Piše: Jusuf Trbić
Veoma uvaženi fateru u domovini
Evo nas i dalje u našemu Dojčlandu, to jest u Njemačkoj, kako se kaže na našem jeziku. I to usred međunarodne zajednice. Sjećam se kako je nekad naš zet Faruk govorio, ti znaš...
Taj most tanak ko dlaka i oštar ko mač
Što ponor uma jednim skokom premosti
Tu raste moja krv i jauču kosti
Nad ranjenom vodom izvijen goli plač
Kud sad da krenem s mostom usred čela
S mostom iznad vida iznad živog mesa
Kad mi...
Piše: Jusuf Trbić
Prolaze pored nas, najprije polako, a zatim sve brže, dani, mjeseci i godine, odlaze vijekovi u daljinu do koje ni jedno sjećanje ne dopire, teku kao plaha voda i spiraju pijesak uspomena. Sve se troši, mijenja i...
Zatvori vrata i ne daj mraku
da uđe
Obnovi fenjer oka
I ruke pogleda
U duboku sjenku vjetra
U moje srce zavuci
Zagrli me kao rijeka koja
miruje
Dok njene obale teku
Zar ne čuješ
Tvoje korake u pijesku grizu
Bijesni psi noći
I mlada mora kraj njih
Umiru bez zvuka
U osvit...