U predsoblju jutra stoje ljudi
I dišu okomito
Njihove čiste sjene
Nalik na kružne melodije
Padaju svuda uokolo
Curi iz visine bojažljiva kiša
I ljudi hodaju s kišom na čelu
Duž jutra čije odijelo
Visi već u krpama
Pjevaju ljudi u tunelu dana
U njihovim glasovima
Harmonika neba ječi
Kao neman...
April je najokrutniji mjesec
...
Tiho svira bijela violina jutra
Bosonoga šuma silazi na rijeku
Budiš se u vrijeme bez danas bez sutra
Nijeme daljine kroz tvoje oči teku
Na obali tvoje krvi u ruke trava
Pada glava iz gustog nebeskog svoda
Dok tavna noć ovu pjesmu ispunjava
I raste crven...
Noćas si sama u svijetu i svijet
U tebi malo po malo dotrajava
Stare kiše pijesak godina krune i prostor se
U svakoj tvojoj kretnji smanjuje i već je
Tvoje srce u srcu grada koji odbija da umre
Mada mu osim smrti ništa preostalo...
Tamnim hodom oko svog sjećanja kružim
Kao spora zemlja oko svoje noći
Licu svom nad vodom ne umijem doći
Nit umijem više srcu svom da služim
Ni vjernoj krvi što se nastavlja u krik
U mrak me već vode slijepi konji sna
Tiho se topi...
Dugo već ideš a nikako da pređeš
Planinu između juče i sutra
Tvoji su koraci mrtvi a put pod njima živi
Al nigdje na njemu tvoj trag ne ostade
I ništa tvoje sa tobom došlo nije
Tuđe te upija nebo i tuđa umiva voda
U...