Šta ćemo sad ?

Na svom leksikonu koji je vodio na Facebooku, Mladen Ivanić je negdje na početku kampanje zapisao da mu je neka baka u Doboju rekla da ga shvata, da on mudro ćuti i da će ih sve pobijediti ćutnjom. Mladen je u to i povjerovao. Baka je garantovano glasala za Dodika…

Ovo je najbolje objašnjenje jednog od razloga novog poraza opozicije. Kada sam onomad sjedio u emisiji sa Borenovićem i Govedaricom, prije 3 godine, rekao sam kakav ih rezultat čeka na ovim izborima ako se ne promijene. Ljutili su se na mene, ne na sebe. Opozicija ni u jednom trenutku nije uspjela artikulisati nezadovoljstvo, koje je ogromno, u pobjednički program za narod, ne samo za sebe. A na koncu, nisu to uspjeli uraditi ni za sebe. Glasači im nisu dali povjerenje, a apstinentima nisu dali dovoljno razloga da im povjeruju da će imati korist od izlaska na glasanje. Da im vlast ne može ponuditi ništa, to apstinenti već znaju. U kampanji su bili lijeni, neinovativni, to čak ni rijetko dobri spotovi i ogromna podrška na socijalnim mrežama u ovoj kampanji nisu mogli popraviti. Osim Draška Stanivukovića, koji je sam osvojio više glasova od PDPa, niko od njih u ovoj  kampanji nije bio vijest,zuzev kad su se branili od Dodika, koji im je nametao teme koje nemaju veze sa životom u kampanji. Osim besmislenog prozivanja Željke Cvijanović  za familijarno porijeklo, što im je donijelo više štete nego koristi, nisu imali niti jednu ideju ili adut.

Na pozicijama gdje su bili vlast, ponašali su se kao oni koje kritikuju, kupovali su skupa auta, zapošljavali prijatelje i članove partije, familije, bili su neobično isti. A to nije bilo nevidljivo. Velikom broju lokalnih SDS moćnika dosadilo je da budu opozicija u RS i pravili su svoje dogovore sa Dodikom, koje Dodik nije krio, naprotiv. Opozicija je na koncu očekivala od jednog hrabrog oca koji se borio za istinu o ubistvu svog sina da umjesto njih i pobijedi Dodika, što je posebno nefer i ne zaslužuje komentar.

Milorad Dodik, vlasnik SNSD-a i Republike Srpske, od početka kampanje je djelovao kao neko ko želi da pobijedi. Koristio je sve resurse koji su mu na raspolaganju, resurse najbogatijeg kabineta nekog funkcionera na Balkanu od preko 10 miliona maraka. Novi helikopter koji smo mu kupili se nije gasio. Vozila Vlade RS i budžeti lokalnih poglavica su bili upregnuti u najskuplju kampanju ikad. Reklamirali su se preko bolnica, vjerovali ili ne. Imali su potpunu kontrolu nad biračkim odborima. Propaganda javnog servisa i inih medija kojih je ove godine bilo i više nego na prošlim izborima uspjela je ubijediti ljude da je ovo najbolje što možemo, da korupcija i kriminal nisu teme dok se “brani” Republika Srpska od neprijatelja koji su se proizvodili svakodnevno, u partijama opozicije, u rijetkim medijima koji su kritikovali partiju gospodara Srpske, u grupi Pravda za Davida. Predsjednik Republike Srpske je javno prijetio građanima da će im oduzimati mizerne nadoknade uvedene pred izbore ako ne glasaju za njega. Ne ljutite se na one koji su to ozbiljno shvatili, bijeda je strašna i biće još strašnija. Ljudi su očajni i te male nadoknade im mnogo znače. Ja ih potpuno razumijem. Ne može neko ko je gladan, neinformisan, prestrašen, razumno rezonovati ako im prijeti neko ko taj budžet tretira i krčmi kao svoj, kako to radi Milorad Dodik. SNSD planira da vlada i narednih 10, 20 godina i u tu svrhu je uspostavljena periodika iz perioda kada je američki NDI najviše svojih resursa ulagao u SNSD, koja sada radi punom parom, čak i ljudi koji su tada radili za NDI rade za SNSD. Ova partija tako i prije dana izbora zna precizno koliko ljudi će da glasa za njih, kako razmišljaju i šta žele. Tako rade ozbiljne partije. Poređenja radi, SDS juče nije znao ni koliko su glasova osvojili nakon 6 sati od zatvaranja birališta.

