Piše: Jusuf Trbić
U ono mirno vrijeme prije rata protiv Bosne bio sam godinama urednik Semberskih novina. Nekoliko posljednjih godina mog urednikovanja svakog 1. januara objavljivao sam svoj izbor ličnosti godine u Semberiji. Na spisku je uvijek bilo deset najistaknutijih ličnosti iz prethodne godine. Činilo se da je to i čitaocima zanimljivo, i tako je bilo sve dok mračno doba nije pokucalo na naša vrata. Strah je ispunio duše, mržnja je procvjetala, počelo je ubijanje, ljudi su odjednom okretali glave jedni od drugih, sve se podijelilo na “naše” i “njihove”. A baš u to vrijeme beznađa u Semberiji se pojavila jedna ideja, ideja mira i ljubavi, koju je pozdravio cijeli svijet. Duško Tomić je objavio da osniva, na svojoj zemlji u Međašima, prvu dječiju ambasadu u svijetu, da djeca, taj nevini narod, pokažu starijima kako ljudskost prevazilazi sve granice i kako ljubav može spasiti ljude. Oni koji su mržnju istakli kao svoju zastavu odmah su se okomili na tu inicijativu koja je, kako se činilo, kao i sve herojske ideje u mračnim vremenima, osuđena na propast. Ali, plemenitost je ipak preživjela.
U Semberskim novinama od 1. januara 1992. godine u toj rubrici sam napisao :
“Zbog svega što se događa, naš ovogodišnji izbor ličnosti godine u Semberiji biće najkraći do sad. Na prvom i svim ostalim mjestima nalaze se djeca, Dječija ambasada iz Međaša i Duško Tomić. Njima dajem sve svoje glasove. Oni su istinski heroji našeg vremena, oni bude nadu da ipak nije sve izgubljeno i da opšte pomračenje pameti nije još pokrilo sve oko nas i u nama. Duško Tomić je svoj brod doveo, od neshvatanja i pljuvanja, do Ujedinjenih nacija, Peresa de Kueljara i Džordža Buša. Njegova ideja je postala svjetski projekat. Ujedinjene nacije dolaze u Međaše, a dječiji konzulati počinju da niču po svijetu. Kapu dolje pred tim plemenitim i hrabrim ljudima.
Oni čine da ne utrne u nama onaj posljednji žižak zlata koji je još preostao. Dječija ambasada je zaloga naše budućnosti.”
Da, predstavnike tek osnovane Dječije ambasade primili su tada i generalni sekretar Ujedinjenih nacija, i američki predsjednik, i podržali tu ideju. U paklenim godinama koje su došle pokazalo se da su bili u pravu. Dječija ambasada iz malog semberskog sela Međaša postala je svjetski simbol borbe za pravdu i prava djece svih nacija, boja i jezika.
Veliki ljudi
Prva dječija ambasada Međaši osnovana je 6. juna 1990. godine, u selu koje je skoro podjednako udaljeno od Beograda, Zagreba i Sarajeva, sa ciljem da okupi djecu i prijatelje djece, ma gdje bili, i da svi zajedno dignu glas za zaštitu prava djeteta na život, na mir i slobodu, prava na sve one vrijednosti koje je već ugrožavao nadolazeći talas najcrnjeg nacionalizma. Duško Tomić je bio autor te ideje, alfa i omega cijelog pokreta, a njegov otac Milorad poklonio je svoju zemlju, koja je proglašena za Dječiju zemlju. Duško Tomić je bio prvi generalni sekretar Dječije ambasade, a to je i danas. Prvi dječiji ambasador je bio slavni violionista Stefan Milenković iz Beograda, prvi predsjednik Kolegija prof. dr. Ljubomir Berberović, a njegov zamjenik prof. dr. Ismet Dizdarević. Članovi prvog kolegija su bili i : Gertruda Munitić, operska pjevačica iz Šibenika, prof. dr. Branko Tošović iz Sarajeva, prof. dr. Nevenka Tadić iz Beograda, prof. dr. Tadija Eraković iz Novog Sada, prof. dr. Miro Sudar iz Popova, prof. dr. Julio Marić iz Sarajeva, prof. dr. Gajo Sekulić iz Sarajeva, prof. dr. Ejub Ćehić, takođe iz Sarajeva, akademik pjesnik Izet Sarajlić, akademik slikar Affan Ramić, akademski slikar Ibrahim Ljubović iz Sarajeva, Svetlana Broz, Zlatko Prkić iz Vareša, prof. Nedžad Pašić iz Tuzle, a pored njih još i : Josip Katalinski, bivši veliki fudbaler, Zeir Kerić iz Tešnja, Mišo Marić iz Mostara, Vesna Pilić iz Splita, čuveni novinar Goran Milić, još čuveniji kantautor Arsen Dedić, pa Vladimir Krstulović iz Beograda, režiser Lordan Zafranović iz Praga, Vojdrag Berčić iz Zagreb, pjesnik Velimir Veljo Milošević, prof. dr. Razija Lagumdžija…Predsjednik Kolegija je kasnije bio prof. dr. Vladimir Premec, a članovi i Rajko Rešnik, dječiji konzul iz Maribora, Miro Hriček iz Banje Luke, Petar Hemadej iz Prnjavora, Ljubiša Timić iz Međaša, kao i novinar Vladimir Mitrić iz Loznice i Blagoje Josipović iz Bijeljine. Predsjednik Skupštine je bio čuveni skakač sa Starog mosta Emir Balić.
