Na trgu gužva
Prskaju zvijezde kao petarde
Odvažni spomenici vitlaju mačevima
I oštrim pokretom ruke pokazuju
Kuda se moramo zaputiti
Oni ne ostavljaju nikakvu
Mogućnost izbora
Mi tek smo stigli
I daljinu još nosimo na cipelama
Suviše smo bola ostavili iza sebe
Suviše nevidljivih bolesti
Koje se više ne oglašavaju
Njih samo najupornije pamćenje
Može ponovo oblikovati
Doći će vrijeme
Kad ćemo i to zabilježiti
Bez kolebanja
I bez suvišnih riječi
Ali sad smo umorni
I teški kao smrt
Utrnule oči nagriza vjetar uspomena
A spora se kiša guši
Među dlanovima zemlje
Ne želimo misliti na to
Jer umor nas produbljuje
Svijet se gasi dok mi
Na ivici jutra
Lišeni svake želje
Pijemo kasnu kafu
I dugo prstom crtamo po poslužavniku
(Jusuf Trbić)