Piše: Jusuf Džafić

  1. knjiga: U Istanbulu nalazimo Evliju do početka 1655. godine, kada odlazi za Ahmed-pašom, tada namjesnikom Vana (istočna Turska). Tom prilikom Evlija je prošao kroz istočnu Anadoliju, tačnije kroz Malatiju (Malatya), Dijarbekir (Diyarbekir), Mardin, Sindžar (Sincar, Bitlis, Ahlat, Amik, Van (1655). Prilikom ovog obilaska istočne Anadolije, Evlija je zijaretio: karavan-saraj Mustafa-paše Silahdara u Malatiji; džamiju i hamam Behram-paše Sokolovića u Dijarbekiru; džamiju Sufi Mehmed-paše u Dijarbekiru; han i medresu Deli Husrev-paše Sokolovića u Dijarbekiru; džamiju, medresu, hamam, šadrvan i tekiju Hadum Ali-paše Sofija u Dijarbekiru; medresu Sufi Mehmed-paše u Vanu.

Dalje slijedi pohod Ahmed-paše protiv hana Bitlisa (1655), te opis dijela Perzije i Iraka (1656): Urmija-Tebriz-Erdebil-Nihavend-Hamadan-Kazvin-Kom-Bagdad-Kerbela-Nedžef-Kufa-Basra-Bagdad-Erbil-Imadija-Mosul-Tikrit-Bagdad. Inače, u Bagdadu je Gazi Hasan-paša Sokolović bio podigao džamiju i rivak.

  1. knjiga: Opis puta Mosul (1656)-Sirt (Siirt)-Van-Istanbul (1656)-Van-Bitlis-Erzurum-Tokat-Istanbul-Kirlareli-Varna-vojna u Erdelju (1657)-Bender-Hoćim (Hotin)- ekspedicije po južnoj Rusiji sa Tatarima-Ozija-Bender-Ozija, pa povratak u Istanbul (janaur 1658)-Provadija-Hiršova (Hirsova)-Istanbul (decembar 1658). Evlija je tokom spomenutih putovanja, posjetio, između ostalog, džamiju i hamam Ali-paše Temerruda u Tokatu; džamiju i hamam Jahja-paše Skopljaka u Hiršovi kod u Hiršovi kod Kostance.

Potom slijedi opis velikog ustanka u Anadoliji(-Gemlik-Bursa-Ulubad-Erdek-Ajdindžik (Aydıncık)-Ulubad-Dimetoka (Didimotika)-Karabiga-Čanakale (Çanakalle)-tvđava Čimenlik (Çimenlik Kalesi)-Galipolj (Gelibolu)-Bolajir (Bolayır)-Ipsala-Malkara-Edirne (oktobar 1659). Evlija je prilikom ovog puta imao priliku da posjeti: vakuf Ahmed-paše Hercegovića u Dimetoci; hamam i džamiju Rustem-paše Opukovića u tvrđavi Čimenlik u Čanakalima; džamiju i medresu Mustafe-paše Pljake u Galipolju. Još treba spomenuti mekteb Jahja-paše Skopljaka u selu Mustedžep (Müstecep) kod Malkare; vakufe Mehmed-paše Sokolovića u Dimetoci; te džamiju Ahmed-paše Hercegovića u Kešanu, (Keşan), na pola puta između Ipsale i Malkare. Inače, Ahmed-pašina džamija je najveća osmanodobna džamiju u Kešanu.

Onda dolazi pohod na Vlašku i Moldaviju, i na kraju povratak u Edirne (februar 1660). Odavde počinje najvažniji dio Sejahatname za nas. Prvo, Čelebija opisuje odlazak iz Edirna na vojnu protiv Varada u Erdelju i njegovo osvajanje. Zapovjednik (serdar) ove vojne je Ali-paša Ćose, naš Bošnjak, kasnije namjesnik u Bosni (1660-1663). O njegovom bošnjačkom porijeklu izvještava nas i Evlija (Putopis, 59). Štaviše, na nekoliko mjesta ga hvali, nazivajući ga Ali-paša, osvajač Velikog Varada (Putopis,  141, 258). Od vojne na Varad, pa do kraja pete knjige Evlija uglavnom opisuje krajeve Bosanskog ejaleta, ostale bošnjačke krajeve, vojne pohode na kojima je bio sa Bošnjacima, te krajeve ostalih južnoslovenskih naroda kroz koje prolazi (V, 361-602; Putopis, 59-324).  Vrijedi istaći objekte naših velikana u Skoplju, za koje uglavnom nalazimo spomena i kod Evlije: džamiju, mesdžid, medresu, han, imaret. šadrvan i turbe Gazi Ishak-bega; džamiju, mesdžid, medresu, hamam, šadrvan i han i imaret Gazi Isa-bega Ishakovića; turbe Paša-bega Ishakovića; vakufe Ishak-paše; džamiju i imaret Kara Nišandži Davud-paše Bogojevića; džamiju, mekteb, medresu, šadrvan, imaret i turbe Mustafe-paše Bogojevića; džamiju, medresu, musafirhanu, han, šadrvan bolnicu, imaret Jahja-paše Skopljaka; turbe Mehmed-paše Jahjapašića; medresu Kodža Sijavuš-paše Kanjižanina. Treba napomenuti da su Gazi Ishak-beg, Gazi Isa-beg Ishaković, Mehmed-beg Isabegović, Kara Davud-paša Bogojević, Mustafa-paša Bogojević, Gazi Jahja-paša Skopljak i Kodža Sijavuš-paša Kanjižanin uvakufili u blizini Skoplja dosta zemljišnih posjeda i mlinova za izdržavanje njihovih skopskih vakufa.

