Piše: Saud Grabčanović
Boravak u USA
U vrijeme dok je obavljao funkciju ministra za kulturu i prosvjetu BiH, Hasan je više puta po specijalnom zadatku boravio pri stalnoj misiji FNRJ u SAD-u, i to u periodu od 1957. do 1962. godine. Ta se misija nalazila u Njujorku pri UN-u. Iz toga vremena se dobro sjećam njegovih brojnih intervjua koje je davao za radio stanicu VOA („Voice of America“ – na našem jeziku „Glas Amerike“). Na tom radiju je intervjue sa njim radio tada poznati, za YU komuniste inkriminisani novinar Grga Zlatoper. Grga Zlatoper je bio prijeratni novinar, po nacionalnosti Hrvat, koji je, kao pristalica kralja Petra, pobjegao 1941. godine zajedno sa njim najprije u London, a poslije rata u SAD. „Voice of America“ je bila propagandna radio stanica koja je danonoćno iz Grčke emitovala specijalni propagandni program na našem jeziku za Jugoslaviju, čiji je cilj bio podrivanje komunističkog sistema. U ta vremena je slušanje ove radio stanice u komunističkoj Jugoslaviji bilo zabranjeno i kažnjivano zatvorom. Od toga vremena kada je Hasan na njemu govorio, „Glas Amerike“ se slobodno slušao u Yugi , ali samo kod kuće, dok je njegovo slušanje na javnim mjestima i dalje bilo strogo zabranjeno i kažnjivo! Nakon povrataka iz SAD-a Hasan je obavljao svoju redovnu funkciju republičkog ministra za kulturu i prosvjetu BiH.
Dokument u kojem se pominje Hasan Grabčanović kao ministar kulture
„Na osnovu člana 185. Ustava Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, Skupština Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, na zajedničkoj sjednici svih vijeća održanoj 27. aprila 1966. godine, donosi O D L U K U O PROGLAŠENJU USTAVNIH AMANDMANA i O D L U K U O PROGLAŠENJU USTAVNOG ZAKONA O UKIDANJU SREZOVA : Proglašava se Ustavni zakon koji je Skupština Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine usvojila na zajedničkoj sjednici svih vijeća održanoj 27. aprila 1966.godine. S broj 429, 27. aprila 1966. godine, Sarajevo
Potpisnici ovog dokumenta: Rato Dugonjić s.r. Predsjednik Skupštine SRBiH., Džemal Bijedić s.r. Predsjednik Republičkog vijeća, Ilija Materić s.r. Predsjednik Privrednog vijeća, Hasan Grabčanović s.r. Predsjednik Prosvjetno-kulturnog vijeća, Nikola Cvijetić s.r. Predsjednik Socijalno-zdravstvenog vijeća, Nisim Albahari s.r. . Predsjednik Organizaciono-političkog vijeća.“
Značaj Hasana Grabčanovića za BiH kulturu
O veoma velikom značaju Hasana Grabčanovića za očuvanje naše Republike BiH i bošnjačke kulture u njoj, danas nam najbolje govori ovaj tekst koji je o njemu napisao Jusuf Trbić: „Među ljudima koji su svojim radom sačuvali cjelovitost bosanske države i njene kulture značajno mjesto zauzima i Hasan Grabčanović. A on je i primjer naše nebrige za sopstvenu istoriju i nacionalni identitet. Ime Hasana Grabčanovića rijetko ćete danas naći u knjigama i dostupnim tekstovima, a na internetu ga nema, izuzev u nekim rečenicama mrzitelja Bosne, kojima je Hasan bio žulj na srcu, kao i svi koji su za Bosnu nešto značili: Roćko Čolaković, Branko Mikulić, Hamdija Pozderac, Nijaz Duraković, i mnogi drugi.“
Nakon isteka mandata u ministarstvu za kulturu i prosvjetu Hasan je obavljao razne dužnosti. Bio je član CK SK BiH, član Sekretarijata CK SK BiH, Sekretar CK SK BiH, predsjednik Komisije za idejna pitanja u oblasti kulture i nauke BIH, član Predsjedništva SR BiH i SSRN BiH,član Predsjedništva SKJ…U vijeme komunističke vlasti, sve do penzije, on je obavljao najviše partijske, državne i republičke funkcije.
