Piše: Saud Grabčanović
Pokušaji osmanske vlasti da uvede prohibiciju u Bosanski ejalet
Od polovine 16. vijeka u osmanskim „muhimme defterima“ nailazimo na podatke da muslimansko stanovništvo u Bosanskom sandžaku, kasnije ejaletu, potajno i masovno konzumira alkohol. Prema tadašnjim shvatanjima osmanskog društva, svaki musliman koji je potajno proizvodio i uživao alkoholna pića smatran je vrlo teškim prestupnikom i murtedom, tj. muslimanom koji ostavio islam. Na njega se gledalo s prezrenjem. U slučaju da taj njegov porok bude otkriven, podlijegao je zakonskoj odgovornosti pred šerijatskim sudom i kadijom. Nakon suđenja i kadijine presude takvog „zalutalog muslimana“ redovno je sledovala žestoka fizička i novčana kazna, poruga i javno poniženje. Posebno su teško bili kažnjavani oni Bošnjaci-muslimani koji su proizvodili alkoholna pića i prodavali ih drugim muslimanima. Kod bosanskohercegovačkih muslimana od prvih dana osmanske vladavine i kod muslimana u drugim dijelovima Osmanske države došlo je do proizvodnje nekih vrsta pića kojih nije bilo u susjednim evropskim zemljama.U dokumentima iz tog doba se iznosi da bosanskohercegovački muslimani, između ostalog, uživaju hardaliju, vino u koje bi stavljali cimeta i drugih mirodija. Druga vrsta ovakvog pića bila je tzv. museles, tj. piće koje se dobije kad mošt grožđa tri puta proključa, a poslije toga se ostavi da se zgusne i u njega se stavi šečer i mirođija. Pored vina, od ostalih alkoholnih pića se najviše trošila medovina koja je bila tradicionalno piće, veoma popularno u našem narodu još od vremena starih Slovena. Osmanska se vlast još od početka svoje vladavine borila protiv ove društvene pošasti u Bosanskom ejaletu. Prvi sačuvani zakonski akt o zabrani proizvodnje i uživanja alkoholnih pića u Bosni donesen je od strane sultana Mehmeda IV 1670.godine. Tadašnja osmanska država, kao teokratska državna tvorevina, bazirala se na stavu islama prema alkoholizmu i preduzimala je mjere da se ova pojava iskorijeni kod bosanskohercegovačkog stanovništva. U to vrijeme konzumiranje alkoholnih pića od strane Bošnjaka-muslimana u Bosanskom ejaletu i Smederevskom sandžaku (današnjoj užoj Srbiji) poprimilo je tako velike razmjere da je zbog toga morao lično intervenisati sam osmanski sultan! Prema fermanu sultana Mehmeda IV koji je upućen iz Istanbula, kadije su imale zadatak da zatvore sve krčme u gradovima i varošicama , i, kako je dalje napisano u fermanu, „ da se ubuduće ni kapljica alkoholnih pića ne smije donijeti na tržište i da svaki prodavac i kupac alkoholnih pića bude strogo kažnjen“. Muslimanima je po Kuranu i šerijatu koji iz njega proizilazi posebno strogo zabranjeno pijenje vina. Da napomenem, šerijatsko pravo s obzirom na težinu počinjenih prekršaja propisa o zabrani alkoholnih pića poznaje tri vrste kazne: ukor, fizička kazna i fizička kazna zajedno sa tzv. tedždidejn-om. Sultan je svojim fermanom naredio i da se unište svi vinogradi širom Bosanskog ejaleta i da se muslimanima strogo zabrani sadnja i gajenje vinove loze. Tragovi ove zabrane postoje i dan danas u Bosni. Zbog nje danas kod Bošnjaka muslimana u Bosni skoro uopšte ne postoji tradicija sađenje vinograda i gajenja grožđa, uprkos veoma povoljnim prirodnim i geografskim predispozicijama naše zemlje za gajenje vinove loze. Na ovaj način sultan je želio spriječiti muslimane da proizvode i piju vino. Ali, na drugoj strani nakon ove zabrane, ljubiteljima „dobre kapljice“ među Bošnjacima se otvorila druga mogućnost za proizvodnju alkoholnih pića. Bosna je oduvijek obilovala raznim vrstama voća od kojeg su se takođe mogla napraviti različita alkoholna pića, koja su mnogo jača od vina. Od tog vremena Bošnjaci-muslimani potajno počinju koristiti razne vrste voća za proizvodnju alkoholnih pića : krušku, jabuku, kajsiju, džanariku, dud, drenjak… a najviše šljivu za proizvodnju posebno cijenjene rakije šljivovice, koja i danas predstavlja „ brend“ u našim krajevima. Međutim, ni ovako strogo sultanovo naređenje nije ništa promijenilo, krčme su i dalje potajno postojale i pilo se . Zbog toga je bosanski vezir-valija Korča Mehmed-paša 4. novembra 1694. godine izdao bujruldiju o pooštrenju kazni u svrhu efikasnijeg suzbijanja alkoholizma u Bosanskom ejaletu. Prema ovoj bujruldiji muslimanu uhvaćenom da pije alkoholna pića slijedila je fizička kazna javnog degeneka. Nakon privođenja optuženog na sud kadija bi mu presudio prema težini njegovog prestupa. U svojoj presudi kadija bi kažnjenika osudio na određen broj udaraca po „turu“ i po tabanima. Nakon presude kazna je bila izvršavana javno i to na glavnom trgu koji se obično nalazio ispred gradske džamije. Presude bi bile izvršavane najčešće petkom nakon završetka džuma namaza, kada bi vjernici izašli iz džamije. Na tim su trgovima javno izvršavane i sve ostale egzekucije, pa i smrtne kazne, obično javnim odsjecanjem glave ili davljenjem gajtanom ( bilo je propisano samo za povlaštene). Muslimana osuđenog za pijenje alkohola dželat je tukao volovskom žilom i štapom po leđima i po tabanima pred svim njegovim sugrađanima. Pored fizičke kazne, svako kažnjeno lice za pijenje alkohola je moralo platiti i visoku globu državi. Dodatna fizička kazna tzv. „tedždidejn“ (obnavljanje-dupla kazna) predstvaljala je kaznu za lica koja bi pijući alkoholna pića drugom muslimanu pružila čašu ili bi na ma koji drugi način vidno izigravali postojeće propise o zabrani pijenja alkoholnih pića za muslimane. Prema novim zakonima bila bi kažnjena i ona lica koja su omogućila i tolerisala da druga lica piju alkoholna pića, njih je sljedovalo javno sramoćenje pred sugrađanima i javni ukor petkom nakon džuma namaza. Uprkos svim pokušajima, osmanske vlasti nisu uspjele da potpuno iskorijene konzumiranje alkohola kod Bošnjaka-muslimana u Bosanskom ejaletu. Tradicija proizvodnja alkoholnih pića, kao i njihovo konzumiranje u Bosni se ilegalno nastavilo i održavalo kroz cijeli period osmanske vladavine! Zato je pitanje proizvodnje i pijenja alkoholnih pića u Bosni u osmanskom periodu predstavljalo ozbiljan društveni problem.
(nastaviće se)