Vivaldi u Sarajevu za prvi dan proljeća
Na zatvaranju Sarajevske zime, uz zalaganje Ibrahima Spahića i malu pomoć Oslobođenja, u Domu Oružanih snaga će nastupiti Nihad Hrustanbegović
Teški su putevi jednog umjetnika. Kroz silne profesionalne izazove čeka ih sito i rešeto, a kada tome pridodate i lične probleme, objektivne i subjektivne, onda je to zaista životna drama.
Nihada Hrustanbegovića, svjetski priznatog harmonikaša koji na ovom tradicionalnom instrumentu izvodi klasična djela, put je nakon agresije u BiH odveo van granica naše zemlje, u Holandiju. Nakon školovanja, kako sam kaže, kod najboljeg profesora harmonike u Bosni i Hercegovini – Midhata Zulića.
Osvaja potom i prvo mjesto na republičkom takmičenju, ali ratni vihor čini svoje i svoj talenat je primoran širiti u zemlji lala. Od 1995., kada je krenuo na studije, pa sve do sada, svirao je Hrustanbegović i kod kraljice, i po brojnim znamenitim koncertnim dvoranama, prvi na svijetu je na harmonici odsvirao “Četiri godišnja doba” Antonija Vivaldija, a nedavno je održao koncert, kao prvi harmonikaš ikada, u sinagogi u Novom Sadu.
– Koncert je organizovan na poziv Muzike omladine Novog Sada i u svakom pogledu je bio moj najteži koncert u životu, objašnjava Hrustanbegović za Oslobođenje.
Sarajevo mi znači sve
– Sve se nekako sastalo. I sjećanja na tu nekad drugu zemlju, gdje smo bili u bratstvu i jedinstvu. Pored toga, izgleda da sam prvi klasični harmonikaš koji je sa prostora bivše Jugoslavije odsvirao u novosadskoj sinagogi solistički koncert na harmonici. Pored svih tih velikih imena i najmanje 100 prvih nagrada u svijetu od mnogih iz regiona. Ali izgleda da su Vivaldijeva “Četiri godišnja doba” jedinstvena jer zbližavaju sve ljude. Nisam imao nijedan veliki koncert više od godinu, jer sam odmarao nakon šoka i otkazanog koncerta u Parizu u Napoleonovoj Magdaleni 14. novembra, dan nakon što se desio onaj strašni teroristički napad. Nije mi se više sviralo. Tako da je to bio veliki test za mene.
A vjerovali ili ne, bilo je više publike nego na svim mojim koncertima zajedno u BiH dosad. Tuzla, Zenica, Mostar, Boračko jezero itd. Plus, kompletna harmonikaška klasa sa svih odsjeka harmonike i svi profesori harmonike iz Novog Sada koja je pratila i slušala koncert pomno, emotivno nam govori Hrustanbegović i dodaje da je to bio i inače prvi posjet glavnom gradu Vojvodine.
– Nikad prije toga nisam bio u Novom Sadu. U tom gradu je moj rahmetli profesor iz Tuzle Midhat Zulić završio Srednju muzičku školu nekada davno, a nakon toga otvorio prvi instrumentalni odsjek za harmoniku u Bosni i Hercegovini. I pričaju o njemu i danas dan tamo sa poštovanjem. Novi Sad je jednostavno imao najbolju Muzičku akademiju sedamdesetih i osamdesetih godina u regionu.
Nakon koncerta sam dobio čestitke od mnogih kolega harmonikaša iz regiona. A na koncertu se sasvim slučajno zatekao i Ludwig van Mechelen iz Belgije, koji je 2015. dao pet zvjezdica za moj album “Četiri godišnja doba”. Bili su tu i mnogi prijatelji iz djetinjstva, pa čak i moja prva djevojka. Svijet je zaista mali, zaključuje naš sagovornik.
Iako je već bio u Bosni i Hercegovini sa svojim instrumentom i održavao brojne koncerte, u glavnom gradu svoje domovine nije nikada održao solistički koncert. Ali, uz veliku susretljivost Ibrahima Spahića, direktora Sarajevske zime, i pokroviteljstvo Oslobođenja, to će se 21. marta, na prvi dan proljeća, ipak promijeniti. Upravo na zatvaranju tradicionalne kulturne smotre koja slavi i Olimpijadu i umjetnost Hrustanbegović će za sarajevsku publiku održati solistički koncert u Domu Oružanih snaga BiH.
– Cijela moja inspiracija je za mene Sarajevo. Kompletan tekst pjesme “Zemljo moja” od Ambasadora, govori nam sa velikom emocijom Hrustanbegović.
Bujrum i hvala
– To je također grad koji me je inspirisao da objavim prvi solo album jer sam bio član žirija na prvom Internacionalnom takmičenju za harmoniku 2007. u Sarajevu. Moj najuspješniji album do sada je izašao 2007. “The Best of Concert Accordion”.
Kasnije me Sarajevo inspirisalo i za klavirski album “Sevdah for Petronella” nakon solo nas tupa na otvaranju Sarajevo Film Festivala 2013. Ovo je moj prvi koncert u Sarajevu i to u dvorani koja ima najbolju akustiku u Bosni i Hercegovini za klasičnu muziku. Dom Oružanih snaga BiH budi uzbuđenje, to je monumentalna dvorana napravljena još u vrijeme Austro-Ugarske. Tu je svirao i jedan od umjetnika kojeg rado slušam Ivo Pogorelić, ne krije svoje oduševljenje Hrustanbegović.
Saradnja sa Sarajevskom zimom je, kaže, bila više nego velikodušna.
– Pitali su me da li bih došao da sviram, pa rekoh “ne zove me niko”. I onda sam predložen da sviram u Sarajevu, i to od direktora festivala Ibrahima Spahića, koji je, kako sam čuo, odmah rekao: “Neka dođe i svira na zatvaranju festivala”. To je ono naše, bosansko, iskreno, jednostavno – bujrum. Hvala na tome, poručuje Hrustanbegović.