Piše: Saud Grabčanović
Proučavanjem dokumenata iz Dubrovačkog arhiva pokazalo se da se Tvrtko I zaista krunisao za “raškog kralja”, kao nasljednik dinastije Nemanjića, ali u dokumentima tog arhiva nema potvrde da je krunisanje obavljeno u manastiru Mileševi. Mislim da za dokazivanje mjesta krunisanja nije dovoljno uzeti u obzir Tvrtkovu povelju Dubrovčanima iz 1378. godine, gdje se sasvim izričito kaže “i idoh u srbskoju zemlju”. Uvaženi srpski istoričar prof. Ćirković je zapisao : „Niko se, koliko nam je poznato nije upitao da li je verovatno da bi Tvrtko za odlazak u Mileševu i u oblast koja je bila pod njegovom neposrednom vlasti rekao idoh u srpsku zemlju? Niti je postavio pitanje da li se Tvrtko ipak krunisao negdje u Srbiji, možda u Žiči? Pitanje se u krajnjoj liniji svodi na odnos Orbinijevog pričanja i podataka iz povelje Dubrovčanima. Ukoliko bi se utvrdilo da podatak iz povelje protivrječi Orbiniju, morali bismo vijest učenog mljetskog opata premestiti među legende, uz tolike druge”. (M. S. Ćirković, Sugubi venac. Zbornik Filozofskog fakulteta VIII, Bgd. 1964. 351). Po meni samo ono “i idoh u srbskoju zemlju” i ne mora toliko da zbunjuje. To bi se moglo uklopiti u Tvrtkovo kazivanje da je potomak Nemanjića, da je Srbija ostala bez pastira i kao stvar navike proizašle iz dugovremene odijeljenosti. Tvrtko je krunisanjem uzeo titulu: „Po milosti Božjoj kralj Srbljem, Bosni, Pomorju i Zapadnim stranama“. Kasnije je dodao : „kralj Hrvatske i Dalmacije“.Tvrtko za svoje krunisanje nije dobio odobrenje i krunu od pape, pa se krunisao krunom srpskih kraljeva na čije je prijestolje bio pretedent. Papa, koji je u katoličkom svijetu imao odlučujuću riječ u priznavanju kraljevskog statusa, ovim je bio stavljen pred „svršen čin“ . Krunu kojom se krunisao Tvrtko, kao njen nasljednik, Nemanjićima je poslao raniji papa Honorije III, pa je ona bila validna za krunisanje katoličkog kralja. Nevoljno, ali prema crkvenim zakonima, papa Grgur je priznao Tvrtka za kralja, ali samo kao Srbije, dok njegove ostale titule, te da je kralj Bosne, nije prihvatio. Isti je slučaj bio i sa ugarskim kraljem. Bosni je status kraljevstva priznat tek u vrijeme poslednjeg kralja Stjepana Tomaša, 1445. godine, kada mu je papa Feliks V poslao novu krunu kojom je krunisan za kralja Bosne u Jajcu. Tvrtko je osim kraljevske titule uzeo i istočno kraljevsko ime Stipan/Stjepan (grč. stephanos, okrunjeni), po prvom kršćanskom mučeniku Sv. Stjepanu ili Stefanu (tj. prvom svecu koji je ponio “krunu mučeništva”; što je pogodna paralela sa kraljem koji prvi u svojem rodu nosi kraljevsku krunu). Tvrtko je okrunjen tzv. “sugubim” (dvostrukim) vijencem, koji je značio da je vladar Bosne (ta mu je vlast pripadala samim time što je Kotromanić) i za kralja Srbije (budući da mu je baka Elizabeta Nemanjić i da drži neke srpske zemlje). Izvorna građa koja se dotiče Tvrtkove krunidbe je malobrojna, te je teško dobiti pravu sliku o njoj. Za srpsku crkvu Tvrtko nije bio pravi obnovitelj nemanjićke tradicije. Njegov autoritet kao katolika bio je za nju sporan. Kad je, na primjer, trebalo posredovati kod Dubrovčana radi naplate stonskog dohotka, što su ga srpski vladari ustupili kaluđerima sv. Arhanđela u Jerusalemu 1387. godine, jerusalimski mitropolot Mihailo traži posredništvo kneza Lazara Hrebljanovića, a ne kralja Tvrtka I. Ranije su te preporuke monasima davali srpski vladari i oblasni gospodari, ali ne i Tvrtko I Kotromanić. Ipak, ovim činom krunidbe, srednjovjekovnoj državi Bosni je porastao ugled u svijetu. To će se vidjeti tokom kasnijih istorijskih zbivanja i pri padu Bosne pod osmansku vlast, kada Venecija piše Firenci 14. VI 1463. godine da je pred očima svijeta izgorjelo jedno ugledno evropsko kraljevstvo – „ardet ante oculos opulentisimmum regnum“!
Sudbina krune Nemanjića nakon Tvrtkove smrti
10. marta 1391 .godine prvi i najveći bosanski kralj Tvrtko je umro. Na prijestolu ga je zamjenio kralj Stjepan Dabiša, koji je krunisan istom krunom. I svi ostali kraljevi Bosne, pripadnici bosanske kraljevske dinastije Kotromanića, sve do poslednjeg kralja Stjepana Tomaševića, bili su krunisani istom tom krunom, koju je papa Honorije III posalo prvom srpskom kralju Stefanu Prvovenčanom i kojom je on bio krunisan, kao i svi kraljevi izumrle dinastije Nemanjića. U doba pada Bosne pod osmansku vlast 1463. godine tu je krunu nazad u Rim odnijela pretposljednja bosanska kraljica Katarina prilikom svog bijega iz Bosne. Krunu je predala u Vatikanu papi i testamentom mu je ostavila na čuvanje, kao i Bosansko kraljevstvo. Drugu, papinu “validnu“ krunu poslednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, zaplijenili su Turci i ona je završila u carskoj hazni sultana Mehmeda II el Fatiha!
Spisak kraljeva Bosne iz dinastije Kotromanića, nosilaca krune Honorija III
1.) Stjepan Tvrtko I Kotromanić, krunisan 1377.godine
2.) Stjepan Dabiša Kotromanić, krunisan 1391.godine
3.) Jelena Gruba Kotromanić, krunisana 1395.godine
4,) Stjepan Ostoja Kotromanić, krunisan 1398.godine
5.) Stjepan Tvrtko II Kotromanić, krunisan 1408.godine
6.) Stjepan Ostojić Kotromanić, krunisan 1418.godine
7.) Stjepan Tomaš Kotromanić, krunisan 1446.godine