Uzalud kuca na prozore tvog lica
Slijepa ulica zalutalog neba
Ravnotežu zraka podupire ptica
U njoj praznina spore zvijezde vreba
I začuđenu tvoju krv što se pruža
Ko zvijer u skoku zastala sred vida
Na dnu glasa cvjeta smrtonosna ruža
U smrznutoj zemlji ispod strogog zida
Što buđenje ti siječe poput noža
Kao more se otvara tvoja koža
Odbjegle dane prisvaja noćna trava
Ribe tišine kroz tvoje oči plove
I gvozdenim hodom gazeći kroz snove
Vojska mraka tvoje ime opkoljava
(Jusuf Trbić)