Zašto je poglavaru Katoličke crkve Bosna i Hercegovina toliko važna u ovome trenutku?

 

Papa stavlja BiH u središte svjetske pažnje

 

„Jesam li ti rekao da ću vam doći“, rekao je papa Franjo s osmijehom na licu banjalučkom biskupu Franji Komarici kada ga je ovaj, s ostalim bosanskohercegovačkim biskupima i nadbiskupom posjetio u tradicionalnom pohodu „Ad limina“. Franjo je, očito, Bosnu i Hercegovinu odavno stavio u sam vrh svojih prioriteta i prvom prilikom odlučio realizirati svoj posjet. Svima se nameće logično pitanje – zašto? Zašto je poglavaru Katoličke crkve Bosna i Hercegovina toliko važna u ovome trenutku?

Odgovor je praktički stigao na pladnju, tj. već objavom papina protokola za boravka u Sarajevu, gusto natiskana programa od jutra do večeri, kojega su sarajevski organizatori, kako su nam neki od njih posvjedočili, radili po načelu da je bolje predložiti više, jer će u Vatikanu ionako pola srezati, pa će biti i (pre)zadovoljni onim što ostane.

No, papa je sve prihvatio! Susrest će se, dakle, s predstavnicima političkih vlasti, zatim s pastirima i vjernicima na misi, s predstavnicima drugih vjerskih zajednica, mladima… Praktički će obuhvatiti sve strukture i nitko neće ostati nedodirnut. Politika od koje ovisi budućnost BiH, vjernici koji su „sol zemlje“, pravoslavni, muslimani, Židovi i ostali, bez kojih je zajednički život nemoguć, mladi koji su nada i države i Crkve.

Vjerski i državni događaj

Svaki posjet poglavara Katoličke crkve ujedno je i vjerski i državni događaj u jednom, jer papa dolazi kao prvi čovjek Katoličke crkve kao vjerske zajednice i kao državnik, tj. „predsjednik“ Vatikana. Ta dvostruka narav papinskih pohoda omogućuje upravo tu spomenutu sveobuhvatnost. Niti jedan posjet bilo kojeg vodećeg svjetskog ili vjerskog dužnosnika ne može se mjeriti s time, bez obzira radilo se o predsjednicima najmoćnijih svjetskih država ili najutjecajnijih vjerskih lidera. Samo papa može „zagrliti“ sve.

Pokazalo se to kroz posjete Franjinih prethodnika, pape Ivana Pavla II. i Benedikta XVI., ovim prostorima, odnosno Hrvatskoj četiri puta i BiH dvaput. Premda je posjet katolicima na prvome mjestu u duši svakoga Svetoga oca, kako hrabrenje i snaženje tzv. mjesne Crkve, kroz prethodne posjete ove dvojice papa i sada pape Franje, vidi se snažna briga za narode ovih područja. Ne samo Hrvate i katolike, nego i sve ostale.

Vatikan je svjestan da bez multietničnosti, multireligioznosti i multikulturalnosti ovi prostori ne mogu postojati. Vatikan ne može pristati niti na jednu nacionalističku politiku, politiku podjela i sukoba. A upravo je sadašnja Bosna i Hercegovina talac takvih politika, koje su, pod pokroviteljstvom svjetskih moćnika izniknule na zgarištu rata.

Pontifikat pape Franje obilježen je brigom za siromašne, odnosno marginalne. I po tome ga je svijet prepoznao i zavolio kao popularnu megazvijezdu. Franjo u tome kontekstu posvete marginalnima dolazi sada i u BiH. Odnosno, kako to piše vodeći hrvatski teolog dr. Tonči Matulić, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta: „U Crkvi su razne pa i suprotstavljene reakcije na Franjino inzistiranje na siromaštvu, no time siromaštvo ne prestaje biti u središtu evanđeoske poruke te trajna provokacija i zahtjev svakome kršćaninu. U skladu s tim Franjo poziva Crkvu da ide na periferije, dakako na periferije društva, dakle među ranjene, isključene i marginalizirane, jer ukazuje na neraskidivu povezanost između ispovijedanja vjere i socijalnog zauzimanja.

U tom je kontekstu svakako i Franjino apostolsko putovanje u Bosnu i Hercegovinu i posjet bosanskohercegovačkoj Crkvi i društvu. Ako zanemarimo, uvjetno rečeno, obvezatno apostolsko putovanje u Brazil u srpnju 2013. godine prigodom 28. svjetskog susreta mladih, sva njegova dosadašnja apostolska putovanja izvan Italije upućuju na svojevrsnu periferiju, od Turske i Albanije preko Južne Koreje i Izraela do Šri Lanke i Filipina. Mnogi apostolski posjeti unutar Italije njeguju također smisao periferije…“

Sve oči svijeta ove će subote biti uperene u Sarajevo i BiH, jer papa Franjo je doista suvremeni „superstar“. Upravo ta činjenica izmjestit će „zemljicu Bosnu“ periferije i margine u središte svjetske pažnje. Katolike, koji su u BiH, platili golem ceh i prepolovljeni su brojčano, bez ikakve realne nade u skori povratak, papin će posjet također utješiti da biti na margini, tj. granici katoličanstva prema Istoku ne znači biti zaboravljen i odbačen. Odnosno, da dok u BiH bude živio i jedan jedini katolik, Vatikan i papa brinut će za njega.

Suživot se isplati

Muslimanima i pravoslavnima, pa i malobrojnim Židovima, papin će posjet uliti nadu da se suživot različtosti isplati ne samo zbog puke deklarativnost, nego jer drukčije nije moguće. No, ostaje ono treće i najvažnije – politika. Hoće li papa Franjo uspjeti i kod BiH političara, a još više kod svjetskih moćnika, probuditi savjest i interes da prestanu eksperimentirati s ljudskim životima i sudbinama, kao što to čine u posljednja dva desetljeća u BiH, veliko je pitanje, jer svjetska sila svoje apetite najviše voli zadovoljavati na marginama svijeta.

Papa Franjo zato dolazi u BiH. U duhu svoga pontifikata, koji je posve različit od dosad viđenoga, prenijeti svim ljudima univerzalnu poruku Evanđelja da Bog u središte svijeta smješta čovjeka i da su njegova prava i potrebe, od onih najelementarnijih na život, rad, posao, obrazovanje, zapravo dio božanskog nauma o čovjeku. Kako u Bosni i Hercegovini tako i diljem svijeta.

Narodi i vjere u Bosni i Hercegovini potrebni su ljubavi. Tu ljubav navijestit će im upravo ovaj papa, koji govori posve drukčijim jezikom od jezika svijeta. Njegova logika je logika Evanđelja, koja je posve suprotna logici svijeta interesa, vlasti, moći, korupcije, novca i nasilja. Njegov govor prepoznatljiv je svima, bez obzira na vjeru, boju i naciju. Svijet ga je prepoznao kao glasnogovornika nade i za vjerovati je da će ga kao takvoga prepoznati i u njegovu pohodu Bosni i Hercegovini. Zemlji koja će ove subote s margina svijeta dospjeti u središte svjetske pažnje. A nadati se i – ljubavi.

 

(buka.ba)

Komentari