Sve podjele u islamu (II dio)

7

Piše: Saud Grabčanović

Sunitski islam

Sunitski islam je najveći islamski pravac. Prema nekim izvorima, 85% muslimana svijeta pripada sunitima. Nasuprot šiitima, suniti vjeruju da Muhammed A.S. nije imenovao svog nasljednika prije smrti. Nakon smrti Muhammeda A.S. sastala se  grupa njegovih najbližih  saradnika i ashaba. Oni su tada izabrali Ebu-Bekra,  Poslanikovog punca i bliskog prijatelja, za prvog halifu (Ebû Bekr es-Siddîk). Prvobitno su suniti vjerovali da halifa treba biti demokratski izabran u ummetu. Nakon prva četiri “pravedna halifa”, od kojih su čak trojica ubijena u atentatima, pozicija halife je uzurpirana od strane pojedinaca i izokrenuta je u nasljednu dinastijsku vladavinu. Do turskih osvajanja Bagdadskog hilafeta, halife su uvijek bile arapskog porijekla, a od turskih osvajanja titulu halife su za sebe uzeli sami turski sultani. Nakon konačnog pada Osmanskog carstva 1924. Godine.  te abdikacije posljednjeg sultana i halife, proglašenja Turske republike i reformi Kemala Ataturka, nestalo je sunitskog hilafeta i nikada više nije izabran nijedan novi halifa.

 

Mezhebi, sunitske pravne škole :

Unutar sunitskog islama vremenom su nastale i danas postoje četiri suprotstavljene škole mišljenja koje se nazivaju mezhebi. Mezhebi su škole mišljenja, ili pravne škole, ili škole fikha (šerijata) unutar sunitskog islama. Svaki od ashaba je imao jedinstvenu pravnu školu, ali su se te škole postepeno konsolidovale ili odbacivale. Danas postoje samo četiri škole mišljenja u sunitskom islamu. To su:

  1. Hanefijski mezheb,
  2. Hanbelijski mezheb,
  3. Malikijski mezheb
  4. Šafijski mezheb.

Suprotnosti između ovih škola manifestuju se u malim razlikama u praktikovanju islama.Većina sunitskih muslimana ih smatra u osnovi istim i te razlike zanemaruje.

 

Hanefijski mezheb

Hanefijski mesheb je osnovan od strane imama Ebu Hanife. Smatra se jednom od “najmekših” islamskih škola, koja je otvorena za moderne ideje. Od sve četiri sunitske škole prava u islamu, hanefijska škola je najstarija. Ona je poznata po reputaciji da stavlja naglasak na ulogu razuma u vjeri i da je mnogo liberalnija nego ostale tri škole. Hanefijski mezheb ima najviše sljedbenika od sve četiri glavne sunitske škole. Osmansko i Mogulsko carstvo su praktikovali hanefijski mezheb, pa je  zbog toga on široko rasprostranjen u zemljama sa tih prostora. Hanefijski mezheb-škola prevladava među sunitima u : centralnoj Aziji, Afganistanu, Pakistanu , Bangladešu , Indiji , Kini , Iraku , Mauritaniji, Turskoj, Albaniji, Bosni, Kosovu, Makedoniji, Balkanu i Kavkazu. Takođe ovaj mezheb slijede i u drugim dijelovima muslimanskog svijeta. Muslimani iz Bosne i Hercegovine najvećim dijelom pripadaju ovom mezhebu. Učenje ovog mezheba je jedino službeno u Islamskoj zajednici Bosne i Hercegovine.

Biografija Ebu Hanife: Imam  Nu’man ibn Sabit Ebu Hanifa (699g. —767g.),  je osnivač hanefijske vjersko-pravne škole ili mezheba, koja je najrasprostranjenija u islamskom svijetu. Hanefijsko stanovište u pogledu razilaženja sa drugim školama je objašnjeno u njegovom djelu „Al-fiqh al-ahbar”. Ebu Hanifa se rodio u Kufi 80. godine po Hidžri. Njegovi preci su rodom iz Kabula, odakle je njegov đedo Zuta došao u Kufu kao ratni zarobljenik i tu prihvatio islam. Bio je trgovac po profesiji, a poznavao je i Muhammedovog zeta i četvrtog halifu Aliju ibn Ebu Taliba, sa kojim je bio blizak. Ebu Hanifin otac Sabit je u Kufi držao pekaru, a i sam Ebu Hanifa je bio zanatlija i proizvodio jednu vrstu tkanine koja se zvala haz (al-hazz). Bio je velikodušan i čak je materijalno izdržavao svog učenika Ibn Jusufa. Njegov drugi učenik Zufer je rekao kako se Ebu Hanifa toliko zanimao za teologiju, da su u njega ljudi upirali prstom. Međutim, nije se toliko zanimao za tradicionalističku školu (ehl el-hadis) koliko za iračku racionalističku školu, čiji je osnivač bio Ali ibn Mes‘ud (umro 32/652) sa centrom u Kufi. Ibn Šubruma je rekao za njega : “Svijet ga je slijedio, ali on s time nije htio imati ništa. Što se nas tiče, svijet s nama ne želi imati ništa, a mi trčimo za njim.”. Ebu Hanifini  učitelji su bili  Hammad Ebu Ismail ibn Sulejman i Džafer El-Sadik, koji je potomak Poslanika Muhammeda, šesti po redu šiitski imam i osnivač džaferijske ili šiitske vjersko-pravne škole islama. Najpoznatiji učenici su mu bili Ebu Jusuf (113-182), Muhammed ibn Hasan El Šejbani (135-189) i Ebu Huzejl Zufer ibn El Huzejl (110-158). Ebu Jusuf je udario temelje hanefijskog fikha. Bio je glavni kadija u abasidskom hilafetu i dao je veoma veliki doprinos proširenju hanefijske škole islama.

 

Podškole hanefijskog mezheba :

 Barelvije: Barelvije su sljedbenici pokreta unutar sunitskog islama, koji je počeo u Indiji, i slijede fikh imama Ebu Hanife. Najveći oponenti Barelvijama su sunitski  reformatorski pokreti, kao što je deobandizam u Indiji i vehabizam u Saudijskoj Arabiji. Uopšteno, Barelvije zovu sebe Ehli Sunnet Wel Džemat, ili često samo jednostavno suniti.

 Deobandi :  Deobandi su muslimani južne Azije i Afganistana, koji slijede fikh       imama Ebu Hanife. Za Talibane se smatra da slijede učenje Deobandi škole.

                                                                       ( Nastaviće se)