Piše: Umihana Sofić
Poslije austrougarske okupacije i nakon izgradnje pruge Rača-Bijeljina, povećala se razmjena dobara. Iz bijeljinskog sreza izvozilo se na vagone, u periodu od 1930. godine pšenica i brašno, kukuruz, kupus, povrće, šljiva. U pogledu zanatstva, stanovnistvo je 80-ih godina 19. vijeka migriralo sa sela u Bijeljinu i počelo otvarati dućane, mahom napravljene od drveta. Prema podacima iz 1940. godine, na jednu zanatsku radnju u gradu dolazilo je 30 stanovnika. Do Drugog svjetskog rata, očuvali su se oni zanati koji su bili najpotrebniji (pekarski, abadžijski, terzijski, krojački, mesarski, opančarski, kovački i dr.). U prvim godinama nakon rata bilo je ukupno 507 zanatlija. Ali, privatni sektor je nestajao, pa se broj zanatlija u 1954. godini sveo na 276. Dućani u bijeljinskoj čaršiji radjeni su u to vrijeme od ćerpiča, a neki od drveta. Prozori i vrata su bili uglavnom drveni. Preko noći prozori su zatvarani drvenim kapcima. U to vrijeme bila je prava rijetkost da se uz dućan nalazila stambena kuća vlasnika dućana. Vlasnici dućana su svoje kuće gradili u najljepšim dijelovima grada, nastojeći da ih one, prema njihovom bogatstvu, i reprezentuju.
Kuće za stanovanje na periferiji, pa čak i one u centru, obično begovske, imale su i privredne objekte. Begovske kuće su imale čardak, hambar ili magazu, štalu, a u dvoristu srpskih kuća na periferiji nalazila se i kačara, svinjac, koš za žito od pruća, kokošinjac, sušara i drugi privredni objekti. Kod svih kuća prostor sa kućom i manjim ili većim dvorištem nazivao se avlija.
Mogli bismo reći: pored velikih migracija i promjena vlasti, semberska kuća je u svim svojim varijantama, do kraja Drugog svjetskog rata, ostala jednostavna i u prostorno-arhitektonskom oblikovanju siromašna. Svaki od navedenih tipova semberskih kuća imao je svoj duži evolutivni period. Njihov razvoj uveliko je bio vezan kako za promjene u samoj sredini, tako i za promjene u društveno-ekonomskim uslovima.
Semberska kuća je uvijek pravljena od materijala koji su se mogli naći u neposrednoj okolini (drvo, ćerpič, nepečena cigla). Vodi porijeklo od dinarske brvnare, pošto su tadašnji doseljenici iz dinarskih oblasti kuće pravili kao u krajevima iz kojih su došli. Zbog stalne selidbe, vlasnici nisu bili sopstvenici zemlje, a trajnije kuće nisu radjene. Evoluciju semberske kuće i razvoj naselja za stanovanje narušavale su česte smjene vlasti.
Dvovodni krov se javio u kasnijoj fazi razvoja. U dvoristu kuće, pored stambenog objekta, bili su i pomoćni objekti (za stoku), dok se magaza (za hranu) nalazila u prizemlju. Avlija se nekada dijelila na mušku i žensku. Za razliku od seoske kuće, kuće u gradu su često imale sprat. Prozori su bili sa demirima ili gvozdenim kapcima. Kuće srpskog i muslimanskog stanovnistva bile su slične izgledom i unutrašnjim uredjenjem.
Klimatski uticaji i morfologija terena
Značajnu ulogu u stambenoj izgradnji uvijek imaju klimatski uslovi sredine u kojoj se gradi. Kontinentalna klima na području Semberije i njene karakteristike uticali su, mnogo više nego danas, na izbor arhitektonskih elemenata spoljnjeg izgleda kuća.
Bijeljina je formirana na ravničarskom terenu, na 92 m nadmorske visine. Na nižim terasama Semberije preovladavaju dolinska smedja tla, najbolja zemljišta koja daju visoke ratarske prinose. Navedene karakteristike tla dozvoljavaju gradnju sa podrumskim prostorijama, osim u slučajevima kada je potrebno duboko ukopavanje.
Ovo područje, zbog prirodnih bogatstava kojima je obilovalo, privlačilo je nekada mnoge stanovnike iz drugih krajeva da ovdje grade kuće od drveta, u kombinaciji sa zemljom, ćerpičem i opekom. Ravničarsko područje je nametnulo gradnju stambenih objekata sa naglašenim horizontalnim gabaritom. Kasnije se, sa smanjivanjem zemljišta namijenjenog stanovanju, pojavljuju spratni objekti i horizontalni gabariti se smanjuju. Uticaj kontinentalne klime na spoljni izgled objekata doživio je preobražaj. Visoki četvorovodni krovovi zamijenjeni su dvovodnim krovovima, sa blažim nagibom, zavisno od materijala koji se koristi za pokrivanje. Gradnja kuća u Semberiji vršena je korištenjem materijala nadjenim u neposrednoj okolini.
(Nastaviće se)