U predjelima do kojih ne dopiru snovi
Tamo gdje svemogući vid
Iscrtava naše uboge likove
Na mapi izgubljenih svjetova
Tamo gdje čekaju na nas vrata
Što nas u prah i pepeo propuštaju
U izmorenu pustu zemlju
U koju se vraćamo pokajnički
Tamo gdje se kraj s početkom spaja
Mi ruku pružamo daljini
Pomireni s vremenom
Što nam se prvi i posljednji put ukazuje
Tu mi postajemo ono
Za što smo stvoreni davno
Još jedna uzaludna stepenica neba
Na koju će stati oni što se za nama tiskaju
Da se slijepo kao i mi
U tišinu dugu
Strmoglave
(Jusuf Trbić)