Germogena bio je obaviješten patrijarh SPC Gavrilo Dožić, kojeg su Nijemci bili internirali u logor Dahau u Njemačkoj, kao i njegov zamjenik u Beogradu mitropolit Josif Cvijović.

Na naslovnoj strani lista „Hrvatski narod“ od 8. juna 1942. godine objavljena je udarna vijest o ustoličenju mitropolita (kasnije i patrijarha) Hrvatske pravoslavne Crkve Germogena: „Prema ustavu HPC, kojeg je 5. juna 1942. godine potpisao naš poglavnik Ante Pavelić, održano je svečano ustoličenje patrijarha HPC u pravoslavnoj crkvi Sv. Preobraženja na Preradovićevu trgu u Zagrebu,u nedjelju 7. juna 1942. godine. Patrijarh HPC-a je postao arhiepiskop Grigorij Ivanovič Maksimov, redovničkog imena Germogen. Patrijarh je čelna osoba HPC-a, a ujedno je i mitropolit zagrebačke mitropolije. Naslov kojeg nosi patrijarh je: mitropolit zagrebački i cijele Hrvatske !“

 

Ovo su dijelovi iz ustava HPC kojeg je potpisao Pavelić:

  1. HPC je samosvojna (autocefalna) i jedina, za nju ne vrijede dogmatska i kanonska načela SPC-a.
  2. Grb HPC-a je 25 naizmjeničnih bijelih i crvenih pačetvorinskih polja u pet redova, a početno je bijelo polje. U sredini poluštita je križ modre boje.
  3. Zastava je crveno-bijelo-plava trobojnica (vodoravne pruge) s jednokrakim zlatnim križem na bijelom dijelu.
  4. Službeni jezik je hrvatski, a slova su hrvatska.

 

Crkveno-hijerarhijski organi su:

  • Patrijarh, sveti arhijerejski sabor i veliki crkveni sud
  • episkop i eparhijski sud
  • nadžupnik (arhijerejski namjesnik)
  • župnik (paroh)
  • crkveno-općinski upravni odbor

 

Patrijarha se bira između episkopa na način da:

  • izborni sabor (saziva ga poglavnik) bira tri osobe među episkopima
  • od te trojice, jednoga Ministarstvo pravosuđa zapisnički predlaže poglavniku na imenovanje

 

Sabor HPC-a se sastojao od ovih osoba: episkopa, nadstojnika pravoslavnog odsjeka u Min. pravosuđa i bogoštovlja, dekana Pravoslavnog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu i od petorice promjenljivih članova pravoslavne vjere. Episkopati su bili uspostavljeni u Zagrebu, Brodu na Savi, Hrvatskom Petrovcu i Sarajevu.(Petar Požar,”Hrvatska pravoslavna crkva”,Naklada Pavičić, Zagreb,1996.str. 9-10/103-105.)

U upražnjene parohije upućeni su mladi pravoslavni sveštenici iz Srema. S obzirom na nedovoljan broj pravoslavnih sveštenika, ubrzan je završetak školavanja bogoslova koji su bili pred završetkom studija, pa su i oni upućeni u parohije po NDH. Njihov razmještaj bio je u isključivoj nadležnosti hijerarhije Hrvatske pravoslavne Crkve. Tada se počeo štampati Pravoslavni kalendar i knjižice molitava HPC u kojima nije bilo političkih tekstova.Vrijedni crkveni predmeti (ikone, ikonostasi) i namještaj iz oštećenih ili porušenih pravoslavnih crkava širom NDH su sklonjeni, zaštićeni i sačuvani u Muzeju za umjetnost i obrt  u Zagrebu.

(Petar Požar,”Hrvatska pravoslavna crkva”,Naklada Pavičić, Zagreb,1996.str. 9-10/106.)

 

 Hrvatska pravoslavna Crkva nakon poraza NDH

Nakon poraza nacizma i fašizma u Drugom svjetskom ratu propala je i NDH kao njihova marionetska tvorevina. Ponovno je bila obnovljena država Jugoslavija, ali sada kao Titova komunistička država u kojoj su nove partizanske vlasti uvele diktaturu.

Nove vlasti su odmah  raspustile HPC i vratile jurisdikciju Srpske pravoslavne Crkve u Hrvatskoj. Nakon raspuštanja HPC  OZNA je odmah pohapsila i zatvorila skoro sve velikodostojnike ove crkve, kao i obične sveštenike. Nakon kraćeg suđenja većina njih je bila osuđena na smrt i pogubljena. Kolektivno izvršenje kazne nad njima se je odigralo u Zagrebu 30. juna 1945. godine. Tada  su bili  strijeljani i vješani ovi dužnosnici HPC :

1.Arhiepiskop Germogen (r. 1861.),

  1. Episkop Spiridon (r. 1902.),
  2. Sveštenik Serafim Kupčevski (r. 1894.),
  3. Sveštenik Joco Cvijanović (r. 1888.),
  4. Sveštenik Aleksej Borisov (r. 1894.),
  5. Sveštenik Dimitrije Mrihin (r. 1898.),

 

Tada su bili pogubljeni i laici koji su činili crkveni odbor HPC: P. Lazić, A. Kosmajenko, S. Fjodorov, A. Dirin, V. Čižov i još neki. Svi su oni bili sahranjeni u zajedničku masovnu grobnicu na tajnom mjestu koje do danas nije otkriveno!

(Damir Borovčak, Komunistički zločini nad Hrvatskom pravoslavnom crkvom, Hrvatski tjednik br. 770, 27. lipnja 2019., str. 34–35.)

