Piše: Gordana Katana

Ako je opozicija vjerovala da će DNS podržati otvaranje rasprave o opozivu Vlade, onda su njeni čelnici ništa drugo doli naivni.

Odbijanje poslanika vladajuće koalicije, uz svesrdnu podršku trabanta iz kluba stranačkih preletača da se u Narodnoj skupštini otvori rasprava o inicijativi opozicije za smjenu Vlade Republike Srpske, nikoga nije iznenadilo. Iako su članice Saveza za promjene pripremile obiman materijal u kojem brojevi govore više od hiljadu riječi i koji svjedoči o ekonomskom sunovratu RS-a, oni koji imaju većinu ocijenili su da, kako je poručio predsjednik entitetskog parlamenta Nedeljko Čubrilović, “nije vrijedno pažnje”.

Pojasnio je i da materijal sadrži konstatacije, “ali ne nudi rješenja”. Pa kad, biće, opozicija nema čarobni štapić kojim bi se preko noći vratilo blizu šest milijardi javnog duga, zaposlila armija nezaposlenih, povećala industrijska proizvodnja i BDP koji je niži i od onog u Angoli, čemu onda i da se o odgovornosti Vlade za sve nabrojano raspravlja? Rasprave tako nije vrijedna ni propast dviju banaka i u njima šeststo miliona maraka javnih institucija, lokalnih zajednica, građana. Ni stečaj u Robnim rezervama RS-a, pa se građani samo mogu moliti da se ne desi kakva elementarna nepogoda ili gadna nestašica nekih artikala, skok cijena pšenice… jer vlast, iako je po zakonu dužna u takvim situacijama intervenisati, ne bi mogla jer nema čim.

Istina, niko sebi ne siječe granu na kojoj sjedi. A u vlasti koja već 12 godina vedri i oblači ovim bosanskohercegovačkim entitetom nema nevinih. SNSD, DNS i Socijalistička partija udruženim snagama trošili su više nego se zarađivalo, zaduživali se bez kraja i konca, političkim nepotizmom uništili javna preduzeća pretvorivši ih u legla političkih uhljeba. I ne misle stati. Pa šta košta da košta.
I samo su naivni vjerovali da je dizanje glasa DNS-a protiv prodaje Rudnika željezne rude Ljubija kontroverznom investicijskom fondu Israeli Investment Group naznaka promjena na političkoj sceni.

I to, kao i poziv lidera te stranke Marka Pavića, ministru industrije i predsjedniku socijalista Petru Đokiću puka je farsa. Iza tvrdnji o zaštiti prirodnih resursa, brige za radnike i prijedorsku regiju stoje samo sitnošićardžijski interesi Pavića kome zadnje što je trebalo jeste da izgubi sigurno biračko tijelo u svojoj najvećoj utvrdi. Jer izbori, oni opšti, blizu su koliko god se daleki u ovom trenutku činili.

Nikako nego farsom se ne može nazvati ni najava Milorada Dodika, predsjednika RS-a i lidera SNSD-a, da će uskratiti podršku ministru saobraćaja Neđi Trniniću, jer u Bratuncu DNS ne želi vlast dijeliti sa SNSD-om. To što su Željeznice RS-a na korak od potpunog kolapsa i što ih je do toga dovela uprava s Trninićevim partijskim drugom Draganom Savanovićem na čelu, za Dodika nije problem. Jer da je drugačije, neko više na funkciji ne bi bio. Ili Trninić ili Savanović. U svakom normalnom društvu, pucaju zbog navedenih problema koalicije, padaju vlade. I ne treba ići dalje od susjedne Hrvatske pa da se to posvjedoči. Ali Republika Srpska odavno nije normalno društvo. Jer, u kojem bi to normalnom društvu nakon svega izrečenog horski ponavljali i lideri i članstvo vladajuće koalicije da “problema među njima nema”. I nema, jer vlast je slast. U kojoj SNSD, DNS i SP zajedno drže ministarske fotelje, direktorske pozicije u javnim preduzećima, školama, bolnicama… a onda su tu i pomoćnici, zamjenici, šefovi i šefići koji lagodno žive od te iste vlasti.

Ako je opozicija vjerovala da će DNS podržati otvaranje rasprave o opozivu Vlade, onda su njeni čelnici ništa drugo doli naivni. Čak i ako je tom istom DNS-u u nekakvoj prekompoziciji vlasti bilo ponuđeno da da premijera i zadrži udio u vlasti koji je do sada imao. I to samo iz razloga što Paviću ni na kraj pameti nije da preuzme prevruću premijersku fotelju godinu i nešto pred izbore i u situaciji kada se budžetska stabilnost pokušava osigurati na dnevnoj osnovi i kada iz dana u dan buja socijalno nezadovoljstvo. Dragan Čavić, lider NDP-a, nakon propalog pokušaja da se o opozivu Vlade uopšte i raspravlja, konstatovao je da je parlamentarni život u RS-u potpuno obesmiškjen. I da je vrijeme za vaninstitucionalnu borbu u cilju preuzimanja vlasti. Pitanje je samo kada, kako i s kim? Jer protesti opozicije iz maja prošle godine i njihovo povlačenje iz centra Banje Luke nakon što je Dodik izrežirao kontramiting svojih pristaša nisu poslali poruku javnosti da su istinski spremni ući u radikalnu borbu za promjenu vlasti. I to je bila samo prva od kardinalnih pogrešaka koje je Savez za promjene napravio.

Druga je bila podrška referendumu o Danu RS-a u samoj završnici predizborne kampanje za lokalne izbore od koje je profitirao samo SNSD i stranke oko njega okupljene.
I tačno je da nije sve do opozicije. Odnosno da je ključ promjena u rukama građana. Koji su, po ko zna koji put moramo to ponoviti, spremni samo da na sva usta kukaju. Kako teško žive. Kako su male i plate i penzije, kako RS-om caruju nezaposlenost, kriminal, korupcija, nepotizam. I koji čekaju da im promjene i bolji život donesu drugi. Samo što naprosto to tako ne ide.

 

(oslobodjenje.ba)

Komentari