CVIJEĆE ZA ŽRTVE KERATERMA: ZLO NAD LOGORAŠIMA SE NE SMIJE ZABORAVITI

U krugu nekadašnje fabrike “Keraterm”, u kojoj je od maja do avgusta 1992. godine bio koncenatracioni logor, u četvrtak je obilježena 22. godišnjica stradanja nesrpskog stanovnišva prijedorske regije. Kroz ovaj logor prošlo je oko 3.000 civila. Porodice stradalih nezadovoljne su što se i dalje negiraju zločini počinjeni u Prijedoru, ali i što su oni  koji su priznali zločine u Keratermu dobili minimalne zatvorske kazne.

Udruženja logoraša Bosne i Hercegovine i porodice stradalih koji su prošli kroz prijedorski logor Keraterm položili su na spomen-ploču cvijeće u znak sjećanja na 371 civila ubijenoga u ovom logoru.

Samo u noći sa 24. na 25. juli u ovom logoru ubijeno je oko 200 logoraša, o čemu i danas svjedoče preživjeli. Jedan od njih je i Kasim Sivac, koji je ujutro 25. jula 1992. godine doveden da izbaci mrtva tijela iz zloglasne sobe broj 3:

„Nas je natjeralo da izbacimo sve te ljude iz sobe. Sve je to bilo mrtvo, ali ja izgonim ove ljude iz sobe, ja nisam znao koliko ih u sobi ima. Ja sam to brojao – 120 mrtvih. Brojim one ljude ranjene tamo – 67 ranjenih. Ti svi ljudi su natovareni, i ti mrtvi i ti ranjeni. Rekli su :’Ovi ranjeni idu u bolnicu i vratićemo ih kad se oporave.’ Međutim, oni su otjerali i te mrtve i te ranjene, niko se nije vratio nigdje.“  

Ubijanja i najsuroviji oblici fizičkog zlostavljanja logoraša trajala su tokom cijelog perioda od maja do avgusta 1992. godine, kada je logor raspušten.

Adem, suprug Faize Karupović, bio je u  Keratermu.

„Dolazila sam skoro svaki dan na kapiju tu da bi mu dodala hranu ili nešto. Ali rijetkost je bila da dodaju – i ako uzmu, oni to bace. Kad sam čula da je odveden u logor Trnopolje, otišli smo tamo i nisam ga našla. Čekala sa nadajući se. Samo je nađen u masovnoj grobnici na Hrastovoj  glavici“, kroz jecaje priča Faiza.

Ne postoje riječi kojim bi se mogla ispoljiti bol i žalost koju nosim godinama, kaže Faiza:

„A sve ovo što govore, koliko je koji osuđen, to nije ništa. Nije ništa. Da budu u zatvoru, a da imaju sve bolje nego što imaju kod svoje kuće, za mene to nije pravda. Treba njih zatvoriti kao njih što su ovdje zatvorili.“

Niske kazne osuđenih uvreda za žrtve

Pred pravosudnim institucijama za zločine počinjene u logoru Keraterm pravosnažno je osuđeno pet osoba. Žrtve posebno vrijeđaju male kazne koje su dobili zločinci.

„Recimo, Dragan Kolundžija je dobio tri godine za priznanje krivice da je bio šef smjene na današnji dan kada se u hali tri logora Keraterm desio takav jedan brutalan masakr oko 200 civila. Za to priznanje krivice Dragan Kolundžija je odležao svega tri godine zatvora, u što mu se uračunao i period koji je on proveo u zatvoru za vrijeme suđenja“, rekao je Sudbin Musić iz Udruženje logoraša “Prijedor 92”.

Logorašica Bakira Hasečić kaže da je silovanje bilo jedno od najjačih oružja etničkog čišćenja u proteklom ratu:

Ja vas molim da prekinete šutnju i nemojte pitati zašto nije procesuiran ovaj ili onaj. Dok mi ne odemo nakon Haškog tribunala Tužilaštvu BiH i damo izjavu i ispričamo ono što smo preživjeli i vidjeli, vjerujte nijedan ratni zločinac neće biti uhvaćen.“

Predsjednik Saveza logoraša BiH Jasmin Mešković pojašnjava:

„Ovo je jedan od 657 logora u BiH gdje su logoraši sistematski, planski zarobljavani, mučeni, silovani, maltretirani raznim vrstama torture i mnogi od njih su, nažalost, ubijeni. Mi želimo da pošaljemo jasnu poruku da se zlo koje se desilo nad logorašima u periodu 1992.-1995. ne zaboravi i više nikada ne ponovi. Želimo ukazati da je u BiH potreban dijalog istine.“

Za zločine u svim prijedorskim logorima izrečeno je 37 presuda. Međutim, lokalna zajednica i uprava grada Prijedora još nije voljna dati dozvole da se sva mjesta stradanja i obilježe. Izuzetak je Keraterm.

Jedini obilježeni logor

Ovo je jedini logor iz proteklog rata u Republici Srpskoj koji je na bilo koji način obilježen zahvaljući korektnom odnosu vlasnika ovog prostora, koji je privatizovan nakon rata, ističe Musić:

„Vlasnik ovoga prostora je jedan bosanski Srbin. Zahvaljujući korektnosti tog čovjeka, mi, za razliku od nekih drugih mjesta, ovdje nikada nismo imali problem za okupljanje – to želim istaći i želim mu se javno zahvaliti. Štaviše, naše udruženje može dovesti ovdje gotovo svakodnevno neke grupe mladih ljudi i ispričati o onome što se ovdje dogodilo.“

Prvi put ove godine obilježavanju stradanja u Keratermu prisustvovali su i vojnici Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Ovo možda daje nadu da će se i političari u BiH konačno dogovoriti i usvojiti zakon kojima bi se svim logorašima, bez obzira na vjeru i naciju, na jedinstven način riješilo pitanje prava na obilježavanje stradanja.

 

(Kliker.info)

Komentari