Piše: Jusuf Trbić
Migranti su zaista pali na niske grane.
Jeste da bježe od smrti i razaranja, od siromaštva i stradanja, od ubilačkih režima i fanatika svake vrste, bježe da bi spasili glavu, ali, ipak – da dođu baš u nesretnu, bijednu i svakakvim belajima pritisnutu zemljicu Bosnu, u kojoj se ne zna ni ko pije, ni ko plaća, e, to im baš nije trebalo. Pa, iz Bosne bježe glavom bez obzira svi Bosanci koji to mogu! I to da dođu usred predizborne kampanje, koja se nikad i ne prekida, to je tek pravi peh. Narod, ko narod, izašao da pomogne, razne humanitarne organizacije i udruženja iznijeli ćebad i mlijeko za bebe, ali se vlast debelo iznenadila. Otkud migranti u ovoj dugoj i masovnoj migrantskoj krizi, o kojoj već nekoliko godina bruji cijeli svijet? Doduše, kad ih svake godine iznenadi snijeg usred zime, nije ni čudo za migrante, koji su do sad izbjegavali Bosnu koliko god su mogli, znali su šta ih tamo čeka, ali odavno su već svi drugi putevi zatvoreni, pa nemaju više kud. Svaka prodavačica na pijaci znala je da je Bosna sljedeća migrantska ruta, samo vlast to nije znala, pa se zato zaibretila. I nije stigla da se pripremi, imaju oni mnogo prečih obaveza. Zato sad ne znaju šta će.
I dok jedni ozbiljno zbore o tom teškom problemu koji je pao na njihova nejaka pleća, samo što ne plaču, neki su se, bogme, obradovali, došlo im ko kec na desetku, sad će o tome da trube danima, bolje nego da pričaju o tome zašto mladi odlaze, zašto poskupljuje gorivo, a za njim i sve ostalo, zašto u zemlji vlada opšti haos a cvjeta korupcija, zašto su sve opljačkali i zemlju doveli u dužničko ropstvo…To su mnogo teške teme, i tužne, što da ražaloste svoje glasače? Migranti nisu ničiji, nemaju pravo izlaska na naše izbore, pa nikome nisu važni. Osim za nova politička prepucavanja kojima će zadeverati one druge, a svoje stado još više ugurati u tor. Prvi se, po običaju, javio Dodik, s originalnim izjavama kakve samo on umije dati. Čim je čuo da su neki migranti stigli u Sarajevo, a da državna vlast razmatra gdje bi mogla da ih smjesti, on je ciknuo :
“Ako ovi iz Sarajeva pokušaju da na prostoru Republike Srpske osmisle ili pokušaju da nešto urade u vezi sa nekim sabirnim centrom, ili ne znam kako će oni to nazvati, mi ćemo to odbaciti. Taj centar sigurno neće biti formiran u Republici Srpskoj, pa neka oni pričaju da je to udar na svemir”.
Čuj, Dodikovci udarili na svemir! Zvuči zaista bombastično, ali ako znamo kakvi su, ni to ne bi bilo iznenađenje. Ali, laktaški vožd ne bi bio to što jeste da svemu ne bi dao notu slatkog malog neofašizma. Odmah je počeo s pričom koja se lako lijepi za uši nekih zapadnih političara, imitirajući mađarskog Lukašenka – Orbana, o tome kako se radi o novoj najezdi muslimana, koji prijete da ugroze “naš način života.” Sad je jasno zašto je Dodik toliko protiv Bošnjaka koji žive u RS-u, zbog čega optužuje bošnjačke povratnike da hoće “ponovo da okupiraju Podrinje” i zašto odbija da mu sude sudije muslimani! Ne uklapaju se u njegov način života, i gotovo! Nije važno što ni svi migranti nisu muslimani, svejedno je, liče na njih. Reagovao je na to Ramiz Salkić : “ Vlada Republike Srpske smatra da dolaze ‘neki muslimani’ i onda se to sve ne uklapa u njihov koncept i strateške ciljeve da u ovom entitetu živi što manje Bošnjaka i Hrvata. Zapravo, oni žele pravoslavni entitet i zato imaju tako rigidan stav prema migrantima.”
Ali, to nije ništa novo. Šta je u pozadini svega, otkriva sarajevski profesor Goran Kovačević. „Vlada RS ciljano ide da se migrantska kriza prebaci u Federaciju, i da se taj problem prebaci Bošnjacima, odnosno da se svi eventualni problemi koji bi mogli da nastanu iz ove krize fakturišu Bošnjacima“, smatra on. “Fakturisanjem tog problema Bošnjacima, na taj način se ponovo žele oživjeti projekti koji su na ovim prostorima bili devedesetih godina“. Tome u prilog idu i izjave koje su se mogle čuti nakon posljednjeg popisa, kako u RS-u ima 200 hiljada potencijalnih terorista – a tačno toliko Bošnjaka živi na prostoru ovog entiteta. Svi su oni, dakle, potencijalni teroristi, od tek rođenih beba do đuturuma, i u slučaju bilo kakve krize ili čak i incidenata, oni će biti mete Dodikovog režima. Sad je,valjda, jasno zašto se policija RS.-a naoružava kao da će sutra biti rat.