Peta knjiga se vremenski završava sredinom 1661. godine. U Bosni je Evlija bio uglavnom tri mjeseca (septembar-decembar 1661, i nije bio u Hercegovini).

Navest ćemo ta poglavlja, onako kako ih je nazvao Čelebija, a preveo Hazim Šabanović: Naše putovanje sa glavnim serdarom Ćose Ali-pašom iz Jedrena da osvajamo grad Varad u Erdelju, 15. šabana 1070/26. aprila 1660 (V, 361-367; Putopis, 59-70); Opis tvrđave i tvrdog bedema Beograda, grada kamenoga (V, 367-385; Putopis, 71-94); Naše putovanje u vojnu na Varad nakon što u Beogradu klanjali bajram-namaz godine 1070/1660 (V Putopis, 95); Naše putovanje iz Velikog Varadina u Bosnu (V, 423-444; Putopis, 96-125); Naše putovanje iz Sarajeva u Livno (V, 442-458; Putopis, 126-148); Naš odlazak s Livanjskog polja da plijenimo gradove Zadar i Šibenik u Mletačkom vilajetu (V, 458-472; Putopis,149-167); Naše putovanje ispod Zadra u Korušku, Slavoniju i Muru (V, 472-473; Putopis, 168-170); Naše putovanje ispod Zadra na Livanjsko polje 10. muharrema 1071/15. septembra 1660 (V, 473-476; Putopis, 171-174); Naše putovanje s Kupreškog polja da plijenimo Šibenik, Split i Klis (V, 476-478; Putopis, 175-178); Vojni pohod prema gradu Šibeniku (V, 480-491; Putopis, 179-191); Naše putovanje iz Bosanskog ejaleta u Banja Luku (V, 492-493; Putopis,192-194); Naše putovanje s Livanjskog polja u Mletački vilajet (V, 494-445; Putopis, 195-197); Sastanak sa generalom grada Splita i putovanje iz Splita u Banja Luku (V, 495-508; Putopis, 198-215); Naše putovanje iz Banja Luke u gradove četiri sandžaka da kupimo zahira-baha i da izbavljamo Bihaćkog kapetana (V, 508-516; Putopis, 216-228); Naše putovanje iz Krčkog sandžaka u sandžake Cernik i Orahovicu (V, 516-524; Putopis, 229-240); Vilajet Zrinjskog (V, 524-534; Putopis, 241-256); Uzrok svrgnuća našeg gospodara Melek Ahmed-paše s Bosanskog ejaleta (V, 539-541; Putopis, 257-258); Naše putovanje iz Banja Luke u Rumeliju (V, 541-548; Putopis, 259-268); Popis gradova u sedam sandžaka Bosanskog ejaleta (V, 548-549; Putopis, 269-272); Opis sela i kasaba Rumelijskog ejaleta (V, 550-569, Putopis, 273-399); Naše putovanje iz Sofije u deset kadiluka da kupimo ratni prirez zahire beha (V, 569-588; Putopis, 300-312); Prikaz islamske ordije na glasovitom Temišvarskom polju (VI, 589; Putopis, 313-314); Uzroci ubistva gazije Sejdi Ahmet-paše (VI, 590-602; Putopis, 315-324).

  1. knjiga: I ova knjiga je uglavnom vezana za nas. Na početku se nalazi opis vojne u Erdelju koju je predvodio već spomenuti Bošnjak – Ali-paša Ćose (VI, 1-100). Vojnu je Evlija iskoristio kako bi opisao Erdelj (1661). Tokom vojne, Evlija je učestvovao u zauzimanju Sejkel Tabura (23.10.1661.) pod komandom Ismail-paše, tadašnjeg budimskog valije i naše gore lista.

