Piše: Saud Grabčanović
7) Ban Stjepan I. Kotromanić
Kao mlađi sin Prijezde I zamijenio je svog brata Prijezdu II na bosanskom prijestolu. On je vladao Bosnom od 1287. do 1302.godine kao vazal ugarskog kralja. Iako je i po ocu i po majci bio katolik, bio je veoma tolerantan prema Crkvi bosanskoj i bosanskim krstjanima-bogumilima. Oženio se 1284. godine Jelisavetom (Elizabetom) Nemanjić, kćerkom srpskoga ex-kralja Dragutina, koji je bio protjeran iz Raške u Ugarsku, gdje je postao katolik i bio vojvoda Mačve. Sa ovim su se brakom kraljevska loza Nemanjića i banska, a kasnije kraljevska loza Kotromanića, orodile. To je u kasnijim vremenima omogućilo našem prvom kralju Tvrtku da se kruniše krunom Nemanjića kao njihov potomak. Nakon njega, Bosnom su nakratko upravljali uzurpatori iz Hrvatske Šubići koji su Bosnu pripojili banovini Hrvatskoj.
8) Ban Mladen I Šubić
Ban Mladen I Šubić je poticao iz hrvatske plemićke porodice Šubića Bribirskih, kasnije nazvanih Zrinjski. Mladen I je od 1302. do 1304. godine nosio titulu bana Bosne koju je u ratu 1298. godine osvojio njegov otac Pavao. Vjekoslav Klaić navodi da je „oko 1298. godine ban Pavao dapače uspio postati gospodar i u susjednoj Bosni“, drugim riječima Bosna je bila priključena banovini Hrvatskoj. Mladen I je bio gorljivi katolik i nemilosrdni progonitelj bogumila. To ga je na kraju koštalo glave! U jednom sukobu su ga bosanski bogumili ubili 1304. godine! Njegova vladavina u Bosni predstavlja period u kojem je banovina Bosna izgubila svoju nezavisnost i bila okupirana i pripojena banovini Hrvatskoj, koja je priznavala vlast ugarskog kralja.
9) Ban Mladen II Šubić
Mladen II je bio sin Pavla Šubića, rođen je oko 1270. a umro je 1341. ili 1343. godine. Bio je hrvatski velikaš iz porodice knezova Šubića Bribirskih i od 1304. do 1322. bio je bosanski ban uzurpator (banus Bosniensis), a između 1312-1322. godine nosio je naziv Gospodar Bosne. Odlukom svog oca 1304. godine postao je bosanski ban, naslijedivši na tom položaju svog strica Mladena I, koji je bio ubijen u Bosni u sukobu sa bogumilima. Nekoliko godina kasnije 1312. naslijedio je oca i postao i hrvatski ban. U kasno ljeto 1322. godine velika koalicijska vojska, kojoj je na čelu bio ugarski kralj Karlo Robert, a u kojoj su se nalazili i Kotromanići predvođeni Stjepanom II i slavonski ban Ivan Babonić, u bitci kod Bliske, današnje Blizne u zaleđu Trogira, porazila je Mladenovu vojsku. Ugarski kralj Karlo Robert je zarobio Mladena i odveo ga sa sobom u Ugarsku. Tamo je Mladen proveo u zatočeništvu na kraljevom dvoru dvadesetak godina, sve do svoje smrti između 1341. i 1343. godine.
10) Ban Stjepan II Kotromanić
Ban Stjepan II Kotromanić se može s pravom smatrati oslobodiocem i obnoviteljem bosanske državnosti nakon kraće vladavine uzurpatora Šubića iz Hrvatske. Ban Stjepan II je vladao Bosnom od 1312. do 1353. godine. On je po svom vjerskom ubjeđenju bio katolik. Mavro Orbini je u vezi njegove vjerske pripadnosti napravio pravu zbrku proglasivši ga pravoslavcem, kojega su tek franjevci obratili! Tu Orbinijevu zabludu preuzeo je kasnije D. Farlati, a za njim i F. Rački i Vl. Ćorović. A danas je „kao dokaz“ posebno koriste velikosrpski nacionalisti za svoju propagandu. Orbinija je krivo usmjerio neki njegov izvor da je ban bio „orthodoxae fidei“, što na latinskom znači da je bio pravovjeran (da nije pataren-bogumil). Čitav niz činjenica opovrgava ovu Orbinijevu grešku da je ban Stjepan bio pravoslavac. Njegov otac je otac bio katolik, a on je kao mladić živio i školovao se u Dubrovniku, gdje su ga odgajali fratri kod kojih je učio latinski. Zatim tu je i činjenica da ga papa i prije dolaska franjevaca nazivao dragim sinom (npr. 1319, 1325, 1345, 1346.) Stjepan je bio veliki prijatelj sa fra Peregrinom i pomogao je u uspostavljanju Franjevačke bosanske vikarije. Stjepan je u svojim pismima nazivao pravoslavce „šizmaticima“ (raskolnicima), pa ga je zbog toga pravoslavna crkva poimence proklela. I na kraju, Stjepan je sagradio franjevcima samostan u Milama (Arnautovići kod Visokog). Na drugoj strani, Stjepan je bio tolerantan prema patarenima-bogumilima, sljedbenicima Crkve bosanske. U obnašanju svoje banske vlasti Stjepan se, kao i drugi banovi prije njega, koristio uslugama djeda Bosanske crkve, jer su poglavari Bosanske crkve po ustaljenoj predaji bili svjedoci vjerodostojnosti Bosne kao države. U slučaju da ignoriše takvu tradiciju, ban koji je vladao Bosnom mogao je izazvati građanski rat. Bana Stjepana II je na prijestolu naslijedio bratić Tvrtko, jer ga nijedan njegov sin nije nadživio.
(Nastaviće se)
