Piše: Zlatko Dizdarević
Vide li pisci Rezolucije da “lidere” ovdje boli dupe za EU, ili još preciznije, da oni “u Evropu” neće jer je to tamo obaveza da se pogledne prema institucijama, zakonu, sistemu, procedurama, obavezama. A samo mrva od svega toga prevedena u stvarni život, njih odvede podaleko od beskrajne sreće i rahatluka oko sebe. Mnoge i u zatvor. Otud su, gospodo parlamentarci demoni ovdje čisti dobitak i sreća za one koje zovete liderima. Ovdje ih, uglavnom, zovu drugačije. Uz njih idu strah, mržnja, podjele, ponovo glasanje za tor u kojem se zna ko ima. Ima tu i za one koji pišu rezolucije, osmatraju unaokolo, slušaju “lidere”. I tako decenijama. Sve do jednom kada nas nikakva rezolucija, pristojna ili nepristojna neće spasiti. Tada će i uzgojeni demoni biti drugi i drugačiji.
Treba baš imati čelične živce, biti beskrajno tolerantan i strpljiv, vaspitan i merhametli pa ne pomisliti da te neko odande iz Evropskog parlamenta u Strazburu ne pravi blesavim – možda samo onako, a možda i namjerno i pakosno – dok čitaš ono što je objavljeno pod imenom “Rezolucija o evropskim integracijama Bosne i Hercegovine”. Usvojena je minulog utorka u pomenutom parlamentu. Na stranu gomila nesuvislih i blijedih, neobavezujućih pojmova koji nemaju adresu, poput “zabrinuti”, “žale”, “smatraju”, “upozoravaju”, “pozdravljaju” itd. Sve to u tekstu kojim se nakon bezmalo trideset godina od rata bave razvalinama nečega što već i slijepac prepoznaje kao projekat održavanog neuspjeha. Fascinira u svemu nježno povjerenje u “lidere koji moraju da se posvete narodu” mada jako dobro znaju o kojim se i kakvim “liderima” radi i kome se oni osim sebi “posvećuju”. Narodu svako ne. Osim onda kada taj narod treba izmanipulisati, iscijediti, prevariti, zavesti, popaliti, natjerati na mržnju a sutra, ako zatreba, gurnuti i u novi rat.
“Projekat BiH” u međuvremenu se valja i dalje, uz donedavne ocjene o “impresivnom reformskom napretku na evropskom putu” kada se za tu “impresivnost” nekome u Briselu ili Strazburu valjda upisivao nekakav bonus. Sada, kao odjednom eno ih duboko zabrinute za dalji evropski put BiH. Jer, eto “ponovo demona prošlosti!” Onih protiv kojih su i oni predano i “reformski” radili sve ove godine, a nešto im izgleda promaklo i odjednom panika. Biće novi pozivi liderima.
Gospodo draga, nije riječ o demonima prošlosti, već o demonima koji nisu nikuda odlazili od prošlosti do sada. Sa nama ovakvima i vama takvima, u pratnji će oni i u budućnost. Do sada je to bio samo biznis i domaći i inostrani pa da ih se ne dira, već samo uporno ispotiha hrani kako bi opstajali i rasli, jer bez njih nema uspjeha ni “političkim podjelama” ni “polarizaciji na etničkim linijama” koje ste vidim iznenada otkrili. Svaka čast! Pa može li uopšte iko ozbiljan shvatiti da nije šprdnja da ti neko kaže ozbiljno, uvjeren da je golemu tajnu otkrio, kako su se, zamislite ovdje u jadnoj Bosni i Hercegovini, “pojavile političke podjele i polarizacija…” Ima li ikog živog tamo da im kaže ako baš ne znaju (a ako znaju pa nam ovo kazuju kao otkriće, onda nemam riječi za toliko nipodaštavanje) da su političke podjele i polarizacija na “etničkim linijama” notorni projekat, plan, strategija, uz udžbenike kako ih održati u okruženju samo sa svojima. Uz razrađene tehnike kako se pretače iz ogromne kese koja je bila ozbiljna država, u hiljade manjih ali impresivnih kesa pojedinaca i grupa što radi toga moraju ostati na vlasti. Spram mrtve glave.
Otkriva izvještač za BiH u Evropskom parlamentu Dan Preda u predstavljanju Rezolucije i da je napredak ovdje moguć, “samo ako se političke elite odreknu političkih igara i prestanu koristiti mržnju.” Ne razumijem, jer ne smijem ni pomisliti da je neko tamo, u Strazburu ne daj bože toliko naivan, ili pametan a bezobrazan, pa ne zna da je ovakav poziv mimo ama baš svake logike. Odnosno vjerovanje da će mudre “političke elite” svjesno, ciljano, organizovano i uspješno proizvoditi mržnju da bi zavadile pa vladale (stara naučna), a onda se odricale tih “političkih igara” koje se zovu korištenje mržnje kao uspjeha, e da bi drugome bilo bolje nego njima…
Naprosto bi trebalo mnogo više živaca pa opširnije pomenuti ovdje i Johanesa Hana, komesara za proširenje, veoma čestog gosta Sarajevu godinama, i jednog od promotora one fascinantne fraze o “impresivnim reformskim rezultatima” koliko jučer, a koji sada dodaje da i on eto želi vidjeti “nepovratan napredak BiH ka EU”. Sa kim? Sa onima sa kojima treba odmah formirati efikasnu vlast. A kada ih vlast sve u tren pomiri onda će na posao. Kakav? Pa valjda onaj isti na kojem su vladali decenijama i do sada. Sa kakvim učinkom? Pa onim koji je probudio “demone prošlosti”.
I dalje ne znam ko je ovdje lud, a ko zločest pa još i zafrkava (pristojnost mi popušta). Čitam iz Rezolucije: …Izražava se zabrinutost zbog rasprostranjene korupcije u BiH…a slab je i neadekvatan pravni i institucionalni okvir za borbu protiv sistemske korupcije…Ispade otkrivanje Amerike korupcija u BiH koja je odavno pojela kompletan sistem ali, pitanje mudracima iz Strazbura – šta ćemo sa do šprdnje razvijenim kupovinama raznih diploma na sve strane, uz dugogodišnje osmatranje te zabave i iz EU ureda ovdje. Uključujući i hladne konstatacije tužilaštava, sudova pa i do nedavno policije kako “to nije u njihovoj nadležnosti”. Aktivnim i šutljivim pokroviteljima korupcije sa kojima se i drugovalo, kao i sa ovdašnjim “liderima političkih podjela”, moglo se ponekad i ponešto grublje i preciznije adresirano poručiti tim povodom. Ili bar konkretnije podržati one koji bi to mogli podići na potreban nivo javnog “talasanja”. No, kredo “evropljana” je stabilokracija koja više od svega mrzi dizanje tenzija u narodu. Korupcija baš i ne ruši države direktno, ali otvorena borba protiv nje može se oteti kontroli a to se ne voli. Šta ima veze što se legalizacijom lažnih diploma iz sistema smišljeno ispumpavalo znanje, pamet i struka što odoše u nepovrat.
U Rezoluciji koja govori o demonima, normalan čovjek neće vjerovati, kaže se kako “Evropski parlamentarci smatraju da BiH i dalje krši Evropsku konvenciju o ljudskim pravima u predmetu Sejdić-Finci”. Ma nije valjda. Malo kasnije se “izražava žaljenje zbog činjenice da vlasti na svim nivoima i dalje ignorišu ili odbijaju odluke pravosuđa te da time ozbiljno osporavaju vladavinu prava”. A u Strazburu se očigledno nikoga više ne tiče ovdašnje uporno odbijanje da se provede i obavezujuća odluka Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci, donešenajoš 22. decembra 2009. godine! Pa ništa, osim odavde od šake do lakta evo deset godina i Parlamentu u Strazburu i tamošnjem sudu i kobajagi uslovljavanjima da je realizacija te presude uslov nama za ovo ili za ono.
Ukratko, vide li pisci Rezolucije da “lidere” ovdje boli dupe za EU, ili još preciznije, da oni “u Evropu” neće jer je to tamo obaveza da se pogledne prema institucijama, zakonu, sistemu, procedurama, obavezama. A samo mrva od svega toga prevedena u stvarni život, njih odvede podaleko od beskrajne sreće i rahatluka oko sebe. Mnoge i u zatvor.
Otud su, gospodo parlamentarci demoni ovdje čisti dobitak i sreća za one koje zovete liderima. Ovdje ih, uglavnom, zovu drugačije. Uz njih idu strah, mržnja, podjele, ponovo glasanje za tor u kojem se zna ko ima. Ima tu i za one koji pišu rezolucije, osmatraju unaokolo, slušaju “lidere”. I tako decenijama. Sve do jednom kada nas nikakva rezolucija, pristojna ili nepristojna neće spasiti.
Tada će i uzgojeni demoni biti drugi i drugačiji.
(tacno.net)