Nakon zimovanja u Beogradu slijedi put u Albaniju (1662), pa u Bugarsku, pritom opisujući neke jugoslovenske krajeve, te na kraju u Istanbul, zajedno sa Melek Ahmed-pašom. Ahmed-paša umire u Istanbulu aprila 1662. godine, a Evlija ostaje godinu dana u Istanbulu.

U proljeće 1663. godine Evlija ulazi u službu velikog vezira Ahmed-paše Ćuprilića, zatim nikopoljskog paše Ibrahim Kadizadea, da bi krajem septembra 1663. godine stupio u službu ćehaje velikog vezira i naše gore lista – Ibrahim-paše Haždiomeragića Počiteljca (VI, 159 i d.). Tokom ovih putovanja posjetio je i: Lofču (bug. Ловеч) kod Plevena u kojoj se nalazio hamam Jahja-paše Skopljaka.

U službi Ibrahim-paše Hadžiomeragića Evlija će sa prekidima biti do 1665 godine. Čak će jednom prilikom 1664. godine odsjedati u njegovoj kući u Počitelju i uručiti njegovo lično pismo njegovoj majci (Putopis, 455-458)!

Kao član svite ćehaje Ibrahim-paše Počiteljca, Evlija će dalje proputovati Ugarsku (VI, 189-402, 501-541): Mohač (Mohacs, Mohaç), Pečuh (Pécs, Peçuy), Dunafeldvar (Földvár, Dunaföldvár, Fedvar), Džankuratan (Adony, Cankurtaran), Budim (Buda, Budin), Pešta (Pest, Peşte), Ujvar (Nové Zámky, Uyvar), Ostrogon (Esztergom, Estergon), Šturovo (Štúrovo, Cigerdelen Parkani), Nitra, Leva (Levice), Komoran (Komárom, Komárno), Novigrad (Nögrád, Novegrad), Rudnik, Šikloš (Siklös, Şikloş), Siget (Szigetvar, Sigetvar), Bobovec (Babócsa, Bobofça), Brežnjice (Bistrica, Berzence, Berzenç), Kanjiža (Kanizsa, Nagykanizsa, Kanije) i dr. U Ugarskoj je tada živjelo mnogo Bošnjaka, što će i Evlija na nekoliko mjesta istaknuti. Primjera radi, opisujući Kanjižu, istaknut će da su joj stanovnici Bošnjaci (VI, 534).

Bošnjački prvaci u osmanskom dobu su sagradili dosta građevina u Ugarskoj. Među tim građevinama su i sljedeće: vakuf Mustafe-paše Sokolovića – tri džamije, medresa, četiri hamama, karavan-saraj, baruthana, dućani i druge građevine u Budimu (obnovio budimsku tvrđabu, te podigao nove kule); džamija, dva hamama i karavan-saraj u Pešti; džamija, hamam, mekteb i karavan-saraj u sljedećim mjestima: Ostrogon, Kopan (Koppány), Segedin (Szeged), Novigrad, Tolna, Filakovo (Fiľakovo, Fülek, Filek), Sečenj (Szécsény, Seçen), Simontornja (Simontornya, Şimontorna), Pakš (Paks, Pakşa); nove kule i drugi vakufi u Stolnom Biogradu (Székesfehérvar, İstolni Belgrad) i Sigetu, te zadužbine u Hatvanu, Vacu (Vác, Vaç), Dunafeldvaru, Mohaču; sebilj i kula Ulama-paše u Budimu; džamiju Rustem-paše Opukovića u Budimu; hamam Mehmed-paše Jahjapašića u Budimu; baruthana, hamam i sebilj Arslan-paše Jahjapašića u Budimu; kula Sijavuš-paše Kanjižanina u Budimu; sebilj i druge zadužbine Kodža Musa-paše Vehabovića u Budimu; džamija Damad Ibrahim-paše u Kanjiži; džamija i hamam Kasim-paše u Pečuhu; džamija i medresa Hasan-paše Memibegovića u Pečuhu.

U pratnji Ibrahim-paše Počiteljca Evlija će obići i Austriju, te različite jugoslovenske krajeve. Tako će po drugi put biti u Bosni, uglavnom u Hercegovini. Drugi  boravak je bio kraći nego prvi – oko mjesec i po (krajem aprila-sredina juna 1664).

U šestoj knjizi spomnji se i Evlijino učešće u: zauzimanju Ujvara (1663, danas Nove Zamky u jugozapadnoj Slovačkoj), pohodu hercegovačkog paše na Kotor (1664) odbrani Kanjiže (1664, jugozapadna Ugarska), zauzimanju Novog Zrina (1664, sjeverozapdna Hrvatska), haranju Tatara po Koruškoj, Slavoniji i Međumurju (1664). Šesta knjiga se vremenski završava sredinom 1664. godine.

