Meka noć Kula neprobojna
Golub prošlih dana
U moje srce kuca
U srce
U ponor koji me traži
U njemu cvjeta glasno
Ljubičica tvog osmijeha
I taj me osmijeh obavija
Kao kafez pticu
Topla noć majka neumorna
Uski gradovi prošlih dana
Otvaraju se na dlanu
U njima duboki vjetar raste
Ceste guta...
(odlomak iz knjige “Majstori mraka”, autora Jusufa Trbića)
Izet Okanović je svojih šezdeset godina proživio mirno, radeći vrijedno, kao mrav. Bio je zidar, zaposlen u GIK «Rad», i znao je samo za rad i porodicu. Sa ženom Minetom je izrodio...
Mi smo molitva
Mi smo muzika nepomična
Koja sa krošnje horizonta visi
Poput djeteta obješenog
U ogledalu neba guše nas sopstvena lica
Ona nas više ne prepoznaju
Smrtna geometrija pustih godina
Udobnost umiranja
Šuma u kojoj
Niko više neće zalutati
Sa džamije srušene do temelja
Ezan poziva vjernike
Kojih više nema
Mi...
Piše: Osman Arnautović
"Čovjek je most preko koga sve mora da pređe"
Moja majka Timka
— Tako znači. Niko neće da prihvati posao? ‑ reče Nevres, šef gradilišta dvadesetorici radnika koji su stajali ispred njega bez riječi, smeteni. Jedna takva neposlušnost morala...
(odlomak iz knjige “Majstori mraka”, autora Jusufa Trbića)
U skromnoj kući usred hladovine Fata Bukvić ispija jutarnju kahvu na brzinu, a onda motiku na rame, pa put pod noge. Valja stići do njive dok je zarana. Popodne se vraća, umorna...