LEKCIJA GRAĐANSKOG NEPOSLUHA ili SREBRENIK JE NAŠ

Piše: Atif Kujundžić

Iza slogana SREBRENIK JE NAŠ krenuli su, pouzdano, prvi građanski prosvjedi u povijesti grada Srebrenik. O Srebreniku  se zna od veljače 1333. godine, tj. iz vremena kada je Srebrenik bio stolni grad moćnog bana Stjepana Kotromanića Drugog, dakle iz vremena kada je geografski gledano Bosna u svojoj dugoj historiji bila najveća.

U toku organiziranih prosvjeda Srebrenik je na veličanstven način obilježio svoju 681. godinu pisanoga traga o svome postojanju, tj. od pisanja Povelje bana Stjepana Kotromanića Drugog. Taman toliko vremena je prošlo od prvoga pisanog  traga o Srebreniku do prvih prosvjeda građana Srebrenika. Bez sumnje, Srebranik je postojao i ranije.

Poveljom koju pominjemo, ban Stjepan Kotromanić Drugi ustupio je, tj. darovao Dubrovniku bez naknade Rt, Rat, Ston, Pelješac, brojne manje otoke i Prevlaku koja se nalazi na ulazu u Bokokotorski zaljev. Bosna je to imala, mogla dati i dala. Prisjetit ćemo se kako je bosansko pamćenje o sebi, svojoj pismenosti i povijesti često vezano uz Dubrovnik. Dubrovnik je bio miroljubiv Grad Republika pametnih ljudi i sa okruženjem je komunicirao zvanično o brojnim pitanjima međusobnih odnosa. Dokaze o toj komunikaciji čuvao je radi sebe. Povelja Kulina Bana na kojoj Bosna temelji pamćenje o svome milenijskom postojanju, svojoj pismenosti i državničkoj toleranciji samo je jedan od mnogih dokumenata, a također, tiče se trgovine sa Dubrovnikom.

I danas, kad god nečega ne možemo da se prisjetimo, kad god nešto ne znamo o sebi, pogledajmo u Arhiv grada Dubrovnik koji je bio dobar i važan susjed, pa je pouzdan i dragocjen  svjedok o zajedničkoj opstpjnosti.

Povod ovome tekstu jesu prosvjedi koji su organizirani u Srebreniku 25. veljače, 2014. godine. Građanski prosvjedi s klicom socijalnog bunta, zbog loše organizirane države, pohlepne i korumpirane vlasti, nezaposlenosti i socijalne bijede protutnjali su u minulih dvadesetak dana Federacijom Bosne i Hercegovine i nerijetko ostavili ružne dojmove, ali su potvrdili svoju opravdanost i iznudili ostavke, pokazali volju građana i pokrenuli procese za izmjenu stanja.

Postepeno, prvih dana burni, prosvjedi su sve češće bili mirni i dostojanstveni. Izlazeći na ulice radi prosvjeda, građani su demonstrirali istrajnost svoga stava spram bešćutne vlasti, a kako su sve više željeli biti efikasni, prelazili su na rad u plenumima, forumima, sesijama, radnim grupama. Zakonodavnoj vlasti upućuju sve više prijedloga i sugestija i sve intenzivnije prate kako vlast reagira.

Organizirajući prosvjede Grad Srebrenik pokazao je svima građansko lice, dostojanstvo građanskoga neposluha i otpora samovolji bezobzirne vlasti. Pokazalo se da između okupljanja građana kao početne tačke ispoljavanja njihovoga raspoloženja do neke krajnje u kojoj demonstranti mogu gubiti razum i biti zloupotrijebljeni, postoji čitav registar različitih tonova ispoljavanja njihove volje. Pokazalo se i da se ta volja nikad ne smije zanemarivati, ma koliko vlast bila bezobrazna.

Građani Srebrenika su pod jedan stali iza slogana SREBRENIK JE NAŠ. Time su rekli osnovnu stvar sada i zauvijek. To je grad građana Srebrenika i nema pravo nikakva vlast koju građani biraju smatrati da je s vlašću na sasvim određeni mandat, dobila i Grad na neograničeno raspolaganje i ličnu upotrebu. Dobila je samo ovlaštenje da vršeći vlast odgovorno postupa radi zajedničke dobrobiti. To je ono što nikad neće biti drugačije. Svoju vlast uvijek će birati Građani svojih Gradova i Države. Kakva god da je vlast to će uvijek biti isto. Uvijek će se znati ko je ko.

