Piše: Jusuf Trbić

 

Popis je počeo. I odmah problemi, koji su se mogli i predvidjeti. Vlast u Republici Srpskoj najviše bi voljela kad se ne bi popisao ni jedan Bošnjak, ali ako već mora, da ih bude što manje. Pa, nisu Srbi džabe 1992. godine krenuli u ispravljanje rezultata  tadašnjeg popisa, koji je pokazao da  Bošnjaci već vijekovima , krajnje neodgovorno, naseljavaju, i to u velikom broju, teritorije koje su potrebne Srbima. Šta sve Srbi nisu morali učiniti da procenat Bošnjaka na svom terenu smanje na pristojnu mjeru – oko 5 posto. I taman se navikli na to, a Bošnjaci navalili da se vraćaju kućama, pa još hoće i da se popisuju!

Srbi  su najprije progurali Zakon o popisu, koji je unio ogromnu zbrku u ionako zbrkane bošanjačke glave, dok su  bošnjački političari bili zabavljeni smještanjem svojih dragocijenih zadnjica u udobne fotelje, pa nisu imali kad da čitaju prijedloge zakona. Onda su  učinili sve da ubijede popisivače kako ne smiju popisivati nikoga ko je odsutan, mada zakon jasno kaže da jedan član domaćinstva može popisati sve ostale, koliko god da ih ima. A to, da se ne popisuju odsutni, odnosilo se samo na Bošnjake. Srbi su otvoreno pozivali svoje sunarodnike iz Srbije, koji su se tamo odselili ko zna kad, da dođu i popišu se u Bosni, bez obzira na to imaju li bosansko državljanstvo ili ne, i imaju  li ikoga ovdje, pa su oni već počeli stizati, autima i autobusima. I kad dođu, ti «stari» Bijeljinci, Zvorničani, Vlaseničani,  pitaju  prvog na koga naiđu : « A koji je ovo grad?» Njih popisuju bez problema, ovih dana su i gradovi  i sela, pogotovo uz Drinu,  bogatiji za mnoštvo novih stanovnika. A već prvog dana u Janju je stiglo pet ekipa entitetskih instruktora koje su, uz dvije domaće, počele obilaziti bošnjačke kuće, prijeteći da će biti kažnjeni svi koji prijave nekog odsutnog člana domaćinstva. «Oni su otišli devedeset druge, i ne treba ih popisivati», govorili su. Ljudi su se pobunili. Jedan od njih, Hasan Omerović, odmah je napisao i potpisao žalbu. U žalbi kaže :

«Pod  punom krivičnom i moralnom odgovornošću izjavljujem i podnosim najogorčeniju žalbu zbog nekorektnog i krajnje primitivnog ponašanja entitetskih instruktora, koji su, nakon popisivanja moje porodice i njenih 19 članova, došli pred moju kuću, te me verbalno vrijeđali i prijetili poništenjem moje popisnice i izjave koju sam svojeručno potpisao.

U okviru Zakona o popisu BiH ja imam apsolutno pravo da popišem svoje domaćinstvo, kako prisutne, tako i privremeno odsutne manje od godinu dana. Pomenuta gospoda su mi,  na mom kućnom pragu, oko 13 časova, danas 02.10. 2013. godine, tvrdila da ja ne mogu popisati članove svoje porodice koji su privremeno odsutni, suprotno zakonskim odredbama.

Ukoliko se desi da članovi moje porodice budu izbrisani sa popisnice, spreman sam ići do najviših nivoa države ili Evropskog suda za ljudska prava.»

Tako je napisao Hasan Omerović iz Janje. Treba li reći da su entitetski instruktori (svi su bili Srbi) išli samo u bošnjačke kuće i da nikoga nije interesovalo što su i pojedina seoska domaćinstva oko Janje odjednom postala «bogatija» za desetak ili dvadeset novih članova?

U Bijeljini je žena-popisvač odbila da unese u popisni list imovinu stare Bošnjakinje, oko 71 dunum, pa je to učinila tek na intervenciju predsjednice bijeljinskog Merhameta, koja je tu bila da pomogne starici, i jednog člana Gradske popisne komisije.

Ti slučajevi su podigli buru, posebno u Janji. Još isto veče smo, u ime Preporoda, uputili žalbu državnoj i entitetskoj agenciji. Iz Sarajeva je odmah stiglo uputstvo za sve popisivače : morate popisati ono što vam ljudi kažu, a svako ima pravo popisati odsutne članove svog domaćinstva, i to je u skladu sa zakonom. Kratko i jasno. Iz Banjaluke sasvim drugačije : nije bilo greške, popisivači su bili zbunjeni, ne treba se na to obazirati.

Tako, eto, vlasti Republike Srpske nastavlju da prebrojavaju krvna zrnca. Bošnjacima ostaje samo jedno : da budu to što jesu i da se popišu u što većem broju. To je jedini način da bar ublažimo posljedice zločina i etničkog čišćenja. Ostalo ćemo, nadam se, učiniti na prvim narednim izborima. Nema nam druge.

Komentari