Kad smo već kod NDI, treba reći i da je ovo najveća pobjeda USAIDa u Republici Srpskoj. SNSD, partija u koju su uložili milione dolara je opet pobijedila, a mediji kojima je dala najviše novca su na pobjedničkoj strani. Mislim da mogu da otvore šampanjac. Kao i sva međunarodna zajednica, Wigemark posebno, i ove godine njegov prijatelj Dodik, kako ga naziva, će ga zvati na Slavu na velelepno imanje u Bakincima, i kao do sada, Wigemark ga neće pitati, otkud tebi sve ovo frajeru. Kao nijedan od ambasadora koji je krkao na gospodarovom imanju, a to nije bio samo ruski.

Međunarodnu zajednicu ne zanimamo osim protokolarno, ako vam kažu drugačije, lažu vas. U narednih 10 godina nećemo postati dio niti jedne integracije ili saveza. Prepušteni smo sami sebi.

Tu smo gdje smo.

Ovako agresivna i brutalna, neljudska kampanja uspjela je da odljudi ljude jedne od drugih. Da potvrdi podjelu na Mi i Oni. Ove godine, za razliku od prošlih, vlast je neprijatelje umjesto u Sarajevu proizvodila unutar Republike Srpske. Zastava Srpske, da se ne lažemo, već godinama različito pokriva članove SNSD-a od onih koji to nisu. Sirotinja će tako da se glođe međusobno, dok će se milionski konto na računima Milorada Dodika i njegove porodice i finansijera opet povećavati. Redovi pred ambasadama će biti sve veći, možda na autobuskim stanicama otvore kancelarije da ubrzaju odveć brzu proceduru odlaska.

Šta ćemo sad ?

Ne treba gubiti nadu, to nikako.

Milorad Dodik je ostvario nešto više od 25% glasova, nešto manje od 25% je bilo protiv njega, oko 50% ljudi nije glasalo za njega. Ovo i nije tako loša matematika. On vlada sa glasovima tek jedne četvrtine nas. Ovo, dakle, nije apsolutna pobjeda, ovo nije zemlja jednoumlja ma kako je takvom pokušavaju napraviti. Budite slobodni. Niste sami i usamljeni ako mislite da je ovo loš sistem i da treba da bude bolji. U pravu ste. I zato se borite, ako već ostajete ovdje. Jer ovo mora bolje. Odmorite se koji dan od ove histerije, ova jesen je prelijepa. Šetajte, vozite bicikl, penjite se na brda i planine. Sjedite u kafani sa društvom i igrajte se ko prvi pomene nekog političara plaća piće svima. Ali zato pričajte o politici, u kakve vam škole idu djece, u kavim se bolnicama liječite, koliko ste sigurni na ulicama svojih gradova i govorite naglas šta vam smeta, ne u sebi. Dođite sebi i napravite prioritete. Slavite svoje male pobjede. Borite se za njih u granicama svojih mogućnosti. Objašnjavajte ljudima, ako već znate šta se na izborima desilo, šta se desilo. Bez obzira što niste glasali za novu vlast, ja nisam, ona mora da vas služi, vi je finansirate. Pitajte ih kad god možete kako troše vaš novac, tražeći da ga troše pažljivo kako vi trošite svoj. Ja i Buka hoćemo, žešće nego ikad. Juče je četvrt miliona vas bilo na našim stranicama. Da bi politika bila bolja, svi moramo biti mnogo bolji.

Zapisao sam u petak, dan nakon kog smo tražeći istinu o ubistvu Davida napunili najveći Trg najvećeg grada u RS slobodom, solidarnošću, ljubavlju, dan u kome smo se odzvijerili, da rezultati izbora više i nisu toliko važni. Da su ti ljudi, a zaista jesu ljudi, hiljade njih, zakoračili uspravno i pobijedili strah, a to je jedna od najvažnijih pobjeda u životu.