Pored tebe smo a tebe već nema majko
Zriju ledene ptice na tvojim ramenima
Kljunove oštre
Nad uspravnim tvojim licem
I piju tamnu gustinu zore
Pod tvojim kapcima očnim
Njihova šutnja poput pepela pada
Na crnu čohu grada
Na gluhe ulice koje se raspadaju
Leptir tvog sna udaljava se nježno
Tražeći nešto prostraniji svijet
I nešto udobniju smrt
Tvoje malo tijelo teče
Kroz naše suze majko
Kao duboka muzika kao olovo bola
Dok prelaziš u nijemo zlato u sliku
Gledajući nas očima svojim zatvorenim
Jusuf Trbić