Kovačević se zapitao i kako je moguće da je toliko migranata ilegalno ušlo u BiH i šta radi Granična policija, na čijem je čelu Goran Galić. Ako on ne zna odgovor, reći ću mu ja : sve migrante, bez provjere i mnogo formalnosti, ta Granična policija ( na ulazima u RS), šalje ekspresno u Sarajevo. ( Sličnost sa dolaskom mudžahedina u toku rata, preko hrvatske teritorije, prosto se nameće). A onda Dodik zagalami kako se, eto, muslimani doseljavaju u BiH, s ciljem izmjene etničke strukture. Dakle, oni koji su metkom i nožem izmijenili nasilno etničku strukturu na svojoj teritoriji, i trude se da taj posao dokrajče – sad za to optužuju jadne migrante, koji po svaku cijenu hoće da idu dalje, u Evropu.
Dakako, niko ne može znati ima li među tim ljudima stvarnih terorista, kao što to niko nije znao ni u Francuskoj, Njemačkoj, Engleskoj. Najgore bi, svakako, bilo kad bi se desio neki teroristički akt, kakav god bio, jer bi se Dodikova policija odmah obrušila na mirne Bošnjake koji žive u RS-u. Ali, treba reći : ni jedan terorista ne može ovoj zemlji nanijeti više zla od onih koji, u naše ime, upravljaju našim opustošenim životima.
“Koliko ja pratim događaje u BiH, mladog Davida u Banjaluci nije ubio migrant”, kaže novinarka Nidžara Ahmetašević “ Koliko pratim događaje u Sarajevu, Dženana Memića također nisu ubili migranti. To je moj odgovor jesu li oni prijetnja sigurnosti”
Dakako, cirkus ne bi bio kompletan bez Dodikovog najboljeg jarana Dragana Čovića, koji nikad ne izostaje ako se radi o udarničkom rušenju države. Policija Hercegovačko-neretvanskog kantona zaustavila je silom konvoj s izbjeglicama koji je, po odluci državne Vlade BiH, vozio te nesretne ljude u izbjeglički centar Salakovac kod Mostara. Malo je falilo da izbije oružani sukob između dvije grupe policajaca. Čovićev kanton je, jednostavno, sebe proglasio državom, kao što Dodik redovno radi kad je u pitanju njegov feud, a kantonalna vlast je objasnila da njih država nije ništa pitala i da je odluka vlasti u Sarajevu, zapravo, pokušaj destabilizacije kantona. Zanimljivo : tu istu formulaciju upotrijebio je gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić za obilježavanje Dana pobjede nad fašizmom na Partizanskom groblju u tom gradu. Dakle, kad se slavi antifašizam, kao u cijeloj Evropi, ili kad država radi posao za koji je ovlaštena po Ustavu, to je za Čovića i njegove – pokušaj destabilizacije, ravan udaru na svemir. To isto kaže i Dodik : “Vlada Srpske je …donijela odluku da neće prihvatiti nijednu odluku Savjeta ministara ili bilo kog organa BiH koja se ne dogovori na nivou Srpske u vezi sa migrantima…Ne može bilo ko u Sarajevu nama odrediti kako ćemo se ponašati u toj politici”, poručio je on.
To znači da su i Dodik i Čović već otcijepili svoje teritorije od države, pa tamo više ne važe ni Ustav ni zakoni BiH. I ne može im niko ništa.
Čini se da je zadnji čas da makar ono malo političara koji se ne slažu s njima dvojicom, a u vlasti su na državnom nivou, ustanu i tresnu rukom o sto, makar onoliko koliko to radi Dragan Mektić. Krajnje je vrijeme za to. Jer, ovaj zulum neofašista i nastavljača ratnih politika ne može se više trpjeti. A mi, građani BiH, treba da se sjetimo kako je nama bilo dok smo bili izbjeglice i kako su nam drugi pomagali. Pa da odgovorimo na isti način, koliko god je to moguće.
Jer, Bosna je vijekovima bila zemlja u koju su mnogi dolazili, i svi su bili prihvaćeni kao najrođeniji. Ne smijemo dozvoliti da se ta tradicija ljudskosti i dobrote sad iznevjeri. Ma šta o tome mislili vlastodršci koji mrze svakoga ko je drugačiji od njih.