Piše: Jusuf Trbić

 

Dok pišem ovaj tekst ( četvrtak 29. avgusta 2013. godine) mediji izvještavaju da se još jedan ratni zločinac, osuđen na sudu u Hagu, sprema za povratak kući. Momčilo Krajišnik, nekadašnji predsjednik parlamenta bosanskih Srba i prvi saradnik Radovana Karadžića odslužio je dvije trećine kazne i, po pravilima suda, izaći će iz britanskog zatvora kao slobodan čovjek. Haški sud mu je u martu 2009. godine smanjio prvostepenu kaznu od 27 godina, i izrekao pravosnažnu od 20 godina. Proglašen je krivim za istrebljenja, ubistva, progone na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, deportacije i nečovječno postupanje, kao i za zločine protiv čovječnosti. Jedan od ključnih aktera velikosrpskog zločinačkog poduhvata, utemeljenog na etničkom čišćenju i genocidu, osuđeni ratni zločinac, biće dočekan kao heroj kad se helikopterom Vlade Republike Srpske spusti s neba usred Pala, srpske ratne prijestolnice. Dobrodošlica mu je iskazana i na džinovskim bilbordima, a predsjednik SDS-a Mladen Bosić izjavio je da su vrata njegove stranke otvorena za Krajišnika, koji je dao veliku žrtvu za stvaranje RS-a.

Rekao bih : dao je Krajišnik mnogo žrtava za stvaranje RS-a, Bošnjaka, Hrvata i drugih, mnogo nevinih ljudi, žena i djece, pokrenuo je neviđeni val ubijanja, progona, deportacija, silovanja, pljačkanja, rušenja vjerskih objekata, dao je on ogroman udio u crnom cunamiju koji je poharao Bosnu i nanio joj zlo kakvo nije zabilježeno u njenoj hiljadugodišnjoj istoriji. Dirigovao je Krajišnik najvišim zakonodavnim tijelom Miloševićevih sljedbenika u Bosni, određujući osnovne tokove velikog zločina. Na sjednici Skupštine srpskog naroda 12. maja 1992. godine usvojen je jedan od ključnih dokumenata velikosrpske agresije u Bosni – Odluka o strateškim ciljevima Karadžićevih Srba ( sjednica je održana neposredno nakon dogovora Karadžića i Bobana u Gracu). Pošto su htjeli da to ostane tajna, ta je Odluka objavljena u Službenom listu tek nakon godinu i po dana ( 26. novembra 1993. godine). Strateški ciljevi Srba su :

„1. Državno razgraničenje od druge dve nacionalne zajednice.

2. Uspostavljanje koridora između Semberije i Krajine.

3.Uspostavljanje koridora u dolini reke Drine, odnosno eliminisanje  Drine kao granice između srpskih država.

4. Uspostavljanje granica na rekama Uni i Neretvi.

5. Podela grada Sarajeva na srpski i muslimanski deo i uspostavljanje u svakom od delova efektivne državne vlasti.

6.  Izlaz Republike Srpske na more.“

Kad je Momčilo Krajišnik pročitao ovaj prijedlog, za govornicu je izašao general Ratko Mladić i zapitao : „…ja ne znam kako će gospodin Krajišnik  i gospodin Karadžić objasniti svijetu. To je, ljudi, genocid.“ Ali, poslanici su prijedlog pozdravili aplauzom, a sam Mladić je ubrzo počeo vrijedno raditi na njegovoj realizaciji.

Zapisnici sa sjednica srpskog parlamenta, koje je u posebnoj knjizi objavio haški svjedok profesor Robert Donia, predstavljaju pravu inventuru zločina. Sve što je u Bosni učinjeno, bilo je planirano i odoboreno na sjednicama ovog krvavog parlamenta. Pomenimo samo još jednu odluku – onu po kojoj u Republici Srpskoj može ostati do 5 posto Bošnjaka. Kako je ona sprovedena i šta je donijela – o tome, vjerujem, nikome ne treba posebno govoriti.

I, eto, tog i takvog Momčila Krajišnika svečano dočekuju na Palama, s cvijećem i zagrljajima. Moj je prijedlog da Radovana Karadžića proglase počasnim predsjednikom RS-a, a Krajišnika počasnim predsjednikom njihovog parlamenta. Da najveći zločinci ostranu vječiti simboli entiteta stvorenog zločinom. Zaslužili su to i njih dvojica, i Republika Srpska.

Komentari