U nastavku slijede poglavlja o jugoslovenskim prostorima iz ove knjige: Povratak iz Erdelja u Beograd i izlet na Avalu (VI, 100-104; Putopis, 325-330); Moje putovanje iz Beograda u Albaniju džumade II 1072/22.1-19.2.1662. godine (VI, 104-107; Putopis, 331-337); Putovanje iz Albanije u Samakov (VI, 117-124; Putopis, 338-345); Naše putovanje iz Vidina u Beograd (VI, 170-172; Putopis, 346-348); Naše putovanje iz Beograda u Ugarsku i Almaniju (VI, 172-189; Putopis, 349-370); Naše putovanje iz grada Budima u Beograd (VI, 402-404; Putopis, 371-373); Putovanje iz Beograda u Užičku Požegu i povratak u Beograd ((VI, 404-407; Putopis, 374-377); Putovanje iz Beograda u Hercegovački sandžak da Suhrab Mehmed-paši odnesemo naredbe o čuvanju granice (VI, 413-443; Putopis, 378-416); Naše putovanje u vilajet Dubrovnik (VI, 443-461; Putopis, 417-436); Naše putovanje iz Dubrovnika u Carigrad (VI, 461-462; Putopis, 437-438); Naše putovanje iz Bileće sa Suhrab Mehmed-pašom da plijenimo gradove Kotor i Perast (VI, 462-467; Putopis, 439-443); Naš odlazak iz grada Risna u planine odmednute Pive i Nikšića (VI, 467-148; Putopis, 444); Naš odlazak iz Risna na Gatačko polje (VI, 468-471; Putopis, 445-449); Naš odlazak s Gatačkog polja da spasavamo dubrovački harač (VI, 471-473; Putopis, 450-451); Naše putovanje iz Hercegovine na vojni pohod u Novigrad (VI, 473-489; Putopis, 452-472); Naše putovanje iz Sarajeva u Novi Zrin (VI, 489-496; Putopis, 473-481); Naše putovanje u grad Kanjižu da ga oslobodimo (VI, 498-500; Putopis, 482-485); Naše putovanje u pokrajine Korušku, Međumurje i Slavoniju (VI, 541-554; Putopis, 486-500).

  1. knjiga: Ova knjiga otpočinje pustošenjem Tatara po Almaniji (njemačkim zemljama) u kojima učestvuje i Čelebija, slijedi povratak u Kanjižu, prikaz bitke kod Sv. Gotharda (jul 1664), Stolni Beograd ((Székesfehérvár), mirovni pregovori u Višegradu (Visegrád oktobar 1664), pa zimovanje u Beogradu (1664/65), odlazak u Beč sa osmanskim poslanikom (1665), povratak u Budim (1665), te putovanje u Erdelj, pri čemu prolazi dijelom Vojdovine (VII, 353-364, Putopis, 521-534), gdje spominje da su stanovnici Bača (južna Bačka) Bošnjaci (Putopis, 526), a da je Veliki Bečkerek (današnji Zrenjanin) vakuf Mehmed-paše Sokolovića (Putopis, 533). Iz Erdelja putuje u Vlašku, pri čemu prolazi dijelom Srbije (VII, 429-437; Putopis, 535-545). Tom prilikom je zabilježio da su Bošnjaci koji govore bošnjačkim jezikom stanovnici Hrama kod današnje Banatske Palanke (Putopis, 540) , Kuliča kod Smedereva (Putopis, 541) i Feth-i Islama (Putopis, 545; današnje KladovoĆ u Negotinskoj krajini). Iz Vlaške Evlija je preko Poljske i Rusije doputao na Krim (1655), opisao borbe krimskog hana sa Rusima, otputovao u Temruk (Temrjuk kod Krasnodara), posjetio krajeve nogajskih Tatara, Čerkesiju, Kabardsku, Dagistan, Kaspijsko more, Terek u Kabadarskoj, Astrahan, Saraj (Saratov), Kazan, Kalmikiju, porječje Dona, Azov.

Kod opisa Azova završava 7. knjiga Sejahtname. Donosimo i naslove poglavlja o jugoslovenskim prostorima iz nje:  Opis konaka na našem putovanju iz Ujvara na povratku u Beograd (VII, 136-141; Putopis, 501-506); Opis konaka na našem putovanju iz Beograda u Jegarski vilajet, a odatle u Ugarski vilajet prilikom odlaska njemačkom kralju (VII, 141-154; Putopis, 507-520); Opis konaka na našem putovanju u Segedinski sandžak (VII, 353-364; Putopis, 521-534); Opis konaka na našem putovanju u vilajet Vlašku (VII, 429-437; Putopis, 535-545).

Komentari