Hasanovi obračuni sa „nepodobnim“ kulturnim radnicima
U vrijeme obavljanja funkcije ministra za kulturu i prosvjetu u BiH, Hasan se ponašao kao revnosni partijski „aparatčik“ koji je bio beskompromisan i nepotkupljiv i koji je težio da se sva kulturna događanja, izdavačka djelatnost, školstvo i umjetnost na prostorima BiH, usklade sa komunističkom ideologijom i stereotipnim obrascima. Zbog ovih svojih „tvrdolinijaških“ stavova Hasan je često dolazio u sukob sa mnogim slobodoumnim kulturnim djelatnicima, književnicima, slikarima i muzičarima u BiH.
O Hasanovim počecima rada i o udbaškim metodama koje su se tada koristile protiv „nepodobnih“ djelatnika, govori nam danas zapis koji slijedi i koji govori o likvidaciji izdavačkog preduzeća “Narodna prosvjeta” iz godine1957. U ovoj je likvidaciji je Hasan imao posebnu ulogu kao zamjenik tadašnjeg ministra kulture.
Hasanova uloga u likvidaciji „Narodne prosvjete”
Esad Bibanović je zabilježio: „…Izdavačko preduzeće “Narodna prosvjeta” je formirano neposredno nakon rata. Vremenom je izraslo u jedno od najvećih izdavačkih preduzeća u cijeloj Jugoslaviji. U ovo preduzeće sam prešao iz škole 1. maja 1956. godine. Direktor preduzeća je bio Mustafa Zirić iz Bihaća, a glavni i odgovorni urednik je bio Mehmedalija Mak Dizdar. Sa njim u uredništvu su radili urednici, Razija Sarajlić, Ivica Bodnaruk, Risto Trifković i Ahmet Hromadžić, urednik dječije biblioteke “Lastavica”.
U izdavačkom savjetu nalazili su se Niko Miličević (mislim da je on bio predsjednik Savjeta), Branko Ćopić, Todo Kurtović, Mak Dizdar, Gustav Krklec iz Zagreba, Branko Radičević iz Beograda, Mustafa Zirić i možda još neko.
Preduzeće je veoma dobro poslovalo, plaće su bile dobre i dobivali smo ih na vrijeme. Odjednom se u preduzeću počelo koješta pričati o Ziriću i Maku. Osjetilo se da im se nešto sprema. Zakazan je i sastanak kolektiva. Na sastanak su pozvani i naši radnici i službenici iz Beograda i Zagreba kao i iz ostalih mjesta u BiH u kojima smo imali stovarišta knjiga i svoje knjižare. Na sastanku se okupilo toliko ljudi da polovina nije imala gdje da sjedne. Kao gosti na sastanak su došli Nijaz Dizdarević, član CK KPJ za BiH i Hasan Grabčanović, pomoćnik tadašnjeg ministra za kulturu BiH, Svete Marjanovića. Na dnevnom redu se nalazila samo jedna tačka, otprilike ovakva:”Međuljudski odnosi i neki propusti u izdavačkoj djelatnosti preduzeća”. Nakon podnošenja izvještaja Zirića i Maka nastala je vrlo, vrlo živa diskusija. Hasan Grabčanović je pokušao da omalovaži moju diskusiju koristeći moju izjavu da mi se “čitava utroba bunila” dok sam slušao njihova izlaganja, a moj povišen ton i lupanje od stol okvalificirao je mojim nekulturnim ponašanjem. Međutim, dok je on govorio ljudi su žamorili i napuštali sastanak. Oni su to na vrijeme uočili i dali direktoru mig da zaključi sastanak.“ Nakon ovog sastanka ovo je preduzeće bilo likvidirano a njegovo uže rukovodstvo pohapšeno i osuđeno, neki od njih su poslani na Goli otok. Mehmedalija Mak Dizdar je ostao bez posla i egzistencije, pa je pobjegao u Zagreb.
(nastaviće se)
