Piše: Sead Omeragić

Politika bez trunke morala je šamaranje naroda. Šta god danas naši političari radili i govorili pokazuje se da je u njima malo osjetljivosti za tuđu nevolju. Njihovi politički ciljevi su prožeti njihovim ugodnim životom, nepotizmom, beskonačnim privilegijama i gomilanjem ličnog i porodičnog bogatstva. I sve to ukrašeno je nacionalnim ciljevima. I nema nikakve odgovornosti za neurađeno i izgovoreno jer su svi ti ciljevi uopšteni i bezlični.

Posljednji javni napad Milorada Dodika na časnog biskupa Franju Komaricu je vrhunac neodmjerenosti. Prošle sedmice biskup je emotivno progovorio o zahtjevima za tri entiteta u ovoj državi:

„Entitet RS znači da ne postoje drugi narodi, članovi druge partije nego samo moje, jer sam ja gospodin Bog ovdje u ovom entitetu. Kakva je to onda država? Kakva je to lakrdija od države? To će biti samo strašna sramota za Hrvate i tobože taj hrvatski entitet, ako je to isto. Ovdje bez uvažavanja temeljnih ljudskih prava, odnosno ljudskog dostojanstva i prava svakog čoveka na vlastiti identitet i na sva osnovna ljudska prava i slobode, među kojima je također pravo na rodno mjesto, nema države. To je apsurdna država. Takve države, koliko ja znam, nema nigdje u Evropi.“

Dodik je oštro odgovorio na ove biskupove izjave.

On biskupu Komarici poručuje da mu ovo nije prvi put da daje “nedolične izjave” o RS-u a kao primjer naveo je konstataciju biskupa iz maja prošle godine da je u tom entitetu počinjen genocid nad Hrvatima. Dodik zaključuje da se banjalučki biskup “avanturistički miješa u politiku.”

Nakon napada Milorada Dodika na Komaricu, javno mnijenje je još uvijek u šutnji. Vrlo su hladni mediji u tzv. Herceg-Bosni. Tišine je i previše.

Najjadnije je da šuti Dodikov politički blizanac Dragan Čović. Ljudi očekuju da Čović kaže kako je nepriličan napad Dodika na jednog biskupa. Da Dodiku javno poruči ono što i jedan i drugi odlično znaju: Da je njihova politika uglavnom pitanje prevare i loše predstave, a da svećenstvo mora govoriti istinu kakva god bila. Da nas Čović iznenadi i javno prizna da su entiteti lakrdija bez ljudskih prava. Da mu na teritoriji na kojoj vlada HDZ ne treba nikakav entitet. Jer je HDZ taj teritorij odavno ogradio i na tom prostoru neprikosnoveno vlada više od dva desetljeća. Ali da drugi i drugačiji nemaju ni ljudskih ni bilo kakvih drugih prava kod Čovića, kao i kod Dodika u RS-u. Da nekim čudom prizna da je i u tom neproglašenom hrvatskom entitetu sve više sirotinje i onih koje pogađa nepravda, jer vladaju i pljačkaju nesposobni i stranački podobni. Bilo bi lijepo čuti da Čović svoju političku paralelu iz RS-a posavjetuje da ne treba uvijek istupati nepotrebno teatralno, kao kakav osrednji glumac pred jednim biskupom, jer je to kontraproduktivno u javnosti.

Jer, treba se zamisliti i dati odgovore ako rođeni Banjalučanin biskup Komarica kaže: „Imam pravo pitati političare ko je istjerao moje sugrađane i gdje su oni“.

Onda Dodik može odgovoriti Čoviću: Ti znaš da je RS ništa bez vaše ideje Herceg-Bosne. Tako smo i ja i ti ništa bez zajedničkog djelovanja i cilja. Samo ako budu tri entiteta biće i ova RS. Mi smo entitetski prijatelji. Naša je politika entitetska, naše su sudbine entitetske. I sad se našao da to pokvari jedan biskup Komarica i da entitete naziva pravim imenima i pri tome govori istinu o našim užasnim politikama.

Običan čovjek bi pomislio da će se ovako odvijati dijalog između Dodika i Čovića nakon napada na biskupa Komaricu. Ali neće, jer Čović mudro pazi na svoj jezik i drži ga zarobljenim. To se zove Čovićeva diplomatija, kad su u Federaciji ugroženi svi Hrvati, a kad u Republici Srpskoj biskup Komarica ima previše slobode govora. Šutnja Dragana Čovića, tamo gdje je ne smije biti, govori da u ovdašnim politikama ne postoji bilo kakva moralna ili ljudska obaveza. Čović čak i ne pokušava reagirati u ovom slučaju napada na biskupa. Zašto on ne stane u zaštitu Komarice? Je li časni biskup Komarica kredibilan Hrvat? Sjećamo se danas Čovićeve posjete Prlićevoj grupi u zatvoru Ševeningen, prvostepeno osuđenoj za zločinački poduhvat, za konclogore, ubijanja, razaranja, etnička čišćenja i silovanja.

Biskup je rekao da nam ne treba Herceg-Bosna ako je poput Dodikove RS. Suština te dvije tvorevine se prepliće u desetinama haških presuda za zločine. Sve što propagiraju Čović i Dodik je osuđeno u Tribunalu ili će se uskoro osuditi. Zato je prava istina to što je rekao časni biskup Komarica. Sve drugo je fikcija koju Dodik i Čović održavaju u životu, razvlačeći ljudima pamet. Samo njima trebaju entiteti gdje se trguje ljudskim pravima i gdje se nacionalna prava tretiraju kao u robnoj razmjeni.

 

(nap.ba)

Komentari