Bosanci i Hercegovci rasuti su po cijelom svijetu i u gotovo svim zemljama imaju svoje male zajednice unutar kojih djeluju i oživljavaju svoju tradiciju. U Mađarskoj djeluje zajednica građana bh. porijekla, katolika, koji se nazivaju Bošnjacima. Svakodnevno čuvaju bosansku tradiciju, nose bosanske nošnje, a u Pečuhu čak jedna od glavnih ulica nosi ime Bošnjačka. U BiH se o bošnjačkoj zajednici u Mađarskoj ne zna gotovo ništa. Tek nedavno, boravkom jednog od članova zajednice u Tuzli saznali su se vrijedni detalji.
Činjenica koja je u BiH gotovo nepoznata je da u Mađarskoj djeluje bošnjačka zajednica katolika koji vuku porijeklo iz BiH, a koji se nazivaju Bošnjacima. Bošnjačka zajednica broji 8.000 članova. Svi oni čuvaju bosansku tradiciju. Na čelu bošnjačke zajednice je sveučilišni profesor i sociolog Ivica Đurok iz Mađarske. Kaže da u nekim naseljima u okolini Pečuha ljudi čak nose nošnju bosanskih krajeva:
„Suočiti ćete se s činjenicom da je ta nošnja gotovo istovjetna s nošnjom koja je u okolici Olova i nekim tim područjima. Pitanje je moralnog i identičkog aspekta jako važno za te ljude, za tu zajednicu.“
I dok se neki bh. državljani danas odriču svoje domovine, ljudima koji pripadaju bošnjačkoj zajednici u Mađarskoj veoma je važno da ih BiH zaštiti, jer oni žele upravo svoju matičnu zemlju. Oni na taj odgovor još uvijek čekaju, kaže profesor Đurok:
„U Pečuhu ima sedam naselja gdje kažu za sebe da su Bošnjaci. Kažu da su katolici, iz Bosne, Hrvati i pitaju: imamo li mi pravo na svoju matičnu domovinu koja se zove Bosna i Hercegovina? Na ovo pitanje netko treba da nam odgovori. Mi znamo odgovor. Ima li BiH neku obavezu brinuti se o tim ljudima? Ne financijski, to nam ne treba, ali u moralnom smislu – ima li Sarajevo, Tuzla, općenito BiH, neke obaveze da se brine o nama?”
Bošnjakuša
Bez obzira na bilo kakvu podršku iz BiH, pa i moralnu, bošnjačka zajednica u Mađaskoj ima sjajnu budućnost. U nju se sve više uključuju mladi koji žele pronositi bosansku tradiciju. Na to je profesor Đurok veoma ponosan:
„Evo, radi primjera, ovo se dogodilo prije par dana. Studentica dolazi kod mene i ja kažem: „Šokice“, a ona kaže: „Ne, ne, ja sam Bošnjakuša“. Ja opet kažem: „Ne, vi ste Šokica“, a ona: „Ne, ja sam Bošnjakuša“. Da li trebam išta osim toga kazati?“
Mađarski grad Pečuh, koji je ove godine europska prijestolnica kulture, u bogati kulturni program uvrstio je i promociju knjige Jasmina Imamovića „Molim te, zapiši“ koja je prema tamošnjim književnim kritikama najznačajnije književno djelo u Mađarskoj u 2010. godini. Umjetnički direktor EKF (Europska prijestolnica kulture) Tamás Szalay ističe:
„Ne zbog osobe, vašeg načelnika, već zbog značaja tog romana, povjesnog romana, mišljenja smo da je to jedan od naših najznačajnijih projekata u cijeloj godini.“
Jasmin Imamović, načelnik Tuzle, kaže da će grad na zrnu soli također biti europskim gradom kulture kada BiH za to dođe na red. Imamović kaže da su veze Tuzle i Pečuha stoljetne, ali da se o njima vrlo malo zna:
„Supruga njihovog najznačajnijeg vladara svih vremena, srednjevjekovnog kralja Lojoša I Velikog – je bosanska princeza Elizabeta, koja se 1353. godine udala za Lajoša I Velikog i postala najmoćnija evropska kraljica, koju Mađari zovu kraljicom Eržebet. Ona je rođena u Srebreniku. Valja napomenuti i da se mađarski „so“ kaže „šo“, pa otud Šokci samo oko Tuzle i oko Osjeka, znači gdje su išli putevi soli. Jedna velika zajednica, bošnjačka zajednica – izjašnjavaju se kao Bošnjaci – opstala je tamo, sa svojim jezikom, sa svojim imenima. Sedam, osam hiljada građana koji se izjašnjavaju kao Bošnjaci, a oni koji su vjernici, oni su katoličke vjere. Nema nikakve diskriminacije. A oni su vezani za Bosnu i Hercegovinu.“
(diwan-magazine.com)