Piše: Jusuf Trbić
Mršavo nedeljno jutro
Na pustoj obali sjedim
Sa očima punim tišine
Nijemo je more i gorko
Od sopstvenog sjećanja
U providnom nebu
Ptice kljucaju prazninu
Ovdje sam stao i ostao
Zemlji pod grlom
Daljini pod pazuhom
Jer više nema puta
Ni na jednu stranu svijeta
I više nema gdje...
Piše. Jusuf Trbić
Dok spavaš
Kroz tvoje duboko lice
Plovi nečujni čamac noći
Slijepi vjetar razgoni utvare
mraka
Iznad provalije čela
Ribe tišine spavaju
pod tvojim
Kapcima očnim
U tvom zaustavljenom glasu
Zatvorene su kapije svjetla
Uzalud na njih lupaju
nekadašnji dani
I podmukla ogledala koja
Lik tvoj ne zaboravljaju
Dok spavaš
Mlado nebo čuva tvoj...
Neka je slava Allahu uzvišenom, milosrdnom i samilosnom, Gospodaru ovoga i onoga svijetu, Stvoritelju svega živog i neživog, Svjetlosti koja nas vodi na putu do Njegovog vječnog zagrljaja. Uz Njegovu pomoć pređosmo rijeku plahovitu, pa preko bregova i kroz...
Ponoć pada, a ja plovim
tišinom tvog mora.
Rijeke su ti nijeme, a
oči pričaju priču o
hladnoj rijeci:
gdje je sunce jedno
zauvijek zaspalo,
Za umorne od rata,
Za umorne od patnji...
Sutjesko, hladna rijeko,
koliko si ljudskih života
u svojim vodama nosila,
koliko si krikova i boli
partizanskim majkama donijela?
Sutjesko,...
Dragi moj Hasane
Ko što obećah tvome babi Rifatbegu, javljam ti opet šta ima novoga kod nas, no ti ništa lijepo reći ne mogu. Golema nas nevolja zadesi, more biti da si za to čuo, jer se na svim stranama...
U martu devedeset treće
Digli su u zrak
Džamiju Sulejmanovu
Na zemlji ranu otvorili
Sad Bijela džamija
Među oblacima lebdi
Između dana i noći
Čeka da rana zaraste
Nit može u nebo da se popne
Niti u ljude da se vrati