Zbilja impresivan skup poznatih ljudi, koji su svojim imenom i autoritetom garantovali očuvanje ove grandiozne ideje. Ali, to nije sve. Da bi se razumjelo šta Dječija ambasada znači u svijetu, treba reći i to da su među počasnim članovima i Vaclav i Olga Havel, Ivica Osim, Bil i Hilari Klinton, Lučano Pavaroti, Alija Izetbegović… A konzulati Dječije ambasade osnovani su u Njujorku, Beogradu, Sarajevu, Splitu, Mostaru, Marseju, Tešnju, Varešu, Skoplju, Banjoj Luci. Pred sami rat Duško Tomić i Dječija ambasada preselili su se u Sarajevo. U opkoljenom u ubijanom gradu organizovali su dostavljanje pomoći, kao i evakuaciju djece. Zahvaljujući njima, iz Sarajeva je izvučeno 38.000 majki i djece, a iz opkoljenog Mostara, preko dječijeg konzulata i Miše Marića evakuisano je 12.000 majki i djece. U Sarajevo je dopremljeno 7 hiljada tona hrane, a u sjedištu Dječije ambasade radila je neprekidno radio-stanica, koja je, na svoj način, spojila 50 hiljada razdvojenih ljudi i porodica. Tada je objavljena i prva knjiga “Mama, neću podrum.”
Borba za istinu
Radeći na spašavanju djece poginuli su članovi Dječije ambasade Pavle Jozić i Šefko Delić u Sarajevu i Denis Kokanović u Mostaru, a teško je ranjen Boško Bosiočić, koji danas živi u Australiji. U tim danima istakli su se brojni aktivisti Dječije ambasade, koji su radili bukvalno pod granatama. Među njima su bili i : Senad Hadžifejzović, konzul u Sarajevu, Lejla Kožemjakin, Meliha Ćilimković, Hana Beganović, Marina Tomić, poznati novinar Kemal Kurspahić, Zoran i Zorica Radmilović, advokat Branko Marić, Dino i Jana Sokolović…U Beogradu su među aktivistima bili i čuveni glumac Aljoša Vučković i Branko Milićević Kockica, Nebojša Perić i prof. dr. Dragan Radenović, čija skulptura Nikole Tesle krasi danas Dječiju zemlju u Međašima. Konzul u Banjoj Luci je bio Miro Hriček, mnogo su učinile majke Halida Bojadžić, kojoj su dva sina ubijena u Sarajevu, i Marija Jurić, voditelj odjela za ubijenu djecu. U Skoplju je radila impresivna ekipa Dječije ambasade : Kiro Gligorov, nekadašnji makedonski predsjednik, diva romske muzike Esma Redžepova, Gordana Zmijanac, glumac Kole Angelovski. Iz Kiseljaka je hrabri Jakov Marković, u Goraždu je konzul bio Slavko Klisura, u Novom Travniku Mišo Klačar…
Dug je spisak ljudi koji su dali doprinos radu ove jedinstvene ustanove. Osnivač Dječije ambasade je bio Lazar Manojlović, aktivisti Zoran i Darko Milošević, Jusuf Trbić, Halid Rifatbegović, Radomir Timić, Rada Tomić, Svetlana Broz, Gradimir Gojer, dr Duško Tošević… Šefko Kadrić, zamjenik generalnog sekretara, zapisao je i ovo : “ Tvrdim da je ovo bio najčasniji posao koji sam mogao raditi i u kojem sam dao cijelog sebe.”
Među malim ambasadorima su i Ana Jugo, Kemal Karić, Teofil Milenković, brat Stefanov, Kreg Kilburger iz Kanade…Spisak poznatih imena kao da nema kraja. Da li ste čuli za bilo kakav drugi projekat iz ovih naših krajeva, iza kojeg je stalo toliko mnogo poznatih ljudi?
A u vremenu poslije rata Dječija ambasada se posebno bavila pravljenjem popisa ubijene i ranjene djece i otkrivanjem onih koji su počinili zločine nad djecom. Sjećam se velike konferencije o zločinima nad djecom Bijeljine , koja je održana u novembru 2007. godine u sali Skupštine opštine Bijeljina, uz veliko interesovanje građana i medija, kao i velike komemoracije ubijenim Sarajlićima, Sejmenovićima i Malagićima, povodom 20-godišnjice tog zločina. U oba slučaja organizatori su bili Dječija ambasada i “Preporod”. Bijeljina-Janja. Dječija ambasada je pokrenula i više sudskih procesa zbog zločina nad djecom, a sam Duško Tomić je dao nemjerljiv doprinos borbi Bošnjaka, ali i drugih građana Bijeljine, za njihova ljudska prava i otkrivanje istine o ratu.
Od 2003. godine Međaši su, po odluci Mjesne zajednice sela, proglašeni za “Selo djece svijeta”. U tom selu glavna ulica se zove Ulica djece svijeta, a tu su i Ulica djece Amerike i Rusije, Ulica djece Afrike, kao i ulice djece Evrope, Australije, Azije i djece Kanade.
U martu 2012. godine u Međašima je održan prvi međunarodni skup na temu “ Dijete u svetim knjigama i državnim zakonima”, a aktivnosti ove neobične, plemenite i hrabre ustanove se nastavljaju. Najavljena je gradnja zgrade Prlamenta i Suda Dječije zemlje, koji će simbolično suditi pojavama koje ugrožavaju prava djece kod nas i u svijetu.
Nakon godina osporavanja i teškoća, Prva dječija ambasada Međaši danas je svojevrsni centar svijeta – centar dječijeg svijeta, na kojem počiva budućnost svih nas.