Nažalost, naši narodi nemaju tradiciju i iskustvo građana koje neko sluša i osluškuje njihovu riječ, njihovo mišljenje. To je u svakom slučaju nasljedstvo višedecenijskog prisustva totalitarnog modela vlasti koji je harao i zatirao svaki građanski refleks, volju i potrebu za ostvarivanjem utjecaja na procedure vršenja vlasti. Ali to je ono što se evo očigledno mijenja u korist građanskog, civilnog društva i to na lijep i primjeren način, bez padanja u jarost, zlu volju i pravljenje štete.

Tuzla, Sarajevo, Zenica, Mostar i drugi gradovi su u proteklih dvadesetak dana vidjeli kako prosvjedujući građanski neposluh može imati ružne posljedice, jer postaje eskalacija nagomilanoga građanskog nezadovoljstva. Povrijeđeni prosvjednici i policajci, spaljene zgrade, velika materijalna šteta, ružne slike i osjećanja, usprkos žaljenju vlastodršci su bacali ostavke nastojeći biti što dalje od događaja. Jedan Gračanlija kaže: Pucaju ostavke ko žito po stoju!

Očito, koristeći iskustva prosvjedovanja iz cijeloga svijeta, jer takvim iskustvima raspolaže nevladin sektor – centri civilnih inicijativa – Srbrenik je pokazao kako to treba raditi i biti odlučan i efikasan u ispoljavanju neposluha i svoje volje. Okupljeni prosvjednici /njih nekoliko stotina/ uz povremene povike lopovi, lopovi, došli su pred općinsku kuću i sada konkretno, vrlo glasno i razgovijetno vikali: Fahro, napolje! Fahro, napolje!

Održali su kratak i jasan govor koji sugerira da u Srebreniku postoji i funkcionira građansko društvo koje neće dopustiti da se vlast vrši mimo njegove volje, a koje zahtijeva, da vlast bude vrijedna i korektna u mandatu koji joj je povjeren. Građani poručuju vlastima da prate šta i kako rade. Poručuju da će pratiti i po potrebi opet doći.

U povijesti bosanskohercegovačkih prostora pokazalo se po prvi put, kako vršenje vlasti ne mora biti teferič i pljačka od beskrupuloznih izabranika kojima se vjerovalo  uoči izbora i na riječ. Pokazalo se kako vršenje vlasti može biti i veoma neprijatno po vlastodršce koji se zaborave pa posegnu za ovlaštenjima samo radi svoje fajde i koristi njima dragih i bliskih. Pokazalo se kako su Srebreničani mudro procijenili prilke u okruženju i trenutak da se usprave sasvim – građanski osviješteni i pokažu ko je gazda u Srebreniku: građani, dakako!.

Nadajmo se kako je to trenutak u kojem se ta stvar i činjenica događa Bosni i Hercegovini u cijelosti, makar prvi put, ipak jedanputa zauvijek. Nadajmo se kako će dostignuta građanska zrelost i samosvijest odsada trajati na opću korist. To je ono što nam je oduvijek nedostajalo i što se vrlo teško shvata, dostiže, postiže i pametno prakticira u životu. Nešto što se kod nas nije događalo, a sada postaje praksa, makar su i izbori na vidiku.

Na ovome mjestu neophodno je istaknuti kako je važno da građani budu sasvim slobodni, pa da krećući od neformalne grupe ispolje svoju nepopustljivu građansku volju prema vršiteljima vlasti, da iznesu svoje mišljenje, svoje zahtjeve, svoj sud i procjenu. Jasno je i to kako je neodgovrno vršenje vlasti oslobodilo građane. Sada je i sasvim jasno zašto se totalitarni modeli vlasti toliko boje neformalnih grupa koje rado proglašavaju  unutarnjim neprijateljem. Nasreću, ta vremena su prošla.

Totalitarni modeli vlasti se plaše građanskoga neposluha, građanske zrelosti naroda, a svojom krutošću i drskošću, omalovažavajuim donosom prema građanima ruše sami sebe i svoje povlastice. Zaustavljajući sazrijevanje naroda u građane, zaustavljaju svijest građana na određenom stupnju razvoja, a volju građana gaze kako im se sviđa i kako im odgovara radi ostvarivanja svoje bijedne koristi. Srećom, bilo je još gradova u Bosni i Hercegovini u kojima se mirno prosvjedovalo, ali prosvjedi u Srebreniku su za primjer svima.

SREBRENIK NAM JE DAO ODLIČNU LEKCIJU GRAĐANSKOG NEPOSLUHA.

Radujemo se i čestitamo građanima općine Srebrenik jer su pokazali kako su osvojili upravo ono što je vrlo teško postići makar je uvijek tu nadomak

SVOJU SLOBODU.

 

(digitalne-knjige.com)

Komentari