Piše: Hamid Deronjić

Potpisi predsjednika pet političkih stranaka na dokumentu koji, između ostalog, govori da se integritet države neće dovoditi u pitanje, da će se relaksirati međunacionalni odnosi – puno su više od Dodikove ponude, čak i kad bi ponudio isto, jer mu se ne može vjerovati.

Sporazum o saradnji koji su potpisale SDA, DF, SDS, PDP i NDP nije praktično ni zaživio, a već je proglašen “historijskim događajem”.

U hvalospjevima se ne utrkuju samo potpisnici sporazuma nego i zainteresirani mediji i komentatori. Oni oprezniji upozoravaju da će za ulazak u “novo vrijeme” trebati puno više od jednog sporazuma.

Država na prvom mjestu

Ali, sami čin potpisivanja “programskih principa”, koji podrazumije formiranje vlasti na državnom nivou, zaista je novum na bosanskoj političkoj sceni. Prvi put su, naime, u pokušaju formiranja vlasti zaobiđeni entiteti a na prvo mjesto stavljena država. Dosad se, uglavnom iz manjeg bh. entiteta a na šta je veći pristajao, promovirao princip da je država “izvedena” iz entitata, ovaj put bi država, njena vlast, mogla da određuje enitete.

Pritom je važno da Sporazum pet političkih stranaka nije samo za domaću upotrebu, on je jasan signal tzv. međunarodnoj zajednici da u Bosni, uprkos svemu, postoji “državna inicijativa”. Sporazum je možda i postignut uz malu pomoć sa strane (Evropske pučke stranke), ali je očito da ovaj put nije bilo ni “zavrtanja ruku”, ni putovanja po evropskim gradovima i kanclerijama EU, iza kojih, obično, nije ostajalo ništa.

Značaj sporazuma ne umanjuje činjenica da je djelimično, čini se, napravljen sa predumišljajem. Sjetimo se da su iz SDA na poziv Dragana Čovića i Milorada Dodika iz Mostara da im se pridruže u novoj koalicji, oštro odgovorili da se neće nikom pridruživati, nego da će se oko SDA praviti buduća vlast. Čini se da je, u međuvremenu, SDA odustala od toga radikalnog stava i da je prepustila Komšićevoj DF da okupi vladajuću koaliciju. Ali, tako se samo čini.

Prije će biti da je nakon niza razgovora i usaglašavanja, Demokratskoj fronti data privilegija da sporazum prepiše na papir i da ga ponudi na potpisivanje. Iza relativno dužeg dvoumljenja i nećkanja Željka Komšića da otvorno kaže da li želi učestvovati u vlasti stajao je providan ali razlog principjelne naravi: kako ući u vlast a ne razočarati birače koji su protiv nacionalnih stranaka. Uz objašnjenje da on, kako kaže, ne bira političke partnere već građani na izborima, činjenica da se nova koalicija sastavlja na osnovu dokumneta DF-a uveliko mu olakšava “opravdanje” koaliranja sa nacionalnim strankama.

Dogovor pet političkih stranaka nije, naravno, posljedica iznenada probuđene ljubavi svih potpisnika prema državi. Kada, recimo, Dragan Čavić (NDP), gostujući na FTV, desetak puta ponovi: “ova zemlja”, onda to može goditi uhu onih za koje je Bosna “iber ales”. Samo, treba li podsjećati koliko puta su svi potpisnici sporazuma iz RS-a taj entitet nazvali državom? Ne treba imati iluzija, njihov prioritetni cilj nije država već rušenje Milorada Dodika. O tome dovoljno svjedoči radost ispoljena u nekim komentarima zbog moguće detronizacije Dodika sa pijedestala apsolutne moći. Država se tu tretira samo kao posrednik za sređivanje stanja u entitetu. Da je, kojim slučajem, Savez za promjene osvojio većinu u RS-u ne bi bilo dileme odakle bi započelo formiranje vlasti. Zato država, ona ista koju bi da ruši Dodik, služi sada, prije svega, za rušenje Dodika.

Princip spojenih posuda

S druge strane, i spomeniti tv nastup, a sporazum političkih stranaka još i više, iznuđen je gotovo neizdržljivim ekonomskim stanjem i građana i njihovih entiteta.

Prije, otprilike, dvije godine Bportal je na ovom mjestu, u vrijeme donošenje SDS-ove “deklaracije o stanju nacije”, najavio da će ta stranka na budućim općim izborima igrati na kartu ekonomskih tema. Predviđeno je da će razultati izbora u RS-u biti u korespodenciji sa shvatanjem tamošnjeg stanovništva da se ne može sputavati država a razvijati entitet. Ma koliko bila podijeljena, država i njeni entiteti funkcioniraju po principu spojenih posuda. Pojednostavljeno, kako ćeš opstruirati evropski put BiH, a voditi entitet u Evropu? Ili, kako ćeš očekivati investicije u entitetu, ako sve činiš da destabiliziraš državu?

Reformske snage u RS-u nisu, istina, dobile potreban broj glasova da bi sa reformama krenule od eniteta, pa su se okrenule državi. Time su potrebe za promjenama, možda i protiv svoje volje, potvrdile na državnom nivou.

Alternativa je bila da se, u strahu od optužbi za probosansku politiku, inicijativa prepusti SNSD-u Milrada Dodika koji bi nizom blefova skrojio vlast po svojoj mjeri. Pažljivijim promatračima nije moglo promaći da je Dodik još u izbornoj noći počeo da fantazira o nastavku vladavine. Prvo je Željki Cvijanović, dva sata iza ponoći, ni krivoj ni dužnoj, čestitao mandat u Predsjedništvu BiH. Onda je plasirao priču kako ima većinu od 45 poslanika u NSRS-u, dok su drugi tvrdili da nema ni sigurnih 42 glasa. Potom je “odletio” u Mostar da sa Draganom Čovićem potvrdi staro partnerstvo i, nastojeći da ostavi dojam svršenog čina, pozvao SDA da im se pridruži. I Dodikov je, dakle, cilj bio da što prije zacementira koaliciju na državnom nivou kako bi je preslikao na entitet i iz igre izbacio Savez za promjene. Sve je to ličilo na “pravljene računa bez krčmara”, upravo onako kako je Dušanka Majkić okarakterizirala Sporazum pet političkih stranaka o formiranju državne vlasti bez SNSD-a.

Ko da više

Zasad je Dodik ostao bez para ali i povjerilaca da plati račun. A naspram sebe ima SDA koja, izgleda, koristi način plaćanja koji je uveo SNSD: ko da više. Tako je, naime, Milorad Živković svojevremeno objasnio poslanicima SDA zašto je SNSD izgirao sporazum sa Sulejmanom Tihićem i priklonio se sporazumu sa Lagumdžijom. Jednostavno, SDP je dao više.

Potpisi predsjednika pet političkih stranaka na dokumentu koji, između ostalog, govori da se integritet države neće dovoditi u pitanje, da će se relaksirati međunacionalni odnosi – puno su više od Dodikove ponude, čak i kad bi ponudio isto, jer mu se ne može vjerovati.

Svakako, dobra je vijest za građane da se požurilo sa formiranjem vlasti, ali da bi se otklonila svaka sumnja u zaista novu perspektivu države neće biti dovoljno samo formirati vlast na novom programu, nego i demonstrirati funkcionalnost te vlasti. Ma ko da je napravi.

 

(Bportal.ba)