Arhijerejski sinod Ruske istino-pravoslavne crkve je na konferenciji i zasjedanju u Odesi 6./19. – 12./25. oktobra 2010. godine donio  odluku o konačnom statusu-priznavanju mučenicima svih smaknutih hrvatskih pravoslavnih svećenika, na čelu s patrijarhom Germogenom. Primljeno je rješenje o upisu u Zbor Novomučenika i Ispovjedenika.

Prema do danas poznatim podacima u toku rata je bilo ubijeno 28 sveštenika HPC, a nakon rata ubijeno ih je ukupno još 70. Većinu od njih su pobile nove komunističke vlasti.

(Damir Borovčak, Komunistički zločini nad Hrvatskom pravoslavnom crkvom, Hrvatski tjednik, br. 770, 27. lipnja 2019., str. 37.)

 

Ideja o stvaranju HPC u Hrvatskoj

 Ideja o stvaranju HPC nije nastala u vrijeme postojanja tzv. NDH, nego je ona puno starija od te Pavelićeve kvislinške tvorevine. Ta je ideja nastala još u drugoj polovini 19. vijeka, jer je u to doba u Hrvatskoj živjelo mnogo pravoslavaca koji su se smatrali  Hrvatima. Među mnogim tadašnjim uglednim Hrvatima bilo mnogo onih kojima su jedan ili čak oba roditelja bili pravoslavne vjere! (Petar Požar, “Hrvatska pravoslavna crkva”, Naklada Pavičić, Zagreb, 1996.)

Postoji veliki broj hrvatskih velikana koji potiču iz mješovitih hrvatsko-srpskih brakova ili, tačnije, katoličko-pravoslavnih brakova. Navešću samo nekoliko tih velikana. jer je njihov broj zaista veliki, pa bi kada bih ih sve pomenuo, to bi zauzelo pola ovog moga rada! Evo nekih od tih brojnih hrvatskih velikana :

 

  1. Ante Starčević (1823-1896.), za života nazvan Ocem Domovine (Hrvatske), bio je osnivač i čelnik radikalnog pravaškog pokreta. Na temelju njegovih ideja kasnije je nastao Pavelićev ustaški pokret, majka mu je bila pravoslavka. 
  2. August Harambašić (1861-1911.), hrv. književnik, pravaš, mati mu je bila pravoslavka.
  3. Stjepan Miletić (1868-1908.), prvi intendant HNK-a, pravaš, mati mu je bila pravoslavka. 
  4. Nikola Kokotović (1859-1917.),  novinar, pripadnik Čiste stranke prava, borac protiv velikosrpstva i izjednačavanja pravoslavlja sa srpstvom, mati mu je bila pravoslavka.
  5. Petar Preradović (1818-1872.), hrv. pjesnik, mati mu je bila pravoslavka
  6. Anastas Popović(1786. – 1872.) osnivač prve banke u Hrvatskoj 1846.godine –Prve Hrvatske štedionice i predsjednik zagrebačke Pravoslavne općine, i otac i mati su mu bili pravoslavci, izjašnjavao se kao Hrvat.
  7. Aleksandar Trbuhović, visoki krajiški oficir, i otac i mati su mu bili pravoslavci, izjašnjavao se je kao Hrvat.
  8. Mosije Baltić(1804. -1878.) poznati agronom-naučnik, i otac i mati su mu bili pravoslavci, izjašnjavao se  kao Hrvat.

9.  Dr. Dimitrije Demeter (1811. – 1872.), pjesnik i prvi moderni hrvatski dramaturg, mati mu je bila pravoslavka.

  1.  Makso Prica (1823. – 1873.) pravnik i političar, tajnik bana Jelačića, i otac i mati su mu bili pravoslavci, izjašnjavao se  kao Hrvat.
  2.  Gedeon Zastavniković(1824. – 1869.) austrijski general i upravitelj Vojne krajine, i otac i mati su mu bili pravoslavci izjašnjavao se kao Hrvat.
  3. Nikola Krestić (1824. – 1887.) političar i predsjednik Sabora(1873.-1884), i otac i mati su mu bili pravoslavci izjašnjavao se kao Hrvat.
  4. Vladimir Nikolić (1829. – 1866.) književnik, mati mu je bila pravoslavka.
  5. Špiro Dmitrović Kotoranin (1813. – 1868.) književnik, mati mu je bila pravoslavka.
  6. Lavoslav Vukelić (1840. – 1879.) pjesnik, mati mu je bila pravoslavka. 
  7. Bude Budisavljević (1843. – 1919.) književnik, mati mu je bila pravoslavka. 
  8. Danilo Medić (1844. – 1879.) pjesnik, i otac i mati su mu bili pravoslavci izjašnjavao se kao Hrvat.
  9. dr. Ivo pl. Malin Ksaverski (1853. – 1907.) sveučilišni profesor, tajnik i savjetnik autonomne hrvatske vlade, mati mu je bila pravoslavka.
  10. dr. Gavro Manojlović( 1856. – 1926.) povjesničar i predsjednik JAZU i otac i mati su mu bili pravoslavci ,izjašnjavao se kao Hrvat. 
  11. Mojo Medić (1855. – 1939.) zoolog ,i otac i mati su mu bili pravoslavci izjašnjavao se kao Hrvat.

21.Dr. Milan Ogrizović (1877. – 1923.) književnik, mati mu je bila pravoslavka. (Hrvatska stranka prava);

  1.  Petar Petrović Pecija(1877. – 1955.) književnik, mati mu je bila pravoslavka.
  2. Dušan Plavšić, književnik i tajnik Hrvatskog kluba u Sarajevu, i otac i mati su mu bili pravoslavci izjašnjavao se kao Hrvat.

itd itd…..

POVEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA