Piše: Jusuf Trbić
Uvaženi slikar i veliki mag iznio je na tom skupu u Bijeljini vrlo ozbiljna saznanja o Srbiji kao “pupku sveta”.
Svemirom plove dvije tajanstvene magnetne ploče, na kojima je zapisana sudbina svijeta, rekao je on, dok su ga svi vodeći ljudi tadašnje Republike Srpske slušali s ogromnom pažnjom. Tamo piše da će, nakon predstojeće velike prirodne katastrofe, na svijetu ostati samo Srbi, koliko može da ih stane pod krošnju jedne šljive, pri čemu je šljiva, valjda, metafora za Srbiju. Elem, Srbi će obnoviti civilizaciju, rekao je mag u dugom, crnom plaštu, a zatim, kako je zapisao Gojko Berić u Oslobođenju, proročanski izjavio : “ Ostaće i srpski jezik kao planetarni, jedini jezik kojim se može sporazumijevati s civilizacijama drugih planeta…Srbi će jedini biti u stanju, poslije ove tektonske kataklizme, da obnove novu evropsku civilizaciju, jer raspolažu vasionskom snagom poput Tesline.” Salom se tada razlegao buran aplauz.
Nekoliko godina kasnije Milić od Mačve je ovu svoju teoriju dopunio : Srbi su, pričao je on, po tajnom zadatku stigli s Marsa, s posebnom misijom, ali im globalna antisrpska zavjera ne dozvoljava da završe ovaj epohalni svemirski program, “već na stalno teraju u ratove i nemire, pa ne možemo valjano obaviti posao po kojemu smo svojedobno poslani s Marsa na Zemlju.”
Ono što danas možda izgleda čudno, imalo je u to vrijeme mnogo šire dimenzije. Milić od Mačve je bio dio tima koji se, na okultnoj i parapsihološkoj osnovi, bavio pronalaženjem tajnog oružja koje će pobijediti srpske neprijatelje, što je, svojevremeno, bio i zadatak specijalnih snaga Adolfa Hitlera. Poznato je da je njemački firer bio sujevjeran, i da je prije svakog ratnog pohoda angažovao zvjezdoznance, parapsihologe i majstore ezoterijskih znanja, da se s njima konsultuje. Iz toga je, po priznanju generala Karla Haushofera ( osuđenog u Nirnbergu), zasnovana posebna okultna nauka, nazvana “maskirnim” imenom geopolitika. Ista stvar urađena je i u Beogradu na početku devedesetih godina prošlog vijeka. Taokultna nauka uvedena je kao fakultetski predmet, a osnovan je i Institut za geopolitiku, na čijem su čelu bili generali. Već 1991. godine stvoreno je u Beogradu tajno društvo koje se bavilo iznalaženjem tajne formule super-oružja, pronađene, navodno, u Teslinoj skrivenoj zaostavštini, pa se jedno vrijeme i u javnosti govorilo o nekakvoj tajanstvenoj paučini koju su avioni JNA bacali iznad Slavonije i njome paralisali hrvatske vojnike. Poznati general Ljubodrag Stojadinović napisao je svojevremeno u beogradskom listu Profil ( a u splitskom Feralu prenio pisac Mirko Kovač), da je “početkom 1994. godine osnovan pri Generalštabu Vojske Jugoslavije poseban odjel za parapsihologiju, nazvan Grupa 69.” Taj je odjel okupljao vojne stručnjake, naučnike, psihijatre, parapsihologe, vještice, mačioničare itd. Tada je proročica i bivša glumica Milja Vujanović Regulus otkrila “pahuljicu” kao nacionalni simbol, kao “esenciju narodne volje i energije”, i usmjerila natprirodnu moć te energije na razaranje Centrale Novog svjetskog poretka, premda se, kako je ona objašnjavala, ta “pahuljica”, upravljana “voljom naroda”, iz “kore velikog mozga nacije” može nečujno i tiho, poput prave snježne pahulje, spustiti na glavu svakog “dušmana srpstva” i usmrtiti ga. A prije nje je poznati Dragoš Kalajić objavio da je on bio vođa grupe “Srpsko ogledalo” pri Štabu Vojske Jugoslavije. Zadatak te grupe je bio da magijskim djelovanjem navuče na glave neprijatelja srpstva smrt i katastrofe svih vrsta, posebno na masone i tvorce Novog svjetskog poretka. Ovaj uticajni intelektualac fašističkog usmjerenja bio je i jedan od najvažnijih senatora u parlamentu Karadžićevih Srba i savjetnik vojnog vođstva Republike Srpske Krajine, bio je i lični Karadžićev prijatelj, a proslavio se poznavanjem parapsiholoških fenomena i izjavama poput one da nikad nije vidio “ljepši prizor od Sarajeva u plamenu”. Da li su i koliko njegove magijske vještine pomogle velikosrpskih jurišnicima – nije poznato.
Ali je poznato da su ljubitelji čuda u to vrijeme na sav glas najavljivali gradnju pruge zvane “četiri B” – Beograd – Bijeljina – Banja Luka – Benkovac, pa aerodrome u Bijeljini i Trebinju, pa novi velegrad na Palama, ali su čuda nekako posustala nakon jednog neobičnog događaja. Naime, u Bijeljini se, posljednjeg januarskog dana 1944. godine, pojavio tada čuveni ruski ultradesni političar Vladimir Žirinovski. Domaćini su ga svečano dočekali, glavni gradski trg je bio pun ljudi koji su došli da pozdrave spasioca iz Moskve, a on im nije ostao dužan. Obavijestio ih je o važnim stvarima : “ Uskoro ćemo biti jedna država, od Knina do Moskve, uskoro će biti mir i demokratija. To su ljudska prava, a na Zapadu kada bombarduju i kada ubijaju govore da to čine u ime demokratije. Za nas je demokratija kada imamo svoja prava. Valjda mi Sloveni imamo pravo da pod nebom imamo svoju slobodu i svoju demokratiju.” Rekao je i to da “na cijeloj teritoriji bivše Jugoslavije žive Srbi, i zato vi treba da odlučite gde će biti granice Srbije i kako će se ona zvati, jer niko vama ne može određivati koliko vam procenata zemlje pripada…” Sve su to prenijele bijeljinske SIM novine u svom februarskom broju 1994. godine, uz prave hvalospjeve velikom srpskom prijatelju. Žirinovski se nije zadržao na riječima. Naprotiv. Obećao im je i konkretnu pomoć – tajno oružje kojim će oni brzo okončati rat i o kojem je on tih dana svuda pričao, pa čak i na CNN-u. To tajno oružje zvalo se elipton i bila je to, kako je sam objašnjavao, mala atomska bomba, koja se mogla nositi u koferu, a ubija “zracima na daljinu”. Mirko Kovač je napisao da je Žirinovski, na jednom sastanku sa srpskim vojnim i političkim prvacima u Bosni, tvrdio da elipton može da se programira tako da ubija samo muslimane, što je oduševilo sve prisutne. Ubrzo je sklopljen veliki posao. O tome je pisao beogradski časopis Vreme, citirajući Predraga Ćeranića, tadašnjeg šega DB-a Republike Srpske, koji je na konferenciji za štampu, održanoj u januaru 1995. godine, ispričao kako je Žirinovski prodao licencu tajnog oružja Karadžiću, posredstvom firme Orbal Marketing Service LTD. Cijena je bila 60 miliona dolara, s tim da se odmah isplati 10 posto, a za ostalo da se, kao garancija, pomenutoj firmi ustupi Rafinerija Bosanski Brod. Ubrzo je specijalna porudžba stigla, usred noći, u pratnji brojnih specijalaca, koji su je preuzeli na rumunskoj granici, i u najvećoj tajnosti provezli kroz Srbiju do Pala. A tamo je već bio pečen vo na ražnju i sve je bilo spremno za veliku svečanost.
Kovčeg od specijalnog pocinčanog lima preuzeo je tadašnji ministar pravde RS-a Milan Ninković. Tih dana je Radovan Karadžić pričao svuda kako Srbi imaju tajno oružje kojim će brzo riješiti rat u svoju korist. Ali, kad je kovčeg otvoren, stručnjaci su, na licu mjesta, ustanovili da se u njemu nalazi – želatin, sredstvo za pravljenje čokolade.
Od tada Žirinovski više nikad nije došao da posjeti svoju srpsku braću. A ni oni njega više nisu pominjali.
